home > koncert > Oridano Gypsy Jazz Band, Doringo @ Sax, Zagreb, 23/10/2019

kontakt | search |

Oridano Gypsy Jazz Band, Doringo @ Sax, Zagreb, 23/10/2019

Prije nego što pokušam nabaciti pokoju o koncertu u naslovu, neka se zna da je i dan prije istog, baš kao i svakog drugog dana, u gradu bilo koječega. Izabralo se pohoditi Zaperlipopette iz Švicarske u Mesničkoj, i nije se pogriješilo. Ofucano je već dozlaboga tvrditi nešto o "koncertu godine", ali "koncert mjeseca" je valjda legitimna kategorizacija. Počnem li opisivati, zaglibit ću preduboko, tako da bih volio samo urgirati da ne propuštate jednom kad se vrate. Potencijal KCM-a kao jednog finog lokala da usred tjedna redovno izdominira s izborom bendova, cijenom (često nepostojećom) upada i atmosferom i brojnošću ljudi u klubu je pomalo nevjerojatan, i to mi mjesto, kako godine odmiču a program kao da im postaje sve jači i bogatiji, nekako na mala vrata postaje jedno od omiljenijih u gradu nam. Isto se nikad nije moglo reći za Sax, koji pokriva nekako sličnu ciljanu publiku, ali se nikad ne odluči otvoriti vrata luđacima kao što su ovi, ili oni sumanuti Mary Ann Hawkins prije par tjedana, već većinom odabire ostati negdje na liniji između bjesomučnog rotiranja 3-4 ista cover benda, nastupa komercijalnih ali ne nužno i uspješnih domaćih i regionalnih pop-rock "nada", te tu i tamo uleti kakav višednevni rasprodanac uz "legende u intimnoj atmosferi". Gotovo svaki drugi klub prije ili kasnije poklekne i pristane bukirati neki manji strani rock bend na turneji, ali Saxu to jednostavno ne pada napamet. Tu i tamo, da ne bi bilo, uleti neka kvalitetna domaća ili regionalna "alternativa", a jedan od tih "tu i tamo" momenata se, eto, zbio baš dotične srijede. "Kvalitetna" je točno ta riječ koju je trebalo iskoristiti, drago mi je da jesam. Jer kad je vibra kilava, ljudi malo, a žamor popriličan, onda se cjelokupno koncertno iskustvo i dojam, u nedostatku drugih slamki, svode na pitanje o kvaliteti glazbe koju nam je te noći isporučilo svih osmero ljudi koji su se na stejdžu našli. A ona je bila visoka vrlo.
[ Doringo ]

Doringo   © Zoe Šarlija

[ Doringo ]

Doringo   © Zoe Šarlija

Oko desetke je otpočeo Doringo. To je inače nadimak lika koji se zove Dinko, a taj u pauzi između fotografiranja, snimanja spotova, snimanja i produciranja albuma i bogapitaj kakvog još sve audio-vizualnog djelovanja, ulovi vremena iskazivati svoje veleštovano gitarsko umijeće u istoimenom bendu. Prate ga dvojica podjednako bravuroznih tipova koji naizgled onako ovlaš uspijevaju usaditi kostur u ne uvijek lako dokučive predjele u koje zalazi gitara. Kako bi to sve mogli mogli "pokriti", konstantno vrte kojekakve čudnovate ritmove, tako da se podosta lako zapiljiti u bilo koga od njih i na par minuta otploviti. Da, ovo je onaj tip glazbe za kojeg je potrebno zatvoriti oči i pustiti da vas nosi uokolo, pravcati soundtrack za život neobičnog tempa. Svakog će odnijeti negdje drugdje, ali vjerujem da će ti motivi i slike ipak generalno biti više ruralnih nego urbanih obrisa. Mora, planine, rijeke, polja, šume, sve je to objedinjeno u ovoj tečnoj instrumentalnoj priči, taman podjednako progresivnoj, arty i pomaknutoj da vas ostavi u čudu, koliko i uronjenoj u radiofonični i "nenametljivi" diskurs da pomislite kako sve to skupa ima savršenog smisla. I kao da ste možda već čuli, ali niste.
Dinko je lik u svom filmu na najbolji mogući način, jedan od onih koji na okolinu gleda kroz neke specifične naočale, i to je potpuno očito u glazbi koju stvara. Ona naime posjeduje zavidnu dozu atonomnosti od svega i svakoga, vječito je tu a nikako da vam se preda. Nego se izmiče, igra, lovi svoju sjenu i svako malo pleše neki novi ples, pa ga lukavo promijeni uvijek u pravom trenutku. Da bi mijena mogla ostati stalna pripomogla je i jedna djevojka čije sam ime zaboravio na violini na nekoliko brojeva pred kraj svirke. U usporedbi s onim oktanskim odlikama spomenutih Švicaraca dan prije ili Zadruge dan poslije, gotovo je nevjerojatno koliko Doringo malo drži do šoumenskog aspekta cijele priče. Stage presence svih članova je gotovo pa zanemariv, a obraćanja publici toliko kratka i nezgrapna da graniče s blagom neugodom. Nije to nešto što se doduše može smatrati manom, pogotovo u kontekstu ove večeri kad je, velim, barem što se tiče nas desetak za prednjim stolovima, naglasak bio do krajnje mjere stavljen baš samo i jedino na glazbu kao takvu.
[ Doringo ]

