U zadnjih par godina stvar prestiža je postalo pojaviti se na varaždinskom Špancirfestu, bilo u ulozi performera/izvođača, bilo u ulozi šetača/gledača. Tako se ove godine spominju brojke od preko 1.500 izvođača, preko 150 izlagača na štandovima, a da o moru ljudi/šetača niti ne pričam. U tih je deset dana Varaždin jednostavno centar svijeta, a pogotovo otkako je ovom festivalu prije par godina dat internacionalni značaj, pa s time u vezi dolazi i gomila turista stranaca.

Na otvorenju 24/08 uz Zvonka Bogdana za široke narodne mase na glavnoj pozornici uz Stari grad, na manjoj na Stančićevom trgu zasvirao je Darko Rundek sa svojim internacionalnim Cargo orkestrom. Ohrabren viđenim na Večeri posvećenoj Kreši Blaževiću s nestrpljenjem sam očekivao koncert misleći da bi i tu mogli prirediti veselicu i podići ljude u zrak. Već nakon prvih par pjesama bilo je jasno da je ono bio samo bljesak i podsjećanje na stare dobre dane Haustora, a ovdje se nastavila agonija dosade zvana Darko "art" Rundek i Cargo "travestit" orkestar. Čak i starije pjesme u novoj izvedbi zvuče prestrašno, a o novima da ne pričam. S tim mojim stavom nebi se složili neki članovi naše ekipe koja je stoički otrpjela ovaj nastup, no ovaj text pišem ja, a ne neko drugi, pa stoga imam i pravo na ovakve primjedbe. Nakon te večeri, definitivno se opraštam s Rundekom kao solo izvođačem i vraćam se starim pločama Haustora. "Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da"!!! Sve u svemu, te večeri, osim što smo čekali u redu za pivo dulje nego par dana nakon toga za istu tekućinu na Vip INmusic festivalu i osim što je program bio loš, baš smo se dobro zabavili. Neki su se poslije Rundeka zaputili na After-špancir i tamo još zaružili do ranih jutarnjih, al ovo ne pišu oni nego ja, koji sam otišao spavati.

A kad smo već kod After-špancira, koji se održavao svake večeri nakon oficijelnog Špancirfest programa, u popularnom KULTu, odnosno njegovom dvorištu, čast zatvoriti cjelokupnu manifestaciju imali su varaždinski DUB GENERAL. Zbog Dana žalosti koji je proglašen zbog pogibije vatrogasaca, njihov je program, trebao završiti do ponoći, kada je u stvari tek započinjao prijašnjih dana. Tako se njihov koncert preklopio sa završnim te večeri (GIBONNI) i otužno je bilo vidjeti šačicu "pravovjernih" koji su se okupili, prkoseći gomili koja je čekala da glavni akter te večeri završi.

Prvi je krenuo Heva sa svojim "Hevanicedub" programom koji su popratile i dvije djevojke s bakljama, a negdje oko 23 pridružili su mu se neki članovi benda, da bi se on nakon par stvari povukao i prepustio ovu malu pozornicu ostatku benda. Iako DUB GENERAL iza sebe ima već nekoliko zapaženih nastupa, prvenstveno po reggae & dub festivalima, samoizdat cd i cd singl te pjesmu na austrijskoj kompilaciji "Public Music-Experience 3", tek je nedavno ustalio postavu, koju su prvobitnu gitaru, bas, bubanj/ritam mašinu i pjevačicu, nadopunili saxofonom, te perkusijama i didgeriduom (!?). Iako sve to zvuči dosta zanimljivo, što zbog eventualne neusviranosti, što zbog grešaka na mix pultu, trebalo im je nekoliko pjesama da malo dođu k sebi, uhvate ritam i krenu onako kako je to i prvenstveno zamišljeno, a to je putevima duba i reggaea, praćenih improvizacijama na saxu te odličnim glasom njihove pjevačice Sare. Pred kraj nam se pridružio i veći dio "alternativaca" koji su čekali da Gibo završi, a Red Green & Yellow, What More ili Recycle! zvučale su stvarno dobro i usvirano, pa je prava šteta da nisu mogli ponoviti barem onaj prvi dio nastupa, u kojem su malo previše fušali, kako bi popravili dojam. Ovako, preostaje se nadati da će na nekom drugom mjestu, uz više publike, pravog tonca (i malo manje alkohola u nekim članovima benda) sve to zvučati puno bolje i atraktivnije. Jer potencijal je tu, a o to me zasigurno svjedoče brojni pozivi na svirke i festivale.

pedja // 04/09/2007

> vidi sve fotke // see all photos