Thank you Slovenia, we won!

Prvi dan ovog najvećeg slovenskog festivala, a bome i jednog od većih europskih, donio je poprilično različitih sadržaja na glazbenom, da sve ostale koje obuhvaćaju Lent niti ne spominjem, planu - od kubano ritmova, preko unikatnog zvuka Dane Leong do starih legendi Dog Eat Dog. Da bi se ovako bogat i preklapajući program popratio kako spada, potreban je barem veći broj novinara, ako ne i fotografa - kako je dolje potpisani sam zadužen i za tekst i za sliku, to je značilo odmah u startu da se niti jedan band neće moći vidjeti u cijelosti i da će biti puno jurcanja od pozornice do pozornice. Iako će tako biti do kraja festivala, pokušat ću svejedno približiti barem malo ono što se dešavalo na lijevom brijegu Drave.

Prije formalnog otvorenja Festivala, glazbeni dio su, barem meni, otvorili Jararaja - slovenska grupa koja svira mix slovenske narodne (world music, jelte) glazbe s dodacima balkanskih, jazzy pa i rock zvukova. Sodni stolp, gdje je ovaj peterac nastupao, je bio premali da primi sve posjetitelje te večeri, a Janez Dovč, uz Petru Trobec utemeljitelj grupe, je duhovito komentirao da mu je drago vidjeti i ne-glazbenike u publici jer je na zadnjih nekoliko koncerata publiku činilo jako puno kolega. Uglavnom, Jararajci su samouvjereno započeli koncert i bio bi ih užitak poslušati do kraja, sjedeći i ispijajući pivicu (neki slijedeći put!), ali nakon par okinutih fotki, šibam dalje prema glavnoj pozornici. A na njoj, nakon pozdravnih govora organizatora, gradonačelnika Maribora Franca Kanglera i Majde Širca, ministrice za kulturu Republike Slovenije, zvuci Kube! Unatoč prijetećoj kiši i prohladnom vremenu (koje je zasigurno krivo da tribine nisu bile dupkom pune, kako već to biva na otvorenju Lenta), Cubanismo! (ne miješati sa domaćim, sad već bivšim bendom, sličnoga glazbenoga izričaja) podižu temperaturu i mame osmijehe na lica te ritam u noge. Kao i slični glazbeni projekti koji dolaze sa tog udaljenog otoka, grupa ima relativno malo godina i diskografskih izdanja, ali članove koji još dobrano pamte uspon Fidela Castra na vlast ili slične događaje iz ne tako bliske povijesti. Grupu je osnovao talentirani trubač Jesus Alemany (koji je već sa 16 godina svirao u legendarnom kubanskom bandu "Sierra Maestra"), te izdavši svoj album prvijenac ("Cubanismo!", 1996 - producirao ga je Joe Boyd) taman pred bombastičnim uspjehom "Buena Vista Social Club" projekta, Cubanismo! je samo uletio u val kubanskih bendova koji su osvojili svijet.

Na Lentu su pokazali da je iskustvo starijih članova benda (dvojica simpatičnih djedica koji su itekako znali zapjevati kada je na njih došao red) te mladost nekih članova puhačkog dijela, sjajna kombinacija koja, naravno, uživo djeluje još bolje nego na albumima! Jazzlent, jazz pozornicu Lent festivala, je ove godine otvorila stvarno eklektična grupa Milk & Jade by Dana Leong, koju predvodi osebujni čelist Dana Leong. Ovaj kvartet, poznat i po prijašnjem imenu The Dana Leong Band, sačinjavaju Dana (cello/trombone/laptop), Aviv Cohen (drums), Adam Platt (keyboards), te MC Mtume Gant a.k.a. Core Rhythm (rap vocals). Spoj samog repanja i klasičnog instrumenta, iako naelektriziranog, je već samo po sebi bilo zanimljivo iskustvo, a kada taj spoj jazza, hip hopa i rocka zvuči ovako dobro, onda je za svaku preporuku! Jazzlent ostaje i dalje najljepši (a po programu vjerojatno i najbolji ovogodišnji) stage, a Milk & Jade by Dana Leong su bili sjajna uvertira u ono što nas sve tu očekuje u naredna dva tjedna. Inače, novost ove godine su i jam sessioni mladih slovenskih glazbenika, koji će se održavati upravo ovdje nakon "glavnih" koncerata.

