Došlo vrijeme da se konačno i ja javim iz Brazila. Makar onog brodić - klubića na savskom nasipu... Znalo se tamo zaružiti nakon nekih koncerata u obližnjem Pauku i Aquariusu, a onda produžiti do podneva i baciti se u Sidro... No, večeras je situacija bila drugačija. Radni tjedan, četvrtak uvečer, a osim toga i jedini koncert Seven That Spells u 2009. u Zagrebu. Ali obećanje koje sam dao momcima iz banda još prije nego što se saznala informacija za Seven That Spells moralo se ispoštovati. U Brazilu, premalenom klubiću u koji stane tek nekih 50-tak ljudi, svirku su otvorili zagrebački rock kvartet NERD SMILE oko 22 h. Gužva je bila takva da nemaš gdje da se stisneš, pa sam navrat-nanos 'okidao' fotke u zraku jer nikako nisam mogao uhvatiti i dobiti kadar cijelog banda koji je praktički bio u publici. Band je izveo svoj polusatni nastup svirajući autorske pjesme (između ostalih "Simple", "Wit craker" i "In riddles") koje su redom u tipičnom post-punk fazonu koji neopisivo asocira na smjesu Joy Division, Bauhaus, Siouxsie And The Banshees, ranih P.I.L., XTC... Nije to neka žestoka svirka; vrlo su melodični, plesni, ritmični i posve jednostavni, a večeras se u prvi plan zbog same konfiguracije zvuka izdvojio odličan bubnjar Martin koji je gotovo čitav nastup radio one tipične ritmove s mnoštvo prijelaza aludirajići na Mel Gaynora (Simple Minds iz faze albuma "Sparkle In The Rain") i Steve Jansena (Japan, album "Tin Drum"). Naime, bubnjevi se u Brazilu ne ozvučavaju, pa se cijeli zvuk banda mora adaptirati po jačini ritma, otprilike nešto slično kao i u Spunku. A u jednoj pauzi zasvirali su i čuvenu "Psycho killer" od Talking Heads. Nema šta, momci sjajno sviraju, a uskoro će završiti i svoj prvi demo materijal. Poslije kratke pauze, nešto sitno prije 23 h počeli su GREGOR S. koje sam ovom prilikom po prvi puta gledao i slušao. To je rock kvartet kojem jezgro čine Gordan (vokal, gitara) i Vedran (gitara) iz Jastrebarskog, te bubnjar Matija iz Zagreba, sin čuvenog tromboniste Nikole Santra iz prve postave Haustora. Prije neke dvije godine naknadno im se pridružio Vinko, basist Nerd Smile, te za razliku od melodičnih i jednostavnih Nerd-ovaca, ovi ga praše vrlo žestoko. Naravno, bubnjar je opet bio u prvom planu, gitarske harmonije im sežu i u energične sekvence kakve na zagrebačkoj sceni primjerice imaju Emer (S3ngs) i Šiljo (Gatuzo), te su im sve pjesme na hrvatskom jeziku. Glazbeno i stilski se kreću u širokom spektru od punka, new-wavea, popa, post-punka s primjesama rocka i etna, te su izveli 12 mahom različitih autorskih skladbi u kojima se osjeti veliki kreativni potencijal. U nekima od njih se primjećuje melodijsko-harmonijska sprega Interpol i ugaslih Beta Band u plesnim varijacijama modernog rocka 21. stoljeća. Uglavnom, sjajan su band i red bi bio da ih netko povuče u studio da im pruži šansu jer imaju veliki kapital za daleko veći auditorij. Za kraj su izveli dvije obrade - "Love will tear us apart" Joy Division i vrlo brzu verziju "Just like heaven" The Cure. Gregor S. bez ikakve sumnje predstavljaju novu nadolazeću snagu hrvatskog modernog rocka.

Svirka je završila u ponoć, taman onako kako treba i napunila krcati Brazil veoma dobrim utiscima. Jedina šteta je kaj na šanku nemaju 'žuju'. Eh, ne možeš dobiti i ovce i novce...

horvi // 30/03/2009

> vidi sve fotke // see all photos