Ovu festivalsku večer su obilježila dva u Hrvatskoj itekako znana benda, koji su, koliko je meni poznato, po prvi puta nastupili u Mariboru u svojoj karijeri, unatoč relativnoj blizini toga grada hrvatskoj granici, te jedno vrlo ugodno iznenađenje iz Italije.

Fafenštajnski rock

Prvi su došli Pips, Chips & Videoclips. Iako pred ne prepunim auditorijem, Dubravko Ivaniš i ekipa su odsvirali vrlo dobar koncert. S ne prevelikim kontaktom s publikom, što je zapravo za Dubravka normalno, i s cijelim koncertom sa sunčanim naočalama na glavi (zapravo je cijeli bend bio uniformirano obučen u slične obleke), Pipsi su nas proveli svojom cjelokupnom karijerom, od hitova na koje smo otkidali u srednjoj školi ("Mala fufica", "Poštar lakog sna"), preko onih malo starijih kao što su "Sex u školi", "Motorcycle Boy" te "Nogomet" do onih sa zadnjeg albuma "Pjesme za gladijatore" (2007.), dok mi je osobni vrhunac koncerta bila uvijek prekrasna "Bog".

Not jump, sit down!

U to vrijeme se na Jazz Lentu već dobrano zahuktala atmosfera na nastupu talijanskih Roy Paci & Aretuska. Roy Paci, talijanski pjevač i trubač, je svoju jazzersku izobrazbu usmjerio u malo toplije i populističnije vode, čemu je zasigurno kumovalo i njegovo preseljenje u Južnu Ameriku 1990te godine. Vjerojatno najpoznatiji podatak u njegovo karijeri, odnosno onaj koji najlakše opisuje kako to oni zvuče i izgledaju uživo, je činjenica da je nastupao s Manu Chaoom, koji mu je i gostovao na jednoj pjesmi na njihovom zadnjem albumu "SuoNoGlobal". Deseteročlani bend, od kojih posebno Roy, je sjajno zabavljao publiku raznim komentarima i igricama, koje su uključivala sveopće skakanje, pjevanje refrena (kojeg je publika u jednoj pjesmi promijenila da je sadržavala riječ "pivo", na što se Roy odvalio smijati i prihvatio promjenu), te sjedenje cijelog auditorija na određeni znak. Ukratko, čaga i pol i još jedan (festivalski) bend koji bi trebalo dovesti i u naše prostore, baš kao i francuske No Water Please, jer garantira odličnu zabavu!

Štajerska štala

Nastavljamo u đipajućem tonu - Gustafi, bend kojem vjerujem nikome ne treba posebno predstavljati, a čiji svaki koncert garantira skakanje do besvijesti. Iliti kako to Edi Maružin voli jednostavno reći: štala. "Brkica", "Katarina", "Jesen", "Homo za Žminj", "Ja nisan stija mala", "Gremo u Mexico", "I da san zna" te obrada "17 ti je godina tek" su samo neke od brojnih skladbi koje su neumorni Edi Maružin i brojna mu ekipa, sa dvojim novim pratećim pjevačicama koje svojim skakanjem i plesanjem su puno više od samo back vokala, izveli tu večer, pred masom rasplesane publike koja je sve više divljala, kako je koncert odmicao. Nabrijani tempo (ponekad i 2-3 pjesme bez pauze), Edi i njegove fore kojima je super animirao publiku, te spomenute plesačice, su raspalile posjetitelje Lenta što je u konačnici dovelo do sada najveće fešte na Festivalu, barem na Večerovom odru! A koliko nas još toga samo čeka na Lentu...

sale // 02/07/2008

> vidi sve fotke // see all photos