Nakon što sam prošli Novi zvuk propustio zbog koncerta Blurt u &TD-u i dobro se zeznuo sa nastupom Škripzikl koji je bio u obližnjem MMC-u (a ja mulac sam otišao u MMC Studio u Vlašku gdje su me tri djevojke gledale iznenađeno kao da sam pao s Marsa), večeras sam na vrijeme stigao da pogledam sva četiri banda.

Publike je bilo manje nego obično, ali barem zato je bilo mjesta za sjediti... Prvi band bili su TORO, trio iz Zagreba koji su večeras nastupili bez jednog člana (inače su kvartet sa solo vokalom Arijana). Večeras su to bili Ivan (gitara), Igor (bas i vokal) i Jimi (bubnjevi). Subjektivno rečeno, meni je ovo bio odličan band jer sam otprve ukapirao njihov tromi doom-stoner rock/metal koji slijedi smjernice imena poput Melvins, Electric Wizard ili tromih Soundgarden (prva tri albuma). Basista Igor je preuzeo pjevačke dionice u kojima se odlično snašao sa izmjenama visokih i dubokih vokala koji su u nekim trenucima nalikovali na Chris Cornela, a onda si tek mogu misliti kakav je njihov pjevač Arijan kojeg večeras nije bilo. Sve pjesme su im, naravno, na engleskom jeziku, te su u globalu vrlo jednostavnih melodijskih linija sa snažnim i podebljanim gitarskim riffovima, upečatljivim bas melodijama i tromim, ali i ne presporim ritmovima. Komotno se na njihov ritam može plesati kao na primjerice Black Sabbath klasik "Iron man" ili Soundgarden "Mind riot". Troma i žestoka doom-metal glazba sa odličnom atmosferom, skoro pa jednostavnim bazičnim aranžmanima i riffovima gitare koji su puni iskra i energije, onako za popizditi od užitka. Da su još tromiji i sporiji, bili bi i psihodelični, ali i ovo što su večeras prezentirali, za mene koji sam ih prvi puta gledao, slušao i saznao za njih, ovo je bilo više nego sjajno. Spisak skladbi koje su izveli su "Nova", "Old way", "I need to kill", "Dunder", "Wrap your legs", "Hall fuck", a bila je na repertoaru i "The God, the sand" (barem tako je stajalo na njihovoj play-listi), no nisam najsigurniji da su je i svirali jer se baš u to vrijeme pojavio Vedran iz Nerd Smile kojem sam obećao fotke iz Brazila i sa Novog zvuka. Toro su sasvim jednostavan doom-sludge metal/stoner band sa žestokim gitarama, no da su sporiji, to ništa ne bi umanjilo njihov identitet. Nisu kao Moss, Xasthur, Sun O))) ili Slobodan Kajkut, ali imaju sjajan atmosferski i rockerski tromi i teški hard-rock stil. Sjajan su i nadasve jednostavan band koji još nema nikakav snimljeni demo materijal (imaju samo 3 snimljene stvari). Odlični su, scenski nastup im je vrlo dojmljiv i iskren 's dušom i sa srcem', te to što rade veoma mi se dopada. Čista petica za demo band! (od jedan do pet, da ne bi bilo zabune). Onda smo Vedran i ja počeli blebetati, dan kasnije smo se našli na autobusnom kolodvoru cugajući pive u birtiji i onda mi je rekao da je iz Pitomače. Čovječe, pa mi smo Podravci, susjedi seljaci-zemljaci udaljeni jedan od drugoga nekih 15 km koji su došli na arbajt u Zagreb! U međuvremenu na pozornicu je izašao drugi band, BLACK JACK iz Karlovca koji su se prilično dugo naštimavali, ali su u tome i uspjeli postići neki zavidan nivo zvuka. Tražio sam ih po internetu, ali ništa nisam uspio naći... Oni su klasični kvintet s klasičnom postavom (ja to volim zvati Simple Minds) - klavijature, bas, gitara, bubnjevi i solo vokal, te su negdje na razmeđi post-punka, gothica i asocijacija na U2, pa i zagrebačkih bandova Gretta i Adastra. Tekstovi su im na hrvatskom jeziku i momci uopće ne zvuče loše, mada je Vedran rekao da mu zvuče banalno. Sorry, band uopće nije loš, malčice vokal zazvuči ko' Morso što nije ništa loše, neke skladbe imaju natruha zabočkih Noxin i u principu su sasvim solidan plesan pop-rock band. Odnosno, tipična škola karlovačke pop-rock scene Oliver Kovača & co. Simpatičan band s odličnim scenskim nastupom. E, treći band je bio kvartet fantastikus pod imenom PUNK DATA! Sve sami instrumentali, mada sam očekivao punk, barem neki punk. Čak nisu rekli niti uobičajeno 'dobro veče'. Nisu okolišali ništa, izgleda da je to u njihovom slučaju bespotrebno. Slažem se sa time. Oni su četvorica sjajnih muzičara koji su me bacili u trans trubača koji je pljunuti Mark Isham u psihodeličnim melodijskim fazama. Kako taj tip ima senzibilitet za trubu, melodije i sitne minijature! Prate ga bas gitarist, klavijaturist i bubnjar koji isprepliču trip-hop, jazz-rock, soul, pop-acid/jazz ritmove i melodije. U jednom momentu su asocirali na nikad prežaljeni zagrebački band Minimum System Requirements (pobjednici HGF 2006), ali u globalu zvuče kao da su prateći band David Sylviana iz faze albuma "Brilliant Trees", "Gone To Earth" i "Secrets Of Beehive". Njihova sama izvedba ima avangardnih pop elemenata, klavijature imaju onaj fini i ležerni šlih Donald Fagena (Steely Dan), a truba je fantastičan melodijsko-harmonijski vodič njihove cijele glazbe. Sa strane su padali komentari u stilu 'ovo je pravi band za Sax' sa čime se potpuno slažem, ali su nevjerojatno kvalitetan instrumentalistički band kome nije pop jedini teritorij. Truba, truba je ljudi moji genijalna! Smirena, staložena, dorečena, pilji u mozak (doslovce), a band je sjajno koncentriran i potkovan sa zakonitostima moderne pop glazbe. Vrlo su emotivni u izvedbama i osjetilo se da im je stalo do toga da ljudi slušaju tu njihovu sjajnu spregu svirke koja je fantastična. Da sam netko od ljudi koji imaju prste u zagrebačkim jazz-festivalima, pozvao bih ovaj sjajan band da nastupe pred daleko većom i medijski bitnijom audijencijom. Ako ništa drugo, ono zbog informacije da postoji band koji radi sjajan Sylvianovski pop/acid jazz. To se treba čuti. Treba se poslušati. Zadnji band bili su MANTRA, rock kvintet iz Zagreba gdje glavnu riječ vodi crvenokosa pjevačica Maja. Ostatak banda su Joško i Goran (gitare), Davorin (bas) i Marin (bubnjevi). Moram reći da su me prilično zbunili dan prije nastupa jer sam tražio njihov myspace i našao band istog imena iz Splita koji je u Hare Krishna stilu. Međutim, ovi zagrepčani nemaju ništa sa 'hare rama, hare krishna', već su daleko 'zagrezliji' slučaj u rock & porok. Za početak su odsvirali 3-4 autorske skladbe koje su imale nekih natruha alter-rocka, a onda se moj večerašnji kolega Vedran dignuo od stola gdje smo sjedili i rekao 'ja ovo ne mogu slušati'. Okej, svatko ima svoje afinitete, ukus i tako dalje bla, bla, bla... A moram priznati, niti meni Mantra nije 'sjela'. Simpatičan su band, čak su obradu "I'm just a girl" (No Doubt) izveli na punk-pop način koji je super zvučao i na kraju "Purple rain" (Prince) gdje je Maja pokazala sve svoje vokalne atribute, ali band i svirka ima previše patetike koja meni osobno nije domaća kategorija. Ne volim takvu muziku (mada je Mantra radi odlično). Previše su srednjestrujaški i na momente ponekad 'gnjecavi'. Njih bi mogao uzeti Croatia Records pod uslovom da rade pjesme na hrvatskom jeziku.

