Kao što se i moglo očekivati, veliki rumunjski violinist Alexander Balanescu prezentirao je publici svoj najnoviji rad o kome se tek moglo nagađati što bi to ustvari moglo biti. Za ovu priliku N.O.Jazz Festivala okupio je dvojac - slovenskog udaraljkaša Zlatko Kaučića i španjolskog sopran saksofonista Javier Girottoa s kojima je prethodno održao samo jedan koncert. Radi se o slobodno improviziranoj glazbi koja nastaje u datom trenutku, te kako je sam rekao za Dnevnik HTV, njih trojica se uopće ne dogovaraju kako će koncert izgledati, niti što će svirati. U pogledu instrumentarija najinteresantniji je bio Kaučić koji se oboružao sa zbirkom nekonvencionalnih, priručnih udaraljki među kojima su se nalazili metalni (rostfraj) kuhinjski lončići, posudice i razni predmeti, a jedini glazbeni instrument bila mu je činela koju je koristio tek površno za sitna lupkanja. Čitav koncert je proveo na koljenima udarajući i lupkajući po svojem arsenalu kao malo dijete koje se igra sa svojim lego kockicama. U globalu, glazba ovog trija se svodila na apstrakciju fuzije etna, world-musica i avangarde u jazz improvizacijama gdje je prednjačio saksofon Girottoa koji je imao orijentalni prizvuk. Balanescu se dopunjavao svojim gotovo atonalnim inverzijama na violini, a čitava kohezija njihove izvedbe se svela na to da su ritam pretvarali u melodiju i obratno. Uz sitnu pripomoć samplova (čini mi se da je u jednom dijelu koncerta bio emitiran nerazumljiv govor Causescua), ovaj trojac je održao neuobičajeni koncert kroz pozamašnih, ali ne i napornih sat i pol vremena.

Slobodan i posve spontani pristup ka glazbenoj izvedbi.

horvi // 20/11/2008