Na zatvaranje ovogodišnjeg "Ljeta u MSU" stigli su nam gosti iz Beograda, taman sa snimanja novog albuma i po prvi puta u Zagrebu s novom članicom. Da, ako to još niste upratili, iz benda je početkom godine izašla Ivana Miljković, a ušla Emilija Djonin, koja je snimala i materijal za novi album.

KOIKOI su već postali "kućni" bend u HR, a ljubav između publike i benda je obostrana, a slično je bilo i ovaj puta. Počeli su klasično sa Ogledalo je zrcalo, za zagrijavanje, a nakon koje smo saznali da su zaboravili uzeti bas, pa da ona "stara" Emilija svira posuđeni bas od benda Djeca! I tu su nas odmah prebacili na jednu novu, friško snimljenu čiji lako pamtljivi refren "Nemam Oreo" (bar mi se čini da je Oreo u pitanju), smo začas prihvatili. Kroz koncert dobili smo još jednu ganc novu, a i Putem mimoza, na kojoj je nova Emilija umjesto elektronike preuzela gitaru i malo dodala na rokerskijem zvuku ove pjesme. Tijekom pjesme se Marko cijelo vrijeme smješkao nekom u publici, pa sam skužio da je u sredini stajao "glavni glumac" iz spota. Pa eto, ako ste gledali spot, vjerujem da znate zašto su se smješkali jedan drugom.

Inače, te nove pjesme su prave KOIKOI pjesme i jedva čekam da ih objave pa da krenem to slušati. A što se tiče zamjene u postavi, s moje strane bila je neka bojazan hoće li nova članica poloviti sva ta dvoglasja i troglasja koja su zapravo sastavni dio benda, no već na prvoj pjesmi sve te misli su se rasplinule. Iako možda ispočetka Emilija nije uspjela pustiti glas, već se na novim pjesmama skužilo da su rođene za nju i tu nije bilo dvojbi da je zamjena prošla uspješno. Ako Vas baš zanima, Emilija Djonin je školovana muzičarka, a nastupila je i na Junior Eurovision Song Contestu 2014, kao četrnaestogodišnjakinja nastupajući za Srbiju.

Između novih, vrtile su se stare, Krinolina koja se pretvorila u Hangar(u je ljubav), Hrast, Pozivi u stranu i naravno za kraj ostavljena Misisipi. Tu već znamo da slijedi poziv za "nekog tko zna svirati gitaru", a ovaj puta je tu bio dečko koji vjerojatno svira u nekom metal bendu, pa je Misisipi u trenucima njegove svirke dobio nove obrise s metal solažama, što je svakako udahnulo novo ruho pjesme. Za to je vrijeme Marko animirao publiku, na čučanje, skakanje, pljeskanje... i sve to skupa, barem meni, ne dosadi. A čini se ni njima.

Nije izostao ni bis. Bog te ubio sa prvog Hali Galija, a uspjeli smo ih dozvati i na drugi bis. Tu smo dobili Kada ostari dan. Dan je ostario, noć je već bila mračna, vruće je bilo, a na KOIKOI smo se ponovo nađuskali i vjerujem da svi prisutni jedva čekaju da se ponovo vrate i predstave još više novog materijala, što će vjerujem biti negdje na jesen.

pedja // 13/07/2024