Prvi Demo(n)strator u novoj sezoni 2008/9 u KSET-u pokazao je da ne treba očekivati čudesa što se tiče poboljšanja zvuka. Teško mi je to reći za ovaj voljeni klub, ali otkako su Škogor, Gogi, Brada i ekipa nestali s tonskog kormila zvuk se pretvorio u ono što si jedan klub studenata elektrotehnike nikako ne bi smio dozvoliti. (eh...) Što se toga tiče, nakratko sam porazgovarao s Filip Kozlicom, vokalom i gitaristom akustičnog sastava Lotus koji se složio s ovom tvrdnjom rekavši da se po svemu tome u KSET dolazi samo zbog duge i sjajne tradicije kluba, a više nikako zbog zvuka koji je nekad bio jedan od najboljih u gradu. A danas je takav kakav jest i ne mogu ga popraviti niti dojmovi dva vrlo dobra večerašnja izvođača. Šteta. Prvi su oko 21.30h izašli MIKA MALE koji već duže vrijeme rade kao trio nakon odlaska basistice Jelene Radošević. S njom su još prije uspjeli snimiti najnovije materijale koje treba očekivati da uskoro osvanu u obliku drugog albuma koji je snimljen u Kramasonic studiju kod Nikše. Ostatak postave je ostao isti - Orlan Tus (glas, ak.gitara, usna harmonika, klavijature), Majda Bojić (violina i vokal) i Igor Bušljeta (bubnjevi), te su manjak jednog instrumenta sasvim solidno nadomjestili novim aranžmanima koji su prisutni u starim kompozicijama "Večeras", "Oluja" i "Smrdi na kišu". Ostatak repertoara koji je trajao punih sat vremena bio je namijenjen najnovijem kompozitorskom opusu gdje je izvedeno 6 novih kompozicija i 2 obrade. U novim naslovima primijeti se prisustvo plesnih ritmova i vrlo zanimljive minimalističko-melodične gradacijsko stepenaste svirke violine, te naglasak na kurentnu svjetsku indie-pop/rock scenu. Duh koji se provlači kroz pjesme "Eskim", "Sanjaj, zaroni", "Previše je pjesama", "Grad"... i dalje slijedi uobičajene tendencije postmoderne Mika Male uz naglasak na izvođače poput Tindersticks ili plesnijih Sigur Ros. Glazba im je minimalistička i atmosferična (Majda puno radi na sitnim lajtmotivima), isprepletena Orlanovim relativno jednostavnim harmonijama na akustičnoj gitari uz povremeno korištenje klavijatura, no zbog lošeg zvuka tekst novih kompozicija je bio posve pretopljen u nezgrapnu zvučnu papazjanu i mogao se samo zamišljati. Ipak, uz ovakav feler za kojeg nisu krivi uspjeli su napraviti ugodnu atmosferu u koju su još uvrstili vrlo dobru obradu Radiohead "Reckoner" s posljednjeg albuma "In Rainbows" i pjesmu "Down the drain" sastava Undo (www.myspace.com/myundo) u kojem je nekad Orlan svirao kao pridruženi član. Specijalnost večerašnjeg nastupa bila je gošća na vokalu Nina koja je s njima izvela skladbu "1000 ždralova". O lošem zvuku Orlan je nakratko prokomentirao da su unatoč dobroj svirci i kompaktnosti na pozornici najmanje krivi za zvuk kojeg je čula publika. Jest, šta je - tu je. Dok se usporedi onaj zvuk kojeg su imali u kazalištu Trešnja 25.II 2008., ovo je bilo miljama daleko... O sastavu ŠTA IMA unatoč lošem zvuku mogu se izreći vrlo pohvalni dojmovi. Predstavili su se kao uvjerljiv trio koji se potpisuje kao Gnještun - drumbača (bubnjevi), Mihalanec - baasija (bas) i Doringo - kintarjevofek (gitara), a sviraju nevjerojatnu smjesu rocka s elementima jazz-rock improvizacija, mathcore ritmova, etna, funka, metala, ska i thrash predložaka... Ako odete na njihov web suočiti će te se sa gomilom 'štaimastike', odnosno njihovih pojmova i riječi kojima su čudnovatim lingvističkim cakama preokrenuli značenje i pridodali im posve novu prirodu. Oni su za pojam demo grupe već sad nakon dvije i pol godine postojanja daleko odmaknuli i po sviračkim sposobnostima zvuče kao da su glazbenici s akademskim obrazovanjem. Sve skladbe su im instrumentali koji se temelje na zavrzlanim solo dionicama, šašavo otkačenim melodijama i gitarskim riffovima, funkiranim bas dionicama i totalno zapetljanim bubnjarskim ritmovima. Ne znam šta su momci slušali i šta ih to tako dobro fura u izrazitu kreativnu energiju, ali mene osobno su asocirali na spoj Frank Zappe, Captain Beefhearta & His Magic Band, ELP, Minuteman, Firehose i tuzemnih Leb i sol i Šumski kada ga dobro oprže u svoje improvizacije. (pogledaj vrlo dobar animirani video "Horo'sjek 47dam" ).

Da im je glazba, aranžmani i cjelokupni dojam pretežak i prezahtjevan kako za svirku, tako i za slušanje dokazala je i publika koja se nakon 2-3 odsvirane skladbe pomalo počela razilaziti. Nije u pitanju loš zvuk već činjenica da je Šta Ima isuviše kvalitetan i kreativan sastav čiji je duhoviti svjetonazor za večerašnju publiku bio sofisticiran i nerazumljiv. Njima svakako treba posveti daleko više pažnje da bi se prodrlo u njihovu lucidnu ekscentričnost. Nakon svake skladbe bubnjar Gnještun je dolazio na front pozornice i mahao rukama nad dva buketa cvijeća kao da mantra, odbacuje uroke ili šamanski se posvećuje nekom kratkotrajnom voodoo obredu. Ne znam zbilja šta je to trebalo značiti, ali je u svakom slučaju izgledalo vrlo efektno i neobično, a pred sam kraj koncerta te bukete je izudarao nogom. Na kraju su podijelili besplatno svoj 'uradi sam' cd "Rolazag Baazije" o kojem će više riječi biti u skorom prilogu 'Demo izvođači 2008'. Po svemu sudeći, oni su veoma intrigantan novi sastav koji plete svoju mrežu autorski neobičnog izraza kojem će u budućnosti vjerojatno biti posvećeno više prostora kod muzikologa nego li kod publike. Ovo večeras je za mene koji sam ih prvi puta slušao bilo više od iznenađenja.

I bez obzira na taj paradoks od sounda, prvi ovosezonski Demo(n)strator je pokazao da vrijedi pozornosti jer bez obzira na neke glasine da nema dobrih demo izvođača, ovaj program pokazuje upravo suprotno.

horvi // 24/09/2008