LETU ŠTUKE: Letu štuke (Menart, 2022)

Prvi album grupe LETU ŠTUKE, koji nosi naziv benda, originalno je objavljen 2005. godine i vjerojatno je najpoznatiji njihov album s najpoznatijim pjesmama. "Mjesto za dvoje" ili "Minimalizam" su se stvarno vrtile po svim radio stanicama, a i dan danas ih se može čuti.

Inače, bend je krenuo s radom u Sarajevu još 1986., da bi se vrlo brzo raspao. Nakon 18 godina ponovo su se okupili oko tekstopisca i pjevača Dine Šarana, te krenuli u osvajanje istog onog prostora za kojeg očito nisu bili spremni ranije. Iako možemo ovdje pričati o "sarajevskoj školi" pa nabrajati Zabranjeno pušenje, Crvenu jabuku ili čak Kongres, teško je oteti se dojmu da na Šaranovo pisanje veliki utjecaj ipak ima "zagrebačka (hrvatska) škola", prvenstveno Arsen Dedić ili Rundek. Jer, Šaranovi su tekstovi više poezija, manje "lyrics".



Inače, Dini Šaranu nije strano napisati pjesmu i za druge izvođače. A baš je Mjesto za dvoje bilo namijenjeno Crvenoj jabuci. Ko zna… Možda ste čuli i Mjesto za jedno. I tu je napisao on.
Do sad Letu štuke imaju četiri objavljena albuma te "best of" kompilaciju, no slušajući ovaj album, imam osjećaj da im je ovo prava "best of" kompilacija. Jer, koliko god su spomenute pjesme najpoznatije, niti ostatak nije baš nepoznat, pa su tu i Pero Papacoder, Grad bez boje, Šutiš ili Sunce s Rundek Cargo Orkestrom, koje se u najmanju ruku čine ko da sam ih milijun puta preslušao. A Kao na zapad ili Signali još više.

Uglavnom, ovaj potez Menarta je odlična revitalizacija odličnog albuma. Na album su dodane još dvije demo snimke (Kao na zapad i Gorile u magli), pa je ovaj album sad zaslužio biti na dvostukom vinilu i uz "gatefold sleeve" te unutarnje omote, ima se dosta i za pročitati i pogledati dok se uživa u muzici.

DIMITRIJE DIMITRIJEVIĆ: Čar-pitanje (Menart, 2022)

"Čar-pitanje", također je debi album koji dosad nije objavljen na vinilu, a kako je objavljen krajem pandemijske 2020. možda je prošao i nezapaženije nego je zaslužio. I mi smo ga tada jednostavno preskočili, pa eto da ispravimo tu grešku sada.
Dimitrije Dimitrijević je solo projekt Dimitrija Simovića, basista i pjevača srpskih Igralom, a u devet pjesama, čini se da je spojio lagani trip-hop, funk te ambijentalnu elektroniku i napravio podlogu za ugodnih četrdesetak minuta slušanja.

Bacivši uho na Kovitlac, krautrock pjesmu s kojom je zastupljen na kompilaciji "Zagreb Calling"
, jednostavno me nije ponukalo da idem u daljnja istraživanja i sad mi je pomalo žao. No, nikad nije kasno, a većina stvari se posložila sad i u ovom formatu.



I sad sam u stvari shvatio da je sve trebalo krenuti otpočetka s Uvodom i Ponestaće, koja svojim trubačkim dionicama valja kroz ljetne sparine i preko Kamena dovodi do Mora, a ja sam već u "laid back" štimungu. I tako nekako u tom lijenom ritmu se sve nastavlja skroz do tog Kovitlaca, koji je ipak ubrzao tempo i ostavio nas u vrtlogu iz kojeg je jedino moguće pobjeći ponovnim slušanjem i postavljanjem "čar-pitanja".

Da ne bi mislili da je Simović sve ovo odradio sam, na omotu je nabrojana cijela vojska zaslužnih za "Čar-pitanje", pa su ovdje nabrojani onako kako su i na omotu albuma: Sara Renar, Viktor Slamnig, Leo Beslać, Vedran Peternel, Nenad Sinkauz, Ivan Grobenski, Luka Čapeta, Miloš Vojvodić, Marko Lucijan Hraščanec, Igor Pavlica i Željko Ljubić Piti. Većim dijlom borci i prvoborci iz "Zagreb Callinga" uz ponekog malo starijeg i iskusnijeg.

pedja // 29/03/2022