Sjećam se dana tamo negdje u drugom mjesecu kad smo kupili kartu za ovaj koncert jer kraljica Grace Jones konačno je imala dogovoren datum dovoljno blizu da bi jednostavno bilo grijeh ne otići na koncert. Uz nju bila su najavljena i još neka zvučna imena poput Moderata i Yussefa Kamaala, no iskreno, nas je zanimala prvenstveno sama Grace. I tako smo se 30.08. otkotrljali do Pule da posvjedočimo koncertu živuće legende. Bilo je zajebancije i vukle su se paralele sa Mišom Kovačem... no da krenem nekim redom, a to mi je uvijek nekako teško.

Treći mi je ovo posjet pulskoj Areni od kako Dimensions festival tamo održava koncerte otvorenja. Prvi puta prvenstveno je to bilo radi izvođača, a kasnije i radi samog ugođaja koje neki veoma kvalitetni koncerti za sobom nose. Imena poput Bonoboa, Portico Quarteta, Kamasi Washingtona i Massive Attacka samo su neka od onih koji su gostovali na ovom događaju prijašnjih godina. Ako k tome pridodamo jedan od najopakijih soundova koje sam na sličnim koncertima i drugim lokacijama slušao, a i samu lokaciju i koncertni prostor, pulska Arena tu jednu večer zbilja se može mjeriti sa nekim od najboljih svjetskih pozornica. Ovaj puta na njoj je nastupala žena koja se u životu bavila uglavnom glazbom i filmom. Da je još malo hvalim, glumila je u Conanu sa Schwarzeneggerom i Rogerom Moorom u Jamesu Bondu! Pa koliko kul je to?! Uglavnom ova Jamajčanka ove godine napunila je 69-tu godinu života, no i dalje se ponaša u skladu sa svojim godinama, i iako broj 69 ima razna značenja, mislim da se u njezinom slučaju računa samo onaj koji značenje vuče iz Kama Sutre, a to je dokazala i svojim outfitom. Gola u gaćicama i nekom ''oklopu'' koji joj je prekrivao samo trbuh, no vješto je bio zakamufliran bodypaintom kojim joj je bilo prekriveno cijelo tijelo. Sam show nije neko iznenađenje pošto su joj gotovo svi nastupi veoma slični a tako je bilo i na ovom. Prvo se spustio golemi crni zastor koji je prekrivao cijelu pozornicu i otkriva Grace na uzdignutom postolju, ili popularnije, tronu, u jednom od svojih kostima. I iako je zvuk bio sasvim pristojan na prijašnjem nastupu Yussefa Kamaala i žao mi je što prije nisam malo bolje poznavao njihov opus, no svoju je pravu dimenziju dobio tek za vrijeme njezinog nastupa. Tome je pridonio i pravi pravcati đamejkan old skul reggae/dub. A za set listu mi se činilo kako je odabran neki best off, i tu je nastala i ona paralela i zezancija sa Mišom Kovačem. Naime u pjesmi My Jamaican Guy kad bi krenuo refren a Grace podignula ruke u zrak s tog svog trona a bend bi potegnuo mrvicu jače tek toliko da ga naglasi, publika bi uvijek promptno reagirala. Malo nam je išlo na živce i to što je nakon svake pjesme odlazila da presvuče kostim, no shvatio sam već nakon četvrte ili pete pjesme kako joj nedostaje zraka i sam vizualni doživljaj trebao je na teatralan način kompenzirati nedostatak energije, no opet, s obzirom na godine, nisam joj to uzeo za zlo. I onda je na red došla i ta famozna Slave To The Rythm koju je Grace cijelu otpjevala vrteći kolut oko struka. I iako je imala taj prsluk bez kojeg to sve ne bi bilo moguće, trebalo je izdržati tih možda i 10 minuta gibajući se tako u ritmu pjesme. I kad je na kraju te stvari krenula predstavljati bend i prateću ekipu sve mi je sinulo. Ona više ne može! I nije, pokupila se nakon 7-8 pomalo razvučenih pjesama, no iskreno, čak i u tih par odsviranih komada uspio sam dobiti (barem ja, ako ne i ostali oko mene) ono po što sam došao. One snimke kakve pamtim sa albuma ovdje su dobile još autentičniji reggae zvuk, i punoću basa, i zvučale su kao da su odrastale zajedno sa Grace da bi tek sad dobile onu snagu koju su od uvijek imale negdje sakrivenu. I taj njezin glas u kojem se nazire starost kao da je dao dodatnu težinu na William's Blood koja je zvučala naprosto fantastično. Ali poslije showa s kolutom oko struka i Slave to the Rythm odmah su krenuli upitnici. Kako? Zbilja? Neće više? Kaj je ovo bila zadnja? Bude li bisa? No bilo je to to. Vidio sam Grace Jones u živo, sad kad je stara i u onim godinama kad ljudi valjda već skuže bit ''svega''. Ova diva probala je svašta i sigurno zna što valja a što ne, a tako je i s njezinom glazbom. Sad zvuči stvarno jebeno dobro nekom tko voli ovaj đir.
Inače, rekao bih da je Massive Attack prošle godine imao brojniju publiku nego ona. Rekao bih i da je Moderat imao veći broj fanova na koncertu nego Grace, no ta njegova melanholična verzija hipsterske elektronike, techna, minimala ili koječega već nikako mi ne sjeda. Tako da smo veoma rano napustili njihov nastup koji je počeo nekih pola sata nakon Grace i otišli potražiti mjesto pod zvijezdama gdje ćemo prespavati. Jer i tako smo došli samo zbog nje. I na kraju i unatoč tome što je odsvirano tek nekoliko pjesama, iz Arene smo otišli zadovoljni.

mario m. // 02/09/2017