Poput žrtve na samrti likvidirane od gradske vlasti klub Mochvara je odlučila umrijeti dostojanstveno brojavši zadnje dane u društvu svoje vjerne publike i bendova koji su ostvarili duboki trag na alter-rock-rap sceni u hrvatskoj a i šire (TBF, LET-3).

Posljednji oproštaj u petak je održao rasprodanim koncertom humanitarnog karaktera (prihod ide SOS-u dječije selo) bend kojem su kvadrature ovakvih klubova odavno pretjesne, bend koji već duže vrijeme slovi kao perjanica hrvatskog rock n rolla u žešćoj varijanti.
Sam ulazak u klub kod fanova i ostalih posjetitelja izazvao je iznenađenje s mjestom održavanja koncerta, vjerujem mnogi među kojima sam i ja su mislili da će se sve održati u "Jedinstvu" mjestu uređenom za veće koncerte koje je od samog otvaranja bilo trn u oku spomenutoj vlasti, međutim koncert se održao u manjem dijelu kluba.
U 22.00 dupko ispunjen klub euforičnim raspoloženjem dočekao je dečke iz Gajnica koji su se popeli na stage. Klupsko ozračje ih je motiviralo da u svoj koncertni repertoar te večeri uključe stvari koje inače nisu svirali na aktualnoj turneji, "Knjiga žalbe", kao što je i sam Mile u par navrata rekao "A sada ćemo svirati nešto što nismo svirali stvarno dugo", odsviravši stvari Šef gradilišta, Tamburaši, Princeza, MTV.

Da su najveći pokazali su i ovaj put, prvenstveno zato što im je profesionalni pristup u odnosu na publiku i na samu svirku na visokoj razini bez obzira na ambijent u kojem sviraju, bilo to pred 10.000 ljudi u Domu sportova, ispod ništice po danu u prirodnom okruženju (Sljeme) ili pred 1000 ljudi u klubu. Mile i ekipa daju maximum, zato ih publika voli i obožava. Okupani u znoju ne štedeći glasnice rasturali su stvarima iz svoje bogate kolekcije pjesama, svaka ama baš svaka stvar bila to: Nije sve tako sivo, Teško je ful biti kul ili Biološki sat te ostalih tridesetak nikog u publici nije ostavilo ravnodušno. Akcija publike nošena Zokijevim razornim gitarističkim rifovima i savršenom ritam sekcijom Šoky-a na basu i Sube na bubnjevima bila je stvarno fascinantna. Pogo kakav je izvelo pola dvorane tijekom gotovo cijelog koncerta vidio sam samo u koncertima filmovima Sex-Pistolsa davne '77. Kada su prebacili iz pete u treću brzinu na stvarima Samo za taj osječaj, Pitala si me i Odjava programa osjetilo se najbolje u kakvom smo okruženju bili prisutni, slaba ventilacija koja ionako s obzirom na perspektivu kluba nije važna, stvorila je temperaturu usijanja u kojoj su znojne žlijezde radile punom parom, svi ama baš svi bili su mokri (vjerujem da je prodaja tekućih namirnica išla jako dobro). Mali traćak nade za opstanak ovog kultnog mjesta dao je Mile obračajući se okupljenima da se pregovara o produženju rada Mochvare na dvije godine.

Dvosatna svirka vručoj i mokroj publici nije bila dovoljna, željeli su izbaciti iz sebe zadnje atome snage iz svojih mladih tijela, što su im dečki iz Hladnog piva i ispunili vračajući se dva puta na stage odsviravši još stvari među kojima su i bile: Pjevajte nešto ljubavno i Fur immer ...

damir // 20/04/2008

> vidi sve fotke // see all photos