Nakon 25 godina postojanja, konačno su nas na svojem prvom solo nastupu posjetili danski art pop elektro bend Efterklang. Doduše, bili su tu već prije 12 godina na zajedničkoj redaljci pod nazivom
Electronic Beats, a bili su i u riječkom Palachu u frakciji pod nazivom
Liima, par godina kasnije.
Na žalost, dočekala ih je tek šačica ljudi u Vintiđu, no oni koji su došli, bili su raspoloženi, pa dobre atmosfere s obje strane nije manjkalo.
efterklang © pedja
Bend od samih početaka čine, Casper Clausen na vokalima i ukuleleu, Mads Brauer koji je zadužen za elektorniku te povremene vokalne dinice propuštene kroz razne efekte, te Rasmus Stolberg koji svira bas. I jedini ne pjeva. Kroz bend je prošlo još dosta članova, prvenstveno bubnjara, a na ovoj turneji pridružila im se simpatična Emily, koja je povremeno podijelila i svoj glas i jaaaako oplemenila inače plemenite pjesme.
Kako je i red za prvo pravo predstavljanje publici, Efterklang nas je proveo kroz cijelu svoju diskografiju, od samih početaka i prvog albuma "Tripper" iz 2004, s kojeg smo čuli Swarming, preko vjerojatno najpoznatijih "Magic Chairs" i "Piramida", s kojeg su odabrali Dreams Today za početak koncerta, a taj je album najzastupljeniji uz novi "Things We Have in Common", iz 2024.
efterklang © pedja
Počeli smo stidljivo, uz već spomenutu Dreams Today, uz koju smo već mogli naslutiti da će večer biti magična. Casper u crvenom lanenom odijelu ili sličnoj piđami, započeo je na mandolini, a kroz koncert je po potrebi ubacivao i neku spravu za modulaciju glasa, dva mikrofona i svakakva čuda da bi njihova glazba bila posebna, a da bi se mi osjećali posebno, pozdravljao nas je, smješkao publici, upoznao nas sa bubnjarkom Emily, a i rekao da mu je žao što je toliko prošlo od posljednji puta.
Pjesme su se redale, stara, nova, nova stara, a magija je sve više rasla i širila se Vintiđom. Osjećali su to i oni, jer u drugoj polovici koncerta ko da su potegli malo više i izvukli sve što god su mogli. Čak su ubacili i predivnu Ambulance, iako nije bila planirana prema setlisti. Nakon nje, još dvije nove, također predivne - Animated Heart i Plant, i regularni dio koncerta završava u nekih sat vremena.
efterklang © pedja
E da, koncert u Vintiđu započeo je u 21:15. Mislim da se po prvi puta dogodilo da je koncert tako rano počeo.
Taj novi album, "Things We Have in Common" baš mi je dobro sjeo. Imaju dosta nekih gostiju i baš me zanimalo kako će to biti uživo, no tu je uletila Emily, koja je majstorski pokrila sve što se moglo i više. Začinila je taj začin više nego smo mogli zamisliti, pa je tako otpjevala Hold Me Close When You Can, uz samo klavirsku pratnju zajedno s Casperom. Trnci me i sad prolaze kad se sjetim.
Srećom, bili smo raspoloženi i mi i oni za svirku, pa je uslijedio bis, na kojem smo se zadržali još skoro 40 minuta. Pet pjesama, sve redom bolja od bolje. Otvorili su sa akustičnom Cutting Ice to Snow i prebacili na malo psihodelije uz The Ghost. Uz Living Other Liver, poželio sam da ova večer nikad ne završi, a Modern Drift, možda i najpoznatija im pjesma, sjela je upravo tamo gdje je trebala. Pogledaš po Vintiđu, svi se njišu, smješkaju, neki s otvorenim očima, neki sa zatvorenim, ali nema onih koji nisu razmišljali isto ko i ja. Da barem traje još satima, i da barem i drugi čuju kako je ovo dobro i da sljedeći puta sviraju u većem prostoru, pred puno više ljudi i da svi zajedno pjevamo
I can keep my hurt inside
when the modern drift is all I have.
efterklang © pedja
A onda je uslijedio potez koji je kupio i onog zadnjeg nevjernog tomu. Spustili su se među nas da nam uz Getting Reminders kažu da ne zaboravimo ovaj koncert i da si stavljamo rimajndere do sljedećeg susreta. Za koji se stvarno nadam da će biti. Ovo nisam doživio još od koncerta Zita Swoon u Močvari, koji su tako odsvirali cijeli koncert. No, i ovo je bilo dosta. Casper i Emiliy pjevaju
Getting reminders
Our freedom
Instant power
That we don't control
It's just like the
Trees are dying
In the mind of the road
A pridružuju se svi, pjevanjem, pljeskanjem, mumljanjem... Rasmus prolazi kroz nas i vijori zastavom na kojoj piše "Things We Have in Common". Treba li više...
Povukli su se. Upalila su se svjetla, a oni su došli strpljivo pričati, potpisivati, fotografirati se... A ja danas cijeli dan živim na ovom koncertu.
pedja // 28/04/2025