Prošle se nedjelje, točnije 25. 10. 2009. održao drugi u nizu koncerata na festivalu Urban Underground u popularnoj riječkoj Stereo dvorani, obitavalištu mladih i onih koji se tako osjećaju, (a svi nezasitni dobre glazbe, zabave i druženja). Tako nas je te izuzetne nedjelje na spomenutom festivalu svojim veličanstvenim nastupom počastio i oduševio multinacionalni bend Kultur Shock!

Mislim da svi prisutni posjetitelji još i dan danas zahvaljuju dnk* udruzi i Svid Radiu na ugošćivanju ovog fenomenalnog benda koji nas je jednostavno osupnuo snagom svoje pojave na stage-u, svojom dinamikom muziciranja i energije, kvalitetom zvuka, pjesama, savršenim ritmom (koji poziva na ples, izjavila bih), kontakta s publikom i simpatično zabavnim dosjetkama kojima su nas častili. Prisutna publika doživjela je čistu i nezaboravnu euforiju pjevajući etno dijelove pjesama odvajkada poznate na dobrom nam starom Balkanu vješto ukomponirane u višemuzičke pravce, jer se opus izvedbe glazbe Kultur Shocka širi od etna preko punka, onda malo rocka, pa žestoko uronjava u metal te se ponovo sljubljuje s etno glazbenim elementima. Naravno, sve odiše i dobrim gipsy soundom - publici našoj tako dragom.

U manirima spomenutih višemuzičkih pravaca tekstovi pjesama ovog benda se također vrte oko, valjda, najvažnijih tema u životu, a svi dobro znamo da su to: ljubav, rat, mir, sex, alkohol, pravda, droga,... sve vješto i dojmljivo sročeno u raspon od humorističkih do maltene tugaljivih momenata. Tako smo iz plejade njihovih već poznatih hitova imali prilike poslušati uvijek dobro primljene: Sarajevo, Mastiku, Tutti Frutti, Ameriku, Mustafu, Chaj shukarie i mnoge, mnoge druge, a od svih pjesama posebno bih izdvojila Hashishi koju je publika uporno tražila, pa na vlastiti užitak i dobila te crnogorsku etno pjesmu Zora (znate ono - Još ne sviće rujna zora...?) koju publika nije tražila, ali ju je dobila (i opet na vlastiti užitak!).

Spomenutu Zoru nam je cijeli bend zapjevao čitajući (hm...pjevajući) tekst s papirića uz najavu vokala Srdjana Yevdjevicha (negdašnjeg žitelja BiH, davno prije poznatog i pod umjetničkim imenom Gino Banana) da uzmemo u obzir kako nitko od preostalih muzičara iz benda ne govori i ne razumije 'naški', pa da zbilja, zbilja srdačno zapjevamo s njima i pozdravimo njihov trud uz najgromoglasniji pljesak kojeg si možemo priuštiti, što smo i napravili. Naravno, cijela izvedba te pjesme je bila toliko dirljiva i spontana, pa vjerujem da je uspjela razgaliti i razdragati mnoga prisutna bića te večeri u Stereu. Kad već spomenuh energičnog Srdjana vokala moram i ostale članove. Dakle, Val Kiossovski nas je častio svojim muziciranjem na gitari, Guy Michael Davis i Chris Stromquist su zaslužni za ritmičnost basa i bubnjeva, Paris Hurley nas je dojmila svojom virtuoznošću uporabe violine, a veliki dio publike i svojom pojavom te Amy Denio - izuzetna muzičarka na saksofonu i klarinetu koja nas je pored spomenutog uspjela dojmiti i svojim blistavim glasovnim atributima.

Ovi neumorni i izuzetni muzičari su čak dvaput izašli na bis na opće oduševljenje prisutnih posjetitelja, a dojmljivo i tako ljudski spontano i prirodno je bilo i njihovo višeminutno rukovanje i pozdravljanje s publikom u prvim redovima. Naravno, za pozdrave i tople riječi nisu bili zakinuti niti oni u udaljenijim dijelovima dvorane.

U svakom slučaju večer za pamćenje s bendom za pamćenje i s toplom preporukom s moje strane da nikako ne propustite spektakl zvan i znan kao Kultur Shock u slučaju da se nađete u nekom od europskih gradova do kraja godine 2009. za vrijeme trajanja njihove europske turneje.

sandra vučetić // 29/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos