Kao što vjerni čitatelji Terapije znaju, mi smo prije i za vrijeme prvog dana Szigeta imali skroz dobar plan da se tokom festivala svaki dan javljamo sa najnovijim događanjima. Nažalost, već drugi dan taj na plan je pao u vodu - doslovno. Naime, drugi dan je Sziget iz finog sunčanog festivala postao nešto kao Glastonbury. Kiša je toliko padala u sljedeća tri dana da je to došlo do toga da se ozbiljno razmišljalo da se otkažu koncerti i da se svima kaže da idu lijepo kući. Stanje je bilo toliko kritično da su se svuda po otoku bile obavijesti od organizatora da se šatori pomaknu od Dunava jer postoji realna mogućnost od izljevanja. Uglavnom, totalni kaos. Kao šlag na kraju, kolapsirale su i komunikacije pa smo 2 dana zajedno sa ostalim novinarima bili bez interneta. Blata je bilo toliko da su manje više svi posjetitelji izgledali kao čudovista iz močvare. Uglavnom, nešto što je definitvno vrijedilo doživiti ali ne vjerujem da će iko poželiti to ponoviti.
Ali krenimo na bitno! Koncerti!

Drugi dan festivala je bio toliko dobar da je odmah bilo jasno da ga ništa dalje ne može nadmašiti. Prvo su na main stage-u nastupili Kaizers Orchestra koji su, bar ja mislim, samo taj dan skupili 10000 novih fanova jer do kraja smo svi naučili norveški i pjevali s njima iako nismo imali pojma šta uopče pjevaju. A Kaizeri su svirali svoj ludi - valjda se tako zove - gypsy rock na ogromnim bačvama, sa gas maskama, ma nešto neopisivo. Genijalan bend sa još genijalnijim scenskim nastupom. Nakon toga na scenu su izašli The Good, The Bad & The Queen i nas dvoje smo zamalo u zemlju propali jer je pred nama bio ni manje ni više nego Damon Albarn. Nevjerojatan osječaj kad je netko pred tobom koga toliko cjeniš. Predivan koncert nakon kojeg smo mogli odmah kući i sve ostalo zaboraviti. Nešto neponovljivo. Kako su nakon njih svirali (kako bi naš beogradski kolega rekao) Kemikal Bradersi a to nikako ne paše nakon TGTB&TQ mi smo dan otišli završili na World Stage-u uz Cesariu Evoru. Ne trebamo govoriti koliko smo slatko spavali poslije. Naravno, da nije upravo počeo potop...

kris // 18/08/2007