U petak smo u Močvari gledali zajednički nastup naših Dunjaluk i ciparskih Monsieur Doumani, u sklopu programa Vrelo zvuka kojega vodi svestrani Emir Fulurija, najveći popularizator world glazbe kod nas, koji na Radio Studentu ima emisiju Izvorišta, a svakako moram preporučiti i njegovu sjajnu plejlistu na Spotifyju koju redovito updejta s najboljim od aktualnih world music izdanja.
Koncert je zamišljen kao kulminacija petodnevne 'rezidencije' na kojoj su dva benda razmjenjivala vještine i iskustva. Zaista odlična ideja i nadam se da će biti još ovakvih suradnji. Dunjaluk su sevdah duet kojeg čine Dunja Bahtijarević i Luka Čapeta, osnovani 2019. u Zagrebu. Ime benda nije izvedeno samo od imena članova nego je i turcizam koji znači "ovozemaljski svijet". Dunja pjeva i u grupama grupa Kazan, MIMIKA Orchestra i Chant Électronique. Dunjaluk rade dekonstrukciju sevdaha - ogoljuju ga, svode na minimum, "vade" iz njega orijentalne elemente koji i dalje ostaju u sveopćoj atmosferi, ali manje u specifičnom, dramatičnom Dunjinom vokalu, a još manje u psihodeličnim tonovima Lukine gitare. Dakle, minimalistički, mračni, psihodelični sevdah. Moram pohvaliti publiku koja je za promjenu bila potpuno tiha i s poštovanjem ispratila nastup, na čemu im se Dunja i zahvalila. Kroz svoj nastup postupno "dodaju" članove Monsieur Doumanija, tako da tiha glas + gitara kombinacija s dodatkom full band pratnje prerasta u moćan zvuk koji je vrhunac dosegao u fantastičnoj izvedbi Kamen gori, moje najdraže pjesme Dunjaluka. Na sljedećim pjesmama bilo je i krešenda, sjajnih prijelaza iz tihog u glasno, a prije nego što je napustila pozornicu i prepustila ju Cipranima, Dunja je otpjevala i pjesmu na grčkom. Monsieur Doumani osnovani su 2011. u Nicosiji na Cipru i sviraju modernizirani grčki folk. I Dunjaluk i Monsieur ruju po osmanskoj ostavštini i eksperimentiraju s njom, svatko na svoj način; i sevdah i grčki folk pripadaju kulturnoj sferi istočnog Mediterana ili, kako je rekla Dunja, "osmanskom điru". Monsieur zvuče kao da su zasigurno slušali moje najdraže grčke umjetnike, a to su Dionysis Savvopoulos, majstor psihodeličnog folka s kraja šezdesetih, i Thanasis Papakonstantinou, grčki Darko Rundek (!).
Monsieur Doumani su nam priredili izvrsnu zabavu koja je povremeno prelazila u istinski raspašoj. Sviraju dinamičnu, bogatu, eklektičnu fuziju grčkog folka s rockom i raznoraznim utjecajima s čitavog Balkana (svojevrsni 'pan-balkanski folk'), uz posebno očite utjecaje balkan brass banda, pa i turskog psihodeličnog anatolijskog rocka. Povremeno koriste i vrlo efektno višeglasje, i konstantno zanimljive ritmove. Čuje se tu i meni omiljena rembetika, ili rebetiko, grčka tradicijska glazba koja vuče korijene sa društvenih margina gradova zapadne obale Anatolije. Za kraj koncerta, vraćaju se Dunja i Luka i svi zajedno izvode pjesmu na grčkom - Dunja se, čitajući riječi s komada papira, fantastično uklopila i sve je djelovalo kao da su zajedno svirali i vježbali mjesecima, a ne tek pet dana. Zaista impresivna suradnja i fantastična ideja za zajednički koncert!

dora p // 04/03/2024