Unatoč maloj posjećenosti (broj se doduše povećavao kako je koncert odmicao), Dana je duhovitim komentarima brzo uspostavio kontakt s publikom, a vjerujem da ga je i održao do kraja - kažem "vjerujem" jer sam ja već morao ići na slijedeći koncert! Večerov oder, klasično okupljalište "alternativnije" mladeži (besplatan stage na kojem su prijašnjih godina svirali recimo Urban, TBF, Elemental, Partibrejkersi, Superhiks, Edo Maajka), je za otvorenje doveo legendarno ime iz ne tako daleke povijesti - američke Dog Eat Dog. Podsjetimo se, band je počeo početkom devedesetih (prvi album im je "All Boro Kings", 1994) i svojim je do tada ne tako uobičajenim spojem distorzirane rockerske gitare i rapa utvrdio put masi bendova takvoga stila koji su došli kasnije. Najveći hitovi su im bili znani singlovi "No Fronts", "Rocky" te "Isms", a trenutnu postavu grupe čine John Connor (vokali), Dave Neabore (bas, vokali), Brandon Finley (bubnjevi, vokali) te Axel "Axe" Hilgenstoehler (gitara), dok se im sinoć na koncertu pridružio i saxofonist meni neznana imena. Dog Eat Dog su, nakon što su "probili led" sa slovenskom publikom dan prije u Ravne na Koroškem, dobrano rasturili Maribor sinoć (John se čak sjetio njihovog nastupa u Mariboru 2000. godine na ŠTUKu)! Već i prije samog koncerta je broj okupljenih o kakvom može samo sanjati svaki izvođač Večerovog odra, nagoviještao dobar koncert. I iako se broj prisutnih malo prorijedio kako je koncert odmicao kraju, oni koji su ostali su itekako bili zadovoljni viđenim! Ubacujući elemente različitih glazbenih stilova (osim rapa i efektnog zvuka saxofona, tu je bilo i hip hopa i funka) u svoju svirku, po danoj energiji i ludilu na stageu, DED izgledaju ne kao da su na svjetskoj turneji kojom promoviraju 15 godina od spomenuta prvijenca, već kao da su na vrhuncu slave i samo šibaju dalje! Između pjesama nema tišine, puštaju se pjesme ili matrice znanih komada, a i John se jednostavno ne gasi - slažući rime dok čeka se kolege iz benda naštimaju (imali smo i puknutih gitara, i bubnja, i ostalih tehničkih problema u prvom dijelu koncerta, ali to je samo pokazatelj koliko moćno su momci prionuli na posao i nikog nije previše zasmetalo u uživanju), uspostavljajući i održavajući kontakt s publikom (školska lekcija kako se to radi, koju bi svatko ko se bavi tim biznisom trebao vidjeti) te jednostavno dijelio pozitivnu energiju u velikim količinama. Bilo je zapravo zanimljivo i poučno gledati jednog eto hip hop pankera koji i danas pjeva o MILFovima, kako se zahvaljuje svima na dobrom prijemu, od publike do organizatora, tonaca, momaka iz osiguranja - ne čuje se to baš često čak ni od manjih bendova, a kamoli velikih. Osim mladalačkog poleta i očiglednog uživanja članova na pozornici u onome što rade, oduševio me upravo njihov pristup većim temama, koji se ne svodi samo na "jebeš ovo, jebeš ono, sve je u kurcu, mi smo naj". A imali smo i minut šutnje za preminuloga Michaela Jacksona u kojoj se, na moje veliko iznenađenje, niti muha nije čula. Imam osjećaj da je John rekao svima da uplate sutra 10 EURa na neki humanitarni račun, da bi većina to i učinila.

Glazbeno, koncertu nije bilo zamjerki, čuli smo što nešto manje poznate što hitoidne stvari kao što su "No Fronts", "Isms", "Rocky", "Who's the king", "MILF", "Expect the Unexpected" čime su svi došli na svoje. Sve u svemu, odličan početak još jednog Lenta!

sale // 28/06/2009

> vidi sve fotke // see all photos