Devetstotinjak srednjovječne populacije okupilo se u četrvrtak u Tvornici kulture da bi svjedoćilo ponovnom oživljavanju muzike koja je velikim slovima upisana kao vrijedan eksponat u povijesti rock glazbe na ovim prostorima a i šire. Glavnina protagonista YU novog vala s početka osamdesetih okupila se na zajedničkoj bini, vjerujem po zadnji put, za što se isplatilo izdvojiti tristotinjak kuna.

Ugodno iznenađenje pred ulazak u klub bila je informacija da će koncert biti snimljen i objavljen kao live CD što garantira da će se svaki izvođač potruditi da se pokaže u što boljem izdanju.

Ne pitaj za mene, Narodna te Nikol pjesme su kojima je Renato Metessi i njegove Zvijezde u ulozi predgrupe otvorile četvorosatno prebiranje po ostavštini novog vala. Prvi veličanstveni Jura Stublić sa svojim upola mlađim Filmom pjesmama Zamisli život u ritmu muzike za ples i Srce na cesti podsjetio je prisutne na dane kada je u njemu bilo buntovničkog nagona, da bi sjetivši se prvog poljupca sve preokrenuo na period kada je stvarao pjesme za sve uzraste. Ovom prilikom je propagirao svoj skorošnji koncert na ovom istom mjestu što je moram priznati bilo dosta iritantno.

Mekani, blagi gotovo festivalski nastup prva dva izvođača prekinuo je nastup beogradskog Elektičnog orgazma koji se za svoj kratki nastup odrekao (za razliku od Stublića) limunada poput Kapetan Esid ili Igra rock n roll cela Jugoslavija, nego se bazirao na stvari s prvog albuma: Konobar, Krokodili dolaze, Nebo. Bez obzira što su bile odsvirane u nešto drugačijem psihodeličnom stilu, nisu izgubile na kreativnosti vremena u kojem su nastale. Nastup Lačnog Franca istaknuo je i ovaj put kantautorsku genijalnost Zorana Predina i njegov ležeran pristup vokalnoj interpretaciji što se najbolje osjetilo u izvedbi pjesme Ne mi dihat za ovratnik.
Pravu erupciju oduševljenja izazvao je dolazak Darka Rundeka i Hakune Matate (prateći band), međutim repertoar kojeg je frontman bivših Haustora te večeri izveo vjerovatno je jasan samo njemu, jer (sorry) stvari Sejmeni ili Take the money and run nisu u rangu velikih hitova Haustora što su recimo Ena, Šejn ili Moja prva ljubav, koja je za ovu prigodu morala biti odsvirana.

Vrhunac večeri velikoj većini a i meni osobno bio je nastup Vlade Divljana i Nevladine organizacije. Pjesme: Kenozoik, Retko te viđam sa devojkama, Zašto su danas devojke ljute te Malena doslovno su sve prisutne bacile u trans. Izvanredno odsvirane i otpjevane vratile su nas u vrijeme najveće popularnosti Idola s početka osamadesetih.
Zagreb te zove! Pjevala je dobro raspoložena publika (zahvaljući odličnom nastupu Vlade Divljana) zajedno sa Davorinom Bogovićem i Jasenkom Hourom koji je nešto kasnije opisao kako su izgledale probe Prljavog kazališta na početku karijere dok je Bogović bio vokal u bendu. Punk glazba kojom su se prezentirali široj javnost bivše države u doba novog vala ovaj put imala je dodirne točke u izvedbi pjesmama Ja sam mladić u najboljim godinama i Crno bijeli svijet. Agresivno i žestoko nastupio je i Pero Lovšin sa mlađahnim Španskim borcima.
Izgledno komičan sa škrlakom na glavi i s tridesetak kilograma viška uspio je uz punk himne Lublana je budala i Bandiera rossa pokrenuti kakav-takav pogo moving među okupljenima.

Sam finiš četvorosatnog druženja pripao je Vladi Divljanu i Maljčekima te Davorinu Bogoviću koji je uz prisutnost svih aktera ovog događaja otpjevao veliki hit novog vala Mi plešemo.

damir // 06/10/2008

> vidi sve fotke // see all photos