Pod ovim nazivom nalazi se oktet vrlo dobrih i priznatih lica domaće glazbene scene - Damir Prica - preparirani klavir, sax, Igor Pavlica - truba, vokal, Darko Rundek - ak. gitara, vokal (svi ex-Haustor), Sven Buić - kontrabas, Luka Peršić - soprano sax, Neven Jurić - rog, Tena Novak - violina, te alfa i omega ovog projekta Dragan Pajić - ak. i el. gitara.

Pred tridesetak posjetitelja izveli su svoj neformalni koncert naslovivši ga "Glazba za treće uho" u odličnoj akustičnoj dvorani MM Centra. Istovremeno, ovo je bio dobrotvorni koncert za bolnicu u Donjoj (ili Gornjoj ?) Bistri kako bi se prikupilo ponešto sredstava za tu dječju hospitaliju i nabavile igračke i lijekovi.
Njihov glazbeni "koncept" sveo se na dva glazbena komada od po 60-tak minuta. Uz prisustvo desetak svijeća u ambijentu vrlo opskurnog statičnog osvijetljenja krenuli su s izvedbom "Prvog komada" koji je u sebi prelamao reference ambijentalne glazbe i niza različitih utjecaja avangardne klasike i elektro-akustike, da bi ga u žešćim i bučnijim dijelovima obogatili s primjesama free-jazza i obiljem improvizacija. Oni tiši dijelovi prizivaju sličnosti s finim ambijentalnim (eksperimentalnim) radovima David Sylviana, oni zvučno i koncepcijski avangardni momenti nalikuju školi John Cagea, Karl Heinz Stockhausena, pa i Ive Maleca i Milka Kelemena, dok oni jazz-irani djelomično vežu prisjećanje na nekada sjajne Lounge Lizards. Naime, sve ove poredbe ne treba doslovce uzimati kao njihovo nadahnuće budući da mi je Tena nakon koncerta rekla da je ovo potpuno free koncept glazbe u kojem svatko od glazbenika ima potpunu slobodu kreacije, pa stoga niti ona sama nije znala u kojem smjeru će glazba otići za vrijeme same izvedbe. Otprilike vrlo sličan koncept slijedio je i u "Drugom komadu" koji je počeo s tihom atmosferom koja se postepeno pretvorila u ambijentalnu buku gdje je el. gitara imala vrlo zapaženu ulogu filanja različitih zvučnih dosjetki, da bi se nakon petnaestak minuta pretvorila u svojevrsni ritual plesnog ritma (vrlo slično Sylvianovom završnom komadu "Brilliant trees") pri čemu je čak i publici dozvoljeno da sudjeluje u kreaciji ritma raznolikim ritmičkim pljeskanjem. Završnica komada je ponovno dozvolila upotrebu free-jazz manira koji su svoj fade-out pronašli u postepenom "spuštanju" atmosfere, te mirnoći i finoj laganoj ambijentalnoj glazbi. S

ve u svemu, ovdje se dakle prvenstveno radi o improviziranoj glazbi koja nema melodiju i klasični kronometarski ritam, već se temelji na razbijanju uobičajenog glazbenog koncepta upotrebom različitih glazbenih strujanja koja su ovdje spojena u vrlo dobroj instrumentalnoj izvedbi. Ovakav neformalni koncept na momente je dozvolio pojedinim glazbenicima (primjerice Rundeku i Prici) da siđu sa pozornice ili zamijene instrumente, te da se vrate u onome trenutku kada su osjetili potrebu da se mogu upustiti u čin stvaranja glazbe.

horvi // 21/12/2004