Dvije stvari koje su smrt za wannabe recenzenta kao ja: Odličan koncert i još bolja rakija. Kad se (te) to poklopi velike su šanse da ćeš o jučerašnjem koncertu naslućivati samo iz brda fotografija koje su snimili tvoji frendovi. Pa čak i taj izvor informacija zna biti nepouzdan, jer fotke su tu da ih čovjek gleda sjećajuć se lijepih stvari a ne da se sjeća dijelića ili ničeg. Eto, ja sad imam isti problem. Mozak me ne služi i ne sluša kao nekad, kad je pola litre bilo samo zagrijavanje (usta moja, falite me!). Sad je to siguran blackout, nestanak svjetla u kinu bez popisa uloga. Pa eto, probat ću rekonstruirat zločin uz pomoć fotki, a Sale, moj dežurni fotograf će mi pomoći, ako dozvoli. Dakle, Dubiozu zovu bosanskim ADF-om i to mi već ide na kurac. Jer, osim socijalne angažiranosti DK s tim bandom ima veza koliko i kokoš ima veze s jajetom. Što se mene tiče, jaje je vrhovni rasta Bob Marley koji je svoj božjoj djeci ostavio lijepo i debelo pobunom premazano reggae nasljedstvo da ga kroje, štrikaju i kopiraju kako im volja. Tako da je i Dubioza (uz rečene ADF) dio te mase djece koji se igraju s dubom, skaom, reggaeom, jungleom, breakom i ostalim imenovanim i neimenovanim reggae-mutantima. Ali prije njih, nekoliko riječi o Zion Crew. Prije nego sam ih gledao pomislio sam da se radi o još jednoj nakupini DJ-jova s duplim suglasnicima od kojih barem jedan ima prefiks Jah u imenu. Ali, kako to biva kad ste neobaviješteni , ugodno su iznenadili. I imaju samo jednoga s Jah- prefiksom. Zove se Jahkoozza. Premda sam u zadnje vrijeme alergičan na sve što ima "Zion" u imenu i krsti se žanrom dub, moram priznati da momci polako i sigurno kroče utabanim stazama u nepreglednoj močvari duba u kojoj rastu i venu mnogi takvi bandovi bez ideje i cilja. Premda povremeno odlutaju u besmisleno ponavljanje dub-fraza ipak se uspijevaju iščupati s kakvim pametnim riffom i dobro posložiti nastup. Uspjeli su fino ugrijati atmosferu prije Dubioze.

A Dubioza ko Dubioza. Energični, šarmantni u svojim vrećastim hlačama, angažirani, glasni, povremeno čak i rejdžasti, i sve to lijepo upakirano i servirano za tuluma i piva željne mase. Ovaj put i do daljnjeg bez ,šmrc!, Adise koja im je vokalno i stasno bila veliki plus. Sad imamo samo sijaset razbacanih muškića s gitarama i ritam mašinama, ništa što ne možemo vidjeti kod ostalih uobičajenih dub-kolektiva. No, i bez nje ti muškići i dalje isijavaju istim mladenačkim buntom, i dalje uspijevaju usijati dvorane diljem Europe i pokrenuti svekoliko besvjesno krdo na razbacivanje.

A to su napravili i u PAUKU. Slike govore više od riječi. Iako mi je njihov aktivizam djetinjast i mislim da pijano nesvjesno krdo i dalje nakon koncerta ostaje pijano i nesvjesno krdo, mora im se priznati vjerovanje. Koliko god ja mislio da je to naivno, oni zbilja vjeruju u svoju misiju koju su si zadali. Jer, ruku na srce, na prostorima gdje je glavni oblik zabave janjetina, pucanje u zrak i pljuvanje u tuđe dvorište, održavati ovakav band nije nimalo lagano. I zato Dubiozičari, nek ste vi nama socijalni aktivisti i taman vam vaša aktivistika došla glave, samo nastavite!

Jer vam stvarno dobro ide.

djole // 28/03/2009