Svaki Novi zvuk donosi nova iznenađenja. Uvijek bandovi govore kako im je zvuk na pozornici loš (brojni bandovi), ali u Saxu ono što ide van i što audijencija čuje je više nego dobar zvuk kojeg ugođuje legendarni Ivica Duspara (ex-Majke). Nema veze jesu li dobri ili loši izvođači u pitanju, oni uvijek zvuče više nego solidno. Paralelno s idejom Duspare koji promovira demo izvođače i one koji su možda objavili jedan album (a o kojima se ne zna dovoljno), obavezno nastupe na ovom programu, startao je protuteža program - Minival. Moj kolega Hadžo s portala www.mikrofonija.com je otišao na treću fazu Minivala koje se održava u Jabuci. To je lijepo opisao - prvi Minival je bio u Tvornici, drugi u MMC Studiju, treći u Jabuci, a četvrti bi se mogao održati u mojoj sobi. Jest, ovaj čovjek sa tisućama odgledanih koncerata, hektolitrima ispijenih coca-cola i bez dlake na jeziku je u pravu. Nije da nije, a nije ni da nije, a nije niti tako... Minival se ne može mjeriti sa Novim zvukom. Nikako. Nije da nije, nije da nije, sagraditi ću kuću, napravićemo decu... A deca su na Novom zvuku. I hvala Bogu da su tamo, a ne na euroviziji i na reality show programima, ili nedaj Bože na cajkama.

Živio Novi zvuk! To je najbolji program za demo izvođače u Hrvatskoj (izuzev HGF-a koji se održava jednom godišnje).

horvi // 03/04/2009

> vidi sve fotke // see all photos