Nikad nisam čuo za bend Ruiz do sad osim par stvari sa myspacea koje su zapravo bile samo provjera da li se Ruiz isplati poslušati uživo i isplatilo se. Nisam očekivao baš preveliku gužvu Ksetu jer je postojalo par otegotnih okolnosti tipa loše vrijeme, radni dan, utakmica sa Španjolskom... Prevario sam se jer je ugodno ispunjen Kset bio živi dokaz kultnog statusa ovih Zagrepčana. Kao support su im bili bend Apples of trees, opisan kao bend nedovoljno eksponiran za ove prostore. Mislim da još nisu na toj razini jer još uvijek lutaju između žanrova tražeći svoj glazbeni izričaj tako da se još ne mogu odlučiti između nekakvog modernog mainstream rocka, indie-a, noise-a, agresivnog post-rocka itd., ali završili su sa 100% od Sonic youtha što me posebno razveselilo jer su tu pjesmu izveli baš onako kako takve pjesme treba izvoditi: žestoko i bez većih oscilacija. Uglavnom bend za zagrijavanje publike, ništa više ni manje, barem zasad. Nakon kraće pauze dolaze glavne zvijezde na stage i nakon prvih taktova su uspostavili dobar odnos sa publikom koja je bila odlična zato što je dobila ono što je očekivala, a to je bio beskompromisan bazični gitara-bas-bubanj rock sa različitim utjecajima od stoner-a do dance-rocka. Izvodili su cijeli album prvijenac Erupt! kojeg su nedavno izdali plus još par novih pjesama na bisu. Ono što me posebno oduševilo je da svaka pjesma ima ono nešto po čemu ju odmah zapamtiš, od mjenjanja ritmova, pamtljivih refrena, razbijačkog rokijanja, psihodeličnih pasaža pa do Pixies tiho-glano-tiho estetike, ali opet ostaje dovoljno originalnosti i skrivenih stvari u pjesmama koje se mogu otkriti samo opetovanim slušanjem koje čine Ruiz jednim od kandidata za najbolji album godine. Samo se nadam da imaju još dovoljno dobrih pjesama da napune drugi album. Veselim se sljedećem susretu sa Riuz-om.

tomislav // 23/01/2009

> vidi sve fotke // see all photos