Drugo izdanje ambiciozno i hvale vrijednog projekta pod imenom MARS festival koji evo već drugu godinu kulturno i koncertno povezuje Ljubljanu i Zagreb, su obilježile dvije novosti. Prva je bila promjena termina (prošle godine je bio krajem rujna), a druga i promjena lokacije u oba grada. U Ljubljani se festival preselio iz legendarnih Križanki gdje sve treba završiti do ponoći, u Gospodarsko razstavišče gdje smo mogli ružiti puno duže. Što smo zadovoljno i učinili! Sam prostor je inače osrednja hala sa dobrom infrastrukturom, dosta blizu željezničke stanice u Ljubljani. Cuga se prodavala na bonove, što je moglo biti malo naporno, ali nije, jer je bilo dovoljno što šankova, što štandova za prodaju bonova, pa je sve išlo glatko. O europskim cijenama od 3 eura za malo pivo i 2 eura za vodu radije nećemo ovoga puta.

Festival su otvorile MlaDe KuZle, četveročlani all girls band koji je nastao na temeljima nekadašnje kultne grupa slovenskog punka, KuZle. Naime, taj idrijski bend nikada nije uspio objaviti album, da bi konačno nakon 30 godina doživio izdavanje istog pod imenom "Še pomnite KuZle, tovariši?". Kako su se momci još davno razišli i odlučili da više neće koncertno nastupati, pala je ideja da se napravi ženski bend koji će svirati njihove pjesme. Mlado, punkerski i fino za početak festivala. Nakon kvarteta domaćih djevojaka, na scenu dolazi i kvartet domaćih momaka okupljenih pod imenom Escobars o kojima na Internetu nismo uspjeli naći bog zna što, osim da su pobjednici prošlogodišnjeg Itak Džafesta. Dvije gitare, bas, bubanj i glas i imamo dobru porciju modernog rock'n'rolla uz dodatni scenski nastup glavnog pjevača - od omanjih akrobacija sa šeširom, do skakanja po pozornici, a u jednom momentu i ležanja (sam način stava, pjevanja i sviranja gitare me na momente podsjetio na momke iz Franz Ferdinand, op. Sale). Svoju minutažu su vrlo dobro iskoristili i dosta dobro ugrijali sve veći broj posjetitelja za ono što je bilo slijedeće. A to, unatoč pozadini pozornice koja je mogla dati naslutiti da su slijedeći Dan D (na što se Urban u svom zajebantskom stilu i osvrnuo), su bili hrvatski gosti iz Rijeke, Urban & 4. U jednom intervjuu pred sam festival je Damir izjavio da im je ovo prvi nastup u Ljubljani nakon izlaska zadnjeg albuma "Hello!" te da im je samim time ovaj nastup puno bitniji nego većini nastupajućih. Moramo priznati da se činilo kao da su momci stvarno bili nabrijani na svirku jer su odličnim koncertom i ultra raspoloženim Damirom, koji je s publikom ostvario komunikaciju dok si rekao "pivo", ostavili sjajan utisak. Od novijih stvari ("Možemo svirati i nove i stare stvari, nama je svejedno, vi samo recite" - u tom stilu je Urban otvorio svirku) kao što su "Mjesto za mene" te fenomenalna "Hirošima", čuli smo presjek plodne karijere jednog od najboljih tekstopisaca i muških vokala na hrvatskoj sceni. "Black Tattoo", "Odlučio sam da te volim", "Mala truba", "Nebo" i "Astronaut" su bile neke od izvedenih skladni, a posebno iznenađenje je bila i polako građena verzija ultra starog hita "Budi moja voda" od prošlog mu benda Laufer. Suma sumarum, da parafraziramo i malo pozitivno karikiramo, Urban & 4 su kao Hirošima, oni su Enola Gay, gdje prođu ostavljaju prašinu i dim. Od skakanja, naime. Jedva čekamo da ih vidimo opet, a sudeći po odazivu publike, nismo u malom broju. Nakon njih, na pozornicu