Evo je zima u Dubrovniku došla svome kraju. A, vjerujte, to nije idilična zima puna zimskih radosti. Kako mi je rekao jedan prijatelj: "Provedeš li još jednu zimu u Dubrovniku, udat ćeš se i roditi djecu samo da imaš šta raditi." Pa si onda možete misliti.

Ovaj sumorni četvrtak bio je drugačiji. U klubu Orlando se trebao dogoditi jako čudan događaj - koncert Lvmena.
Vijest da će se to dogoditi mi je bila toliko navjerojatna da sam zapravo do zadnjeg časa mislila da to ne može biti. Ovakvi bendovi se gotovo nikada ne maknu niže od Zagreba. To sam, naravno, shvatila tek otkada živim ovdje. Orlando je zastrašujuće mjesto za svakog prosječnog dubrovčanina, a pogotovo za one koji imaju djecu u pubertetu. Oni taj klub obično nazivaju Stara bolnica zato što se nalazi iza napuštene, poluraspadnute zgrade u kojoj je nekoć bila bolnica i u kojoj sada žive beskućnici (da, u Dubrovniku postoje i beskućnici). Isti ovo mjesto zamišljaju kao poprište svih najstrašnijih poroka, kao mjesto na kojem ne prođe ni jedna noć da se ne počini svih sedam smrtnih grijehova i to po nekoliko puta, a onda se valjda izmisli i pokoji novi. (Da bar!)
No za alternativne klince, željne nečeg drugog osim Stavrosa i Jole, ovo je jedino utočište u gradu, oaza u kojoj je dopušteno misliti drugačije. Oni ovo mjesto s poštovanjem nazivaju jednostavno Klub. Zato me nekoliko njih odmah upozorilo da se ne usudim slučajno popljuvati Klub ili Lvmen, jer to nisu stvari za zafrkanciju.
Popljuvati Lvmen? E za to stvarno nema nikakve potrebe.
Lvmen je jedan od onih bendova za koje je malo tko čuo, ali oni koji su čuli učinili su im status kultnim. Prije dvije godine na svojoj su turneji posjetili i nas, a oni koji su bili tamo nisu namjeravali propustiti ponovni dolazak. Neugledni i skromni dečki iz Lvmena popeli su se tiho na pozornicu, ni u jednom trenutku ne komunicirajući s publikom, ni pogled, ni pokret, ni riječ. Odsvirali su čitav koncert na vrlo slabo osvjetljenom stageu, s projekcijama slika i filmova na zidu iza njih (bilo je tu i šoguna i kostura), svatko od njih u svojoj karakterističnoj pozi, zatvoreni u svoj svijet, ne pokušavajući animirati ničim osim glazbom, s uzmi ili ostavi stavom. Okay, to cijenim. Ionako mrzim one "ruke gore" tipove.
Spomenula sam dosadnu zimu i dosadne frajere? E Lvmen su to sve pomeli jednim zamahom gitare. To vam je ono kad vas muzika odnese tamo gdje volite biti, kad možete zatvoriti oči i smješkati se bez veze, prvo nježno, tužno i sporo, pa onda glasno, ljutito i očajno. Pa pasti duboko, pa se dići visoko.

Gledatelja je bilo malo, uglavnom su bili stacionirani oko šanka. Ispred pozornice je bila samo nekolicina nas, ali tih nekoliko dečki ispred stagea su izgledali kao da kuže u čemu je stvar. A to mi daje volju za životom. S tom ću spoznajom lakše proživjeti još koji mjesec stavros-jole terora. Do novog Lvmena, nadajmo se.
To je svakako bio najbolji koncert koji sam gledala u ovom gradu. Lvmen su donijeli sa sobom onaj neprikosnoveni zvuk žestine, svu ljepotu novog mračnjaštva, urbanu tugu, nadrkano divljanje gitara, nervozno presijecanje bajkovitih sanjarenja, strah i prezir ovog vremena, onako kako to samo stvarno dobra muzika može.
Ali, naravno, svirali su ni sat vremena. Jedva smo se okrenuli oko sebe, a već je bilo gotovo. Jel to oni misle da je to primjerena doza hipnoze i da bi više bilo previše? Pa krivo! Naravno nije bilo ni bisa, ali dok su prošli put u Zagrebu svi vrištali do iznemoglosti za bisom, ovdje nitko nije ni trepnuo. (I nitko nije vikao # 3!) Nije da bi pomoglo, ali uvijek je lijepo vidjeti da publika hoće još. Tako su Lvmen sišli sa stagea tiho kako su i došli.
E tu vam moram reći da ako ikad čujete da bend kojeg obožavate svira u Dubrovniku, obavezno dođite. Zašto? Zato što nakon koncerta i ono malo ljudi ubrzo ode kući, a bend ostane usamljeno bauljati klubom čeznutljivo pogledavajući u vašem pravcu. Tako smo već s nekoliko bendova završili pokazujući im ljepote Grada u 3 ujutro.
No te večeri sam bila savjesna radnica koja mora rano ustati.
Na kraju moram zahvaliti simpatičnom Toniju koji mi je nakon 2 sekunde poznanstva odlučio povjeriti svoje fotke s koncerta. Pa hvala, Toni, što si omogućio ljudima da to i vide. A hvala i Lvmenu koji nam je pomogao da iza sebe ostavimo još jednu tešku zimu i ugledamo proljeće.

lola // 08/04/2008

> vidi sve fotke // see all photos