Već vrapci pjevaju o tome kako ima tih nekih bendova na koje zagrebačka publika otkida. Skunk Anansie su jedan od njih i višestruko pojavljivanje u ovim krajevima uvijek jamči hitovima i kvalitetnom energijom nabijeno koncertno iskustvo. Tim više me iznenadila činjenica da koncert na Šalati nije bio rasprodan. Radi li se o njihovom prečestom pojavljivanju, mjesecu prenatrpanom popularnim rock gostovanjima (ovaj tjedan čak četiri eventa na Šalati), padu standarda ili nečem četvrtom nije bitno. Šalata je gorjela.

Zagrijavanje za zvijezde večeri odradio je bend Tigress iz Essexa. Četvorica momaka i pjevačica izvode alter rock na tragu devedesetih s natruhama bendova tipa Evanescence (s kojim su već odrađivali turneje). Energičnim pristupom i uz dojmljiv vokal pjevačice Katy, uspjeli su ponešto podignuti publiku, pa čak je i kratko animirati pjevačkom igrom u stvari Are you bored? (ponavljajte b-or-e-d nakon što pitam are you). No njihova glazba, vrlo brzo mi je dosadila. Ono što fali da bi ih se izdvojilo iz mase sličnih jest barem jedan hit, koji bi razbio formulaičnost i monotoniju repertoara. Na tragu tome jest bila zadnja stvar koju su izveli. Katy kao da je pola sata čekala da stvarno pusti glas i pomete sve. Tu je bio taj Evanescence moment i možda šteta što ga nije bilo više. Too little, too late, rekli bi neki, iako je time zaradila i pojačano bodrenje i pljesak kojim su ispraćeni.

Pitao me frend kud ćeš na te najntis relikvije. Fakat, Zapravo, nakon onog razvaljivanja u Močvari u sklopu Mars festivala 2010., nekako sam prekinuo svoj odnos sa Skunk Anansie. Čuo sam i vidio što sam htio. Bend koji uživo razvaljuje svoj studijski materija uz impresivno šašavu Skin koja pjevajući divlja po stejdžu i u publici. Njezin crowd surfajući "prelet" dvorišta Močvare (Jedinstva) na rukama publike nešto je što se pamti. Glazbeno su pak stvarno (p)ostali relikvije devedesetih. Svoje su najbolje albume izdali u devedesetima, a prva dva desetljeća ovog stoljeća studijska izdanja su se utapala u prosječnosti uz bljesak jednog ili dva singla. Koji naravno bolje zvuče uživo. No i to se promijenilo, jer ovogodišnje studijsko izdanje donijelo je osvježenje u zvuku u obliku jačeg korištenja elektronike i naginjanja popu zadržavši "Skunk energiju". David Sitek napravio je stvarno dobar posao producirajući album. Čak pet pjesama s novog albuma na Šalati, od kojih su dvije bile izvedene na bisu, pokazalo je ravnopravnost s njihovim najjačim materijalom. Skunk Anansie su osim live atrakcije opet i glazbeno relevenatan bend s još jednim albumom krcatim (koncertnih) hitova.

Unatoč elektrifikaciji i pop prijemčivosti zvuka, to je još uvijek Skunk Anansie, alter rock bend poznat po svojim eksplozivnim nastupima vođen energijom i originalnošću neponovljive Skin. Skin, rođena da bude zvijezda, nikad nije imala problema s animiranjem publike, pa tako ni danas u još jednom zagrebačkom ukazanju. Dovoljno je da izađe na stejdž, u što smo se u Zagrebu već više puta mogli uvjeriti. Prodigy su na albumu The fat of the land sampleirali Skunk Anansie, a ja sam sinoć bio uvjeren da je na uvod Charlie Big Potato uvelike utjecao baš Prodigy. Svaki put kad ga čujem imam osjećaj da mi uvula bubnja po nepcima i škalja na onom prijelazu u ždrijelo. Tutanj dijaboličnog bangerskog beata, rafalni rif i nazalni efekt začas te uvlače prepuštajući mjesto ključnim kvalitetama interpretacije Skin - vokal u rasponu od delikatnog do moćnog i ubojitog što izaziva eksploziju prepoznavanja, odobravanja, skakanja fanova. Charlie je druga stvar koju izvode. Prije toga su nas u večer uveli s pompoznim instrumentalnim uvodom iz My greatest moment, stvari s novog albuma, nakon kojeg bend trijumfalno izlazi i kreću sa svojim heavy zvukom i This is war, nalik najboljim angažiranim stvarima Rage Against The Machine. Ista politički nabijena rokačina. Ista rock eksplozija Šalate, kao onomad kad su ju The prophets of rage razvalili prije ponešto godina.

Nakon Charlie velikog krumpira uslijedio je laganiji banger Because of you, jedna od njihovih trademark balada u kojima Skin do kraja pušta glaščinu i potiče ježenje publike. Izašla kao dodatak na greatest hits kolekciji, pokazala se kao jedan od jačih koncertnih aduta i općenito prethodno studijski neobjavljenih stvari uz bok s najvećim baladnim hitovima izvedenim večeras poput Hedonism, Weak, Secretly. Meni je večeras u nizu hitova Because of you bila najdraža. U biti sam se iznenadio kako u ovako sat i 45 minuta zgusnutom setu nema nijedne slabe stvari. Da Skunk imaju novih aduta za razvaljjivanje, pokazaje prvi singl s novog albuma An artist is an artsist, koja kao stvorena za dizanje atmosfere uživo nije ni na Šalati omanula. Zapravo, atmosferu nije ni bilo potrebno dizati. Cijelo vrijeme publika "jede servirano". Skin možda nije više u dobi za crowd surfanje i stage diving, ali to ne znači da se drži isključivo pozornice. Cijelo vrijeme je na njoj aktivna, poput skakavca koji izvodi neki ubojiti fitness program. Do publike i u publiku spušatala se dvaput na sveopće odušavljenje posjetitelja i njihovih mobitelnih kamera (sebe ubrajam, naravno). Umjesto ruku koje ju prihvaćaju, podižu i nose, okružena je rukama koje snimaju. I to je okej. Oduševljenje je među prisutnim generacijama djece i staraca, iako je za priznati da su starci u većini.

Skunk anansie možda nisu odsvirali Yes Its' fucking political, ali jesu jebeno politični i ne bježe od toga. Nije baš bilo mahanja palestinskim zastavama, ali duži govor o trovanju mozgova religijom i neravnopravnošću koju ista zagovara bio je kratak predah u glazbenoj priredbi. Little Baby Swastikkka, prvi singl, danas zvuči aktualnije nego ikad.

U vanalbumske bisere spada i koncertni adut Tear this place up s kojom redovno završavaju koncerte i razvaljuju koncertne prostore, pa su tako i ovdje u eksploziji energije, zvuka i svjetla. Oduševljen bend, oduševljena publika kojoj Skin udjeljuje epitet najbolje na cijeloj turneji. Istina ili ne, koliko se bend zabavio vidjelo se tijekom bisa. Više puta su se šeretski došaptavali te kad se činilo da je sve gotovo nakon kraćeg dogovora izveli akustičnu verziju balade You'll follow me down. I slijedili smo ih dok je iz zvučnika odzvanjala Blondie, uz koju su SA plesali skupa s nama.

bir // 21/07/2025

> vidi sve fotke // see all photos