Kada je u prvoj rundi, negdje prošle zime najavljen "one night only experience" u osam europskih gradova ostali smo kratkih rukava i sa žaljenjem zaključili da nećemo vidjeti uživo Air kako sviraju Moon Safari u cijelosti. Kako je to dosta bitan album mojoj sudružnici i meni, ostali smo i malo razočarani.

No, s najavom ljetnih svirki na otvorenom, nada se probudila i na kraju i ostvarila. Odlučili smo se za bečki koncert, s obzirom da nam je najviše odgovarao na sve načine. Uspjeli smo i popuniti auto, pa je razloga za veselje bilo i više.

Metastadt je ogroman prostor malo izvan centra Beča, koji ima više zasebnih dvorana i veliko dvorište koje ih povezuje, pa je u ovome slučaju pretvoren u MetaStadt open air, gdje kroz cijeli srpanj ima desetak koncerata na otvorenom. Jedan od njih dogodio se i sinoć. Bolje rečeno, krenulo je u popodnevnim satima, jer je već u 18 sati publiku zagrijavao domaći indie bend LEYYA. Simpatično to zvuči u studijskim snimkama, no jednostavno je bilo prerano za pojaviti se tamo. Nakon njih, najavljen je bio BERLIOZ, za kojeg nam je Ena, naša najstarija, rekla da ga ne smijemo propustiti. Ona ga je već pogledala, a planira i još jednom. Polovica ju je poslušala, a polovica se ipak odlučila još malo odmoriti nakon naporne šetnje po Beču i odličnog ručka u vijetnamskom veganskom restoranu. Hvala, Dragana!

BERLIOZ je pseudonim mladog britanskog producenta Teda Jaspera, koji je nedavno objavio i svoj debi album "Open This Wall". Njegova muzika je većim dijelom instrumentalna i kao stvorena za ovakve ljetne koncerte, a u opisu stoji " Jazz meets Downtempo Deep House". I vejrojatno je to najbolja definicija. Ovdje su ga pratili basista, saxofonista, klavijaturista, a on se igrao s gumbićima i tipkama na laptopu. SImpatično je to, no pojeo ih je veliki stejđ za koji vjerojatno još nisu spremni. Najavljeni za 20:50, AIR su se pojavili točno u to vrijeme na posebno dizajniranoj pozornici za njih, koja izgleda kao neki kvadar ili pak garsonijera, gdje su smještene baterije klavijatura, bubnjeva i par gitara. I putovanje "to the Moon Safari and back" (još jednom - Hvala, Dragana!) je moglo početi.

Kako je i najavljeno, u prvom dijelu Nicolas Godin i Jean-Benoît Dunckel uz pomoć simpatičnog bubnjara sviraju cijeli "Moon Safari" i to po redu kako su pjesme na albumu. Tih deset pjesama na albumu traje 43 minute, a ovdje uz malo promijenjene aranžmane i sa skandiranjem između došli smo do nekih desetak minuta više. Aranžmani su malo promijenjeni, ženske vokale zamijenili su, na žalost, njihovi vokali provedeni kroz neke modulatore i to je moguća jedina zamjerka ovom koncertu i vjerojatno cijeloj turneji. OK, možda nije mogla doći Beth Hirsch da otpjeva All I Need i You Make It Easy, ali mogli su nekoj mladoj pjevačici dati zadaću da to otpjeva i da nas u potpunosti vrati tih 25 godina, u neke zimske mjesece... Ovako, to su bili i najlošiji trenuci, ovog, inače skoro pa savršenog koncerta. Nakon naklona, nisu dugo čekali nego su krenuli sa drugim dijelom koncerta gdje su nam odsvirali dio hitova a još dva albuma koji su bili naslonjeni na "Moon Safari", a to su "10 000 Hz Legend" i "Talkie Walkie". Ostatak diskografije nije bio zastupljen. Između ovih pjesama odabrali su i dvije koje su nosile soundtrackove filmova Sofie Coppole, a to su Highschool Lover iz "The Virgin Suicides" i posebna Alone in Kyoto iz "Lost in Translation", vjerojatno jednog od najdražih nam filmova.

Taj dio počeli su s Radian i Venus, nastavili sa Cherry Blossom Girl i Run, a oficijelno završili sa moćnom gitarističkom psihodelijom Don't Be Light. Za bis su ostavljene spomenuta Alone in Kyoto i Electronic Performers, koja nije baš najbolja pjesma za zatvaranje i bolje zvuči kao pjesma za otvaranje koncerta ili ploče, sa svojim prilično experimentalnim tijekom pjesme. Ovaj kvadar u kojem su oni skoro cijelo vrijeme koncerta posebna je priča i ovaj doživljaj čini još jačim iako je u većem dijelu koncerta glavna boja bijela i tek se u nekoliko navrata malo poboja u crveno ili blijedonešto. Iz tog razloga, a i gore navedenih ovaj će koncert svakako ući u najbolje ovogodišnje, a dobiti će i visoko mjesto na "alltime" ljestvici pogledanih koncerata. Tih 100tinjak minuta prošlo je brže no ikad, a tek je bilo 22:30 i noć je bila još mlada...

pedja // 24/07/2024

PS: Svakako preporučam odlazak u Šibenik na ovaj koncert, jer će ambijent dati još jači doživljaj ovome što sam pokušao opisati. I ja bi to ponovio da je moguće, no i ovako ostajem zadovoljan s doživljenim.