Ja sam fan! Fan čistog, britkog zvuka gitare i čvrstog ritma.
Ja sam fan Partibrejkersa od onoga dana kada sam čuo njihov prvi album '86. (tada sam kemijskom olovkom napisao "Partibrejkers" na vojnički remen koji je tada bio naširoko nošena relikvija, i to na počasno mjesto uz "The Ramones" (a lako je zamisliti na što su ličile gimnazijske klupe...).
Od prvog koncerta kojeg sam odgledao '90.-te tijekom odsluženja duga bivšoj državi, pa do danas, ne pamtim da sam propustio ijedan njihov koncert od jeseni 1990.- te u ZGB ili u krugu 100 km od Varaždina. A čemu ovo preseravanje? Pa, ono je s namjerom da se istakne da je unatoč svim tim njihovim koncertima, ovaj bio nešto nedoživljeno, nešto toliko dobro da se nakon toga pitam može li od toga uopće bolje?

Takvu Antunovu izvedbu "Mjesečeve kći", "Puta na jug", "1000 godina" i "Stoj Đoni, stoj" do sada još nisam čuo. Fascinantno je vidjeti nekoga da i nakon toliko godina i tolikih koncerata još uvijek svira i pri tome uživa kao da mu je to prvi ili posljednji koncert u životu. Nema tu glume i one danas prečeste filozofije "došli smo pokupiti pare i idemo dalje". Partibrejkersi sviraju iz srca, jer to vole, a to se vidi i čuje!

Sjećam se jednog davno pročitanog intervjua sa Canetom povodom koncerta Motorheada na kojem su PB bili predgrupa ... rekao je tada Cane nešto u stilu "imaju drugi bendovi bolju opremu i više para, ali nitko nema takvu set listu s 10-tak takvih pjesama kao Partibrejkersi...". Ta Canetova izjava zasigurno stoji i danas, a u to su se uvjerili svi koji su te večeri napunili Tvornicu, i koji su PB-e uporno zvali na drugi bis desetak minuta (bio je to uvjerljivo najbolji poziv na bis kojem sam ikada prisustvovao!). Poziv je na kraju bio uslišan izvedbom završne stvari s trećeg albuma (najbolje se putuje kad putuješ sam!) uz zborno pjevanje čitave dvorane.

Ja sam fan!
Fan čistog, britkog zvuka gitare i čvrstog ritma.
Ja sam fan Partibrejkersa!

paul raul // 30/12/2007

PS: P.S. veli mi žena nakon što je pročitala "recenziju" koncerta Pankrta da su mi rečenice dulje od Krležinih... pa štovani čitaoče oprosti na stilu...
P.S.S. ako sam nekog iziritirao eventualnim preseravanjem u gornjem tekstu iskreno se ispričavam... zasigurno sam preuzeo Canetov gard!