Evo jedne poslovice za drugi dan Intro Festa: "Tko čeka, taj i dočeka". Malo je potrajalo dok sam ovo skuckao, ali jebiga, teško je pronaći vremena kad je čovjek nezaposlen...

Obistinila su se moja predviđanja kako ću i ove godine dočekati pravoslavni Uskrs kod naših istočnih susjeda. Što ima svojih prednosti. Manje su gužve u gradu, pogotovo Beogradu, ugostiteljski objekti manje više rade, što je bekriji poput mene i najvažnije, koncerata ima, jedino me fascinira to što se seoba naroda počela događati još u četvrtak prije Uskrsa. Razlog je taj što braća Srbi nemaju samo veliki ponedjeljak kao mi, zli Hrvati, već imaju i veliki petak, veliku subotu, ma sve je kod njih veliko. I tako si oni spoje četiri dana mrtvi-ladni i odu kojekuda. Kažem ja vama prijatelji, onoga dana kada Srbija uđe u Europsku Uniju to će biti kraj EU-a... Inače, najbolje fora vezana za Uskrs su varijacije na temu "Hristos vaskrse". Prije par godina u modi je bio pozdrav "Hristos Stoičkov", a ove godine informatički krugovi su izmislili varijaciju za novi milenij: "Hristos reboot! Vaistinu reboot!".
I tako se ja na sam Uskrs zatekoh u Novom Sadu na drugom danu Intro Festa. Ovoga puta početak je bio zakazan za 20 00 h, što mi se činilo sasvim OK, no kad smo se oko 20 30 moja ekipa i ja pojavili u Tremi tek je završavala proba benda Line Out. Znali smo da imamo dovoljno vremena za sjesti pored šanka i zavrnuti rundu dvije jer svirka je počela tek negdje oko devetke. Line Out su sedmeročlani sastav koji dolazi iz Sombora. Molim aplauz, hvala. Kako se njih sedam uspjelo ugurati na onaj mali stage ostat će vječna misterija, neodgovoreno pitanje u rangu postojanja izvanzemaljaca, gradnje Keopsovih piramida ili moga uspjeha kod žena. Dobro, za prva dva postoje znanstveno racionalna objašnjenja, dočim ovo potonje izmiče svakoj logici...Dakle, šest kršnih momaka i zgodna cura Jovana na vokalu u klasičnoj rock postavi (dvije gitare, Zoltan i Boris, Milan na basu, Vladimir za bubnjevima, te duhačka sekcija u sastavu Tomislav truba i Dragoslav tenor sax) obećavalo je puno, ali to obećanje nisu ispunili.
Line Out sviraju pitku i simpatičnu mješavinu funkyja i jazza s povremenim uletima hip hopa ili drum & bassa. Mogli bi biti dobra prateća grupa Dini Dvorniku ili Songkillersima. Glazbeno su kompetentni, precizni, ali i previše sterilni. To je zvuk koji smo čuli već mali milijun puta po zagrebačkim klubovima tipa Hard Rock Cafe ili Sax, glazba koja vas tjera na lagano mrdanje kukovima dok stojite sa strane i kulirate ali ništa više od toga. Očekivao sam da će sax i truba malo dići cijelu stvar, no nula bodova. Mogu oni imati i cijeli revijski orkestar iza sebe, ako im ne dopuste da se razmašu, kakva korist od toga. A duhački duet bio je vidno sputan ograničenjima klasične strukture pop pjesme u kojoj svaki instrument ima apotekarski preciznu ulogu i tu nema iskakanja. Vjerujem da bi bend pružio više i u smislu vizualnog nastupa da nisu bili nagurani kao u kavezu i da nisu morali voditi računa o tome hoće li gitarist udariti pjevačicu ili basist drugog gitaristu. Nakon prvih nekoliko pjesama ekipa i ja smo se vratili do šanka i zaključili da je ovo bend savršen za sjediti u drugoj prostoriji i pijuckati coca colu...Pa, neka je i takvih bendova, ali na jednom festivalu iščašenije pop glazbe kakav je Intro, oni su jednostavno djelovali prekonvencionalno i neupečatljivo.
Nakon poduže pauze nastupili su moji friendovi iz zagrebačkog Kimika. E da, reći će neupućen netko, oni su Hadžini prijatelji i sad će ih oni dići u nebesa. Da se razumijemo, ja Kimiko pratim već dulje vrijeme i prije nego što smo si postali dobri i od samih početaka sam hvalio njihov potencijal i zgražao se nad činjenicom da niti jedna domaća izdavačka kuća nema sluha za njihov indie-electro pop, ili "indietroncu" kako oni sami nazivaju svoju glazbu. Osim toga, da su mi ne znam kako dobri, da im je glazba govno to bih i rekao, ali na sreću daleko je od toga.
Kimiko čine Dario kao glavni vokal i gitarist, Lora kao basistica i povremeni vokal, Zoki kao gitarist te maestro Darko kao klavijaturist i dirigent za laptop i samplere. Nemaju bubanj, što mi uvijek smeta, ali imaju tako strukturirane pjesme da im on gotovo i nije potreban. Njihov lepršavi, sanjivi electro pop toliko je delikatan da čovjek pomisli kako bi udarac bubnja samo pokvario tu idiličnu atmosferu. Glazba Kimika vas odvodi u neke druge predjele ali s obje noge čvrsto na zemlji: međuigra gitare i basa predstavlja taj "okov" koji vam ne dopušta da poletite, dok klavijature vuku negdje gore, i gore i gore...I u tom dualizmu počiva kvaliteta ovog benda. Prvih deset pjesama predstavljalo je jedan od boljih nastupa Kimika do sada. "Pinguin", "I Need Attention", "She's Gone", "Nothing To Me", sve lijepe stvari jedna do druge. OK, bit ću iskren pa reći da mi se "I Need Attention" više sviđala u staroj verziji dok ju je Lolly pjevala, ali i u ovom novom aranžmanu zvuči dobro. U pjesmi "Alien" Lolly je stavila ticala a Zoki alijenovsku masku na glavu, što je pojačalo utisak ove predivne ljubavne pjesme koja je, što je bitno za reći, otpjevana na hrvatskom i po meni pokazuje put kojim bend treba ići dalje.
Obradu "The Crystal Lake" Grandaddyja najavili su kao da je posljednji put sviraju, pa im ja ovim putem poručujem da se ne usude izostaviti ju iz repertoara jer će ih snaći moj gnjev. "On A Saturday Night" je prekrasna laganica na tragu Velveta i tu bi odličan nastup stao, no prema slovu ugovora morali su odraditi punih sat vremena i to je ubilo njihov set. Oni su u tih sat vremena odsvirali gotovo sve pjesme koje uopće imaju, osim jedne ili dvije! Za taj drugi dio seta ostavili su malo "teže" komade poput "Fortune Cookies", "Take A Bow" ili "Mad Scientist" pa sam ja tih dvadesetak minuta daveža i smora proveo na terasi u ugodnom ženskom društvu. Kimiko je Kimiko, ali komad je komad... Umor me je već počeo zahvaćati ali sam odlučio odgledati i Banjalučane Sopot. Već je bila prošla ponoć kad se peteročlani bend u sastavu Petar (vokal i synth), Đurica (gitara), Milan (synth), Bojan (sax) i Saša (bubnjevi) popeo na binu. Oni su malo podigli atmosferu nakon Kimika jer je očito da ih publika malo bolje poznaje a i, budimo iskreni, njihov spoj balkanskog etna s dubom, drum & bassom i reggaeom mnogo je pristupačniji od često zatvorenog i introvertiranog svijeta Kimika. Bend je energičan i nabrijan, od samog početka s pjesmom "Peacefull" krenuli su oštro i, iako nisam neki veliki fan duba, i moje stare noge su uspjeli pokrenuti. Petar vrlo dobro vlada binom, posebice kad uzme bas i odmakne se od klavijatura koje ga čine prestatičnim. Moram priznati da mi je zasmetalo to što je većinu vremena proveo zaklonjen tim ogromnim Korg synthom jer ovakva glazba traži pjevača koji će biti pravi showman, MC koji će animirati publiku od početka do kraja. Tekstovi su im tipično "rastafarijanski": mir, ljubav, razumijevanje i tolerancija. Naslovi pjesama dosta govore: "Peacefull", "Soul Rebellion", "Nada"...U temama "Izvor", "DuBalkan" (naslov njihovog debi albuma) ili "Tekla voda" najbolje je došao do izražaja njihov spoj balkanskog melosa i moderne, plesne dub podloge. Jedan moj friend tu je fuziju balkanskih instrumenata i motiva te duba i drum n bassa cinično opisao kao "dub narodnjak", što je ipak daleko od istine. Sopot je banjalučki rođak zagrebačkog Antenata, s kojim često i nastupaju po festivalima vani, pa ako volite Antenat, vjerujem da će vam se dopasti i Sopot. Meni su bili OK, ali kako je bilo već jedan ujutro, a mene je čekala vožnja do Osijeka, morao sam otići pred kraj njihovog nastupa i propustiti Mostarce Vuneny. Jebiga, više sreće drugi put.

