Adrian Byron Burns priznati majstor rhythm and blues-a nastupio je petak u klubu Tvornica kulture, koji je za tu prigodu uredio unutrašnjost kluba, postavivši stolove sa stolnjacima i stolice na mjestima gdje inače na drugim koncertima publika stoji. Razlog tome vjerujem je bio prikazati ugođaj američkih klubova gdje se posjetitelji zabavljaju uz izvorni rhythm and blues.

Slabiji odaziv mlađeg naraštaja koji očito nema afiniteta za ovu vrstu glazbe jer ne spada u trendovsku, koja ne nudi idole generacija i koja je lišena svih zvukova obogačenih razno raznim elektroničkim pomagalima, nego svoju vrijednost vuče iz korijena, kako po načinu vokalne interpretacije tako i po tehnici sviranja, dao je prikaz polupraznog kluba. Koncert su otvorili zagrebački rock bend Mojo stuff band s nekoliko rock-blues standarda među kojima je bio i " Im king bee".
Nastavak je pripao Telefon blues bandu koji je bio u večem dijelu i prateći bend Andrianu Burnsu. Za vrijeme nastupa Telefon blues bendu priključila se i Valerija Nikolovska koja je i ovom prilikom pokazala svoje vrhunske glasovne mogučnosti zbog kojih ju mnogi smatraju najboljom pjevačicom bluesa na ovim prostorima.

Blues klasicima "Cant get next to you" i "Im gonna leave you" Adrian Byron Burns započeo je svoje predstavljanje zagrebačkoj publici. Već samim uvodom svirajući električnu gitaru pokazao je osječaj koji je vrlo važan prilikom izvođenja blues dionica, pri tom svojim baritonom je istaknuo svoje vokalni potencijal. Da je pogodio sa odabirom Telefon blues banda za prateći bend donio je i nastavak gdje su među ostalim blues standardima svirali i "Rollin on", "Key to highway" te pokazali zadivljujuću skladnost i uigranost kao da već godinama surađuju. Nastavak nastupa donio je promjenu u kojoj je glavni protagonist zamjenio električnu gitaru akustičnom neobičnog oblika te sam na stage-u u unplugged stilu odsvirao "Hard way" i "Somebody tappin" u kojima je pokazao svu svoju virtuoznost mješajući rhythm-blues rifove sa funky rifovima za što je dobio dugački aplauz. Nakon niza koncerata na kojima sam bio prisutan u zadnje vrijeme, gdje je mladenačka energija frcala na sve strane, ovakav miran ugođaj gdje su svi mirno sjedili, cugali i slušali stvarno mi je odgovarao.

Povratkom Telefon blues banda na stage koncert je ušao u završnicu gdje su opet uštekani odsvirali rock klasik "Blue suede shoes" prolagodivši ga blues izražaju, te rhythn-blues standarde "Im your hoochie coochie" i "All my loving is lovin" koji su me najviše dojmili zahvaljujući darovitom glasu Valerije Nikolovske koja im se na kraju priključila na stage-u.

damir // 27/04/2008