dolaze Dan D, skupina iz Novog Mesta koja po Sloveniji ima respektabilan broj obožavatelja, koji rade koncerte sa simfoničnim orkestrom RTV SLO, izdaju live DVD, dobivaju opise kao "slovenski U2", itd. Ukratko, spadaju u višu ligu slovenskih bendova, s time da su premladi da bi ih uspoređivali s Parnim Valjkom. Da su profesionalci, se vidjelo i na merch štandu, vizualima iza benda i svim ostalim "sporednim" stvarima koje su u glazbenom biznisu potrebne. Što neki bendovi, koji nemaju niti svoju web stranicu, nikako da shvate. Uglavnom, naš prvi susret uživo s njima je prošao dosta dobro, s time da je nepoznavanje njihova materijala utjecalo i na stupanj uživanja u izvedenim pjesmama. A i nakon Urbana je trebao mali predah da dođemo sebi i skupimo energije za headlinere festivala, tako da bi možda obratan raspored (Dan D, pa onda Urban) bio bolji odabir. A zvijezde večeri, britanski Skunk Anansie, smo čekali najmanje pola sata nakon kraja nastupa Dan D. Bend je to koji je, za one koji još ne znaju, nastao daleke 1994., ostvario veliki uspjeh (najuspješniji bend na UK top listama između 1952. i 2003. prema Guinenessovoj knjizi rekorda, sa ukupno 141-im tjednom na ljestvicama albuma i singlova) i onda se razišao 2001. Prošlogodišnje objavljivanje best of albuma "Smashes and Trashes" je bio povod za ponovno okupljanje benda, na veliku radost što starih, toliko i novih obožavatelja. A dok ih gledate uživo, izgleda kao da se nikad nisu ni raspali - toliko energije, prvenstveno od pjevačice Skin, već neko vrijeme nismo vidjeli na pozornici! Po prvi puta u Sloveniji (nakon fenomenalnog feedbacka publike, Skin je izjavila da ne može vjerovati da još nisu bili ovdje!), Skunk Anansie su nam isporučili između ostalog, i žestoku "Charlie Big Potato", "Selling Jesus", "100 Ways to Be a Good Girl", "Twisted" s fenomenalnim basovskim uvodom te gitarom, a nije nedostajalo ni znanih "laganica" kao što su "Brazen (Weep)", "Weak" ili "Charity". Zapravo, dok slušaš ne možeš vjerovati koliko taj bend koji iza sebe ima samo tri albuma ima znanih hitova! Očekivanu provalu oduševljenja izazvali su i samo prvi taktovi znanog hita "Hedonism (Just Because You Feel Good)", a čuli smo i novu stvar "My Ugly Boy". Nije red da se spominju godine, pogotovo ne dami, ali u ovom slučaju su četrdesetdvogodišnja Skin (i bend) pokazali i mlađim kolegama kako se to radi - Skin je, između svih skokova koje je napravila na stageu napravila i stage diving, "hodala" po publici, te skakala na bubnjeve! Nakon regularnog dijela, očekivano dobivamo i bis kojeg Skin zajebantski započinje s " It's good to be back!". Kuriozitet ljubljanskog koncerta je bio i rođendan bubnjara Marka Richardsona, tako da smo mu svi zapjevali Happy Birthday, a dobio je i umotani poklon iz publike, na očito iznenađenje i oduševljenje. Cijela dvorana se na Skinovu naredbu stišava za početak sjajne "Little Baby Swastikkka", kojim završavaju bis i, činilo se koncert. Publika već počinje odlaziti, ali najuporniji ne odustaju i dobivamo još nešto što je izgledalo kao neplanirani bis - pjesmom "Secretly" završava jedan od koncerata godine, nastup o kojem će se još dugo pričati. Sve u svemu, uspješno izdanje festivala, kojemu možemo samo poželjeti sreću u budućnosti - neka nastavi s rastom i kvalitetnom ponudom!

špela + sale // 29/05/2010

> vidi sve fotke // see all photos