U totalu, Intro Fest je bio uspješan, barem za mene. Sama ideja je za svaku pohvalu, izbor bendova također, ali imam i nekoliko primjedbi. Prva se odnosi na sam datum održavanja, jer nisam siguran je li Uskrs bio baš najpogodnije rješenje. Drugo, od više ljudi sam čuo da pojma nisu imali da se festival uopće održava i tu je možda trebalo uložiti više truda u promidžbu (Da, grad je bio izlijepljen plakatima, ali i plakatima političkih stranaka za predstojeće izbore, pa sasvim razumijem zašto su ljudi prolazili pored njih kao pored turskog groblja. Meni koji dolazim iz susjedne države već je postalo iritantno da se svakih nekoliko mjeseci preko održavaju izbori, pa mogu misliti koliko je to iritantno lokalnom življu). Treće, sat vremena svirke za mlade bendove je puno previše. 35-40 minuta, to je to i furaj dalje. I još nešto, preduge pauze između bendova. Naime, ovo nije punkeraj koji dođe, uštima se i piči, završi sa svirkom, pokupi gitare i ode za šank, već svaki od ovih izvođača ima svu silu pedala, sekvencera, pojačala i ostale opreme, pa pauze traju i do pola sata. Mnogo bi ekonomičnije bilo da nastup bendova, osim možda headlinera, bude ograničen na sat vremena, uključujući "montažu" i "demontažu". Nemam nikakav problem s Tremom kao prostorom, iako ni CK13 ne bi bio loše rješenje.

Ma, drago mi je što se i ovaj festival pokrenuo jer je drugačiji. Totalno drukčiji od drugih, rekle bi Vještice. I neka on potraje bar još toliko, kao u onoj legendarnoj posveti iz emisije "Želje, čestitke i pozdravi": "Sretan prvi rođendan voljenom unuku žele baka i djed uz pjesmu tu i tu, te uz želju da poživi još toliko"!
Introvertirani Hadžo

hadžo // 07/05/2008