Prošlu subotu (14.11.) u domu Željezničara, zagrebačkoj publici premijerno su se predstavili KillingJazzHardCoreBaby u ulozi predgrupe za Letu Štuke. To je mogao definitivno biti bolji koncert od očekivanog ali na kraju za to uglavnom nisu bili krivi sami izvođači.

Oko pola deset vrata kluba su se otvorila za sve nas koji smo pijuckali pivo ispred kluba i čekali konačni nastup, no unutra, umjesto svirke KJHCB su se popeli na tonsku probu pa smo svi mi imali prilike prisustvovati nečem što se trebalo obaviti prije nego su nas pustili unutra. No ajde, nije ni to tolko česti slučaj pa je to još kolko tolko ispalo ok, publika ih je mogla vidjeti i malo prije nego što službeno počnu svirati. Sam nastup pak nije baš očekivano oduševio publiku, možda zbog toga što ih nekolicina nije nikad slušala, a i razlog je bio loš raglas iz kojeg se teško moglo razaznati o čemu govore pijesme koje su svirali. Trud uložen da se prezentiraju se vidi makar su mladi bend i sigurno će idući njihovi koncerti biti sve popunjeniji i veseliji. Tonska proba se sa svirkom odužila na oko dva sata a nakon toga na stage su se popeli Štuke. Tu se vidjela razlika koliko ljudi poznaju njih a koliko bend prije pa su nakon pristojnog pozdrava pljeskom i veseljem otpočeli s pjesmom ''Kao na zapad''. Probleme koji su sa zvukom imali KJHCB na Štukama je bio na žalost još i gori. Opasni šumovi i mikrofonija koja se javljala dosta često najviše je došla do izražaja baš na njihovom startu a to bendovi ne vole. Zvuk se štimao u hodu, krčanja je opet bilo ali konačno sve manje. Publika koje nije bilo toliko da bude nesnošljiva gužva nakon više od pola koncerta konačno se opustila pa su i Štuke komotnije svirali a zvuk se popravio tek na zadnjih nekoliko pjesama. Tu su odsvirane pjesme Tuga, Šutiš, Kredenci, Mjesto za dvoje i Paranoja, pa se na kraju ukupan dojam ipak malo popravio.

Pohvalno na kraju svega bilo bi to što se mjesto bubnjara na bini nalazi iza i iznad svih na posebnom postolju tako da ga svi vide, što na dosta koncerata nije baš čest slučaj. Tako smo na KJHCB mogli vidjeti rasta bubnjara s ogromnim sunčanim naočalama i dredovima a pod plavim reflektorima izgledao je kao vanzemaljac za bubnjevima. Unatoč trudu i očekivano dobrom koncertu koji se očekivao od izvođača, nismo dobili ono po što smo došli jer kad se bend ne čuje dobro, nije zadovoljan. Ako bend nije zadovoljan ni publika neće biti boljeg raspoloženja, a za negativne stvari ukoliko se i dese, masa koja im svjedoči teško će se riješit tog dojma. Moglo je biti bolje.

mario m. // 22/11/2009

> vidi sve fotke // see all photos