Doringo   © Zoe Šarlija

[ Doringo ]

Doringo   © Zoe Šarlija

Slično nešto je osjećao valjda i Orjen Riđanović kad nas je nekih sat vremena kasnije u pauzi među pjesmama zamolio da aplauzom još jednom nagradimo Doringo jer su "stvarno izvrsno svirali". Ono što povezuje ova dva benda, osim prijateljstva među članovima, je činjenica da su oba nazvana po svojevrsnim izvedenicama imena osnivača i lead gitarista. No, dok bi Doringu bilo prilično zajebano naljepiti egzaktan opis žanra, s Oridanomje to toliko crno-bijelo da su ga odlučili dodati u ime, transparentnosti radi. Gypsy, dakle, jazz. Specifična biljka u glazbi 21. stoljeća je taj smjer, tvrdoglavo pliva uzvodno i ne da se. Ima nešto romantično u sebi, a bogami i malo nečega potpuno iracionalnoga i neobjašnjivoga. Kako se ljudima diljem svijeta da masovno reciklirati jedan te isti opus otprije 80 godina bez ikakve namjere da se autorski milimetra maknu s te točke? Pitanje je to na koje je suvišno tražiti odgovor, bez da se drvi. Ali ja volim drviti. Django Reinhardt je svakako jedan od najboljih gitarista svih vremena, to nije sporno. Ali u srži fenomena jazza je oduvijek bio eksperiment i improvizacija, tako da mi je osobno prosto fascinantno do koje mjere je uloga baš svakog instrumenta ovdje začahurena i striktna, podređena podžanru od početka do kraja. Nema zajebancije, sve se zna.
[ Oridano Gypsy Jazz Band ]

Oridano Gypsy Jazz Band   © Zoe Šarlija

[ Oridano Gypsy Jazz Band ]

Oridano Gypsy Jazz Band   © Zoe Šarlija

Ipak, takve "zamjerke" instantno postaju manje važne u momentu kad čovjek biva suočen s rigidnom čarolijom tog zvuka. Kad se ta stvar zahukta i klikne, zjenice se šire, vilice padaju, dlake se kostriješe. Ne uvijek i ne svugdje, ali Oridano je svakako tata tog zanata tu u nas, i to što ta njegova gitara radi je stvarno pomalo nevjerojatno. U nekoliko navrata sam čak s jednom malom količinom gađenja odmahivao rukom u stilu "ma daj me nemoj jebat, idem doma, previše je ovo dobro za mene". Nisam nikad bio, onako čisto deklarativno, ljubitelj "guitar hero" modea u životu, ali u okviru toplog i skakutavog kontrabasa, ritam gitare koja mijenja hvatove i akorde u beskraj sa svakim novim taktom, i klarineta kao neodoljivog šlaga na to sve, ovakva jedna impozantna demonstracija znanja, vještine, truda, spretnosti, pa na kraju dana ipak i maštovitosti, je definitivno sve samo ne nedobrodošla. I dalje ostaje nejasno zašto u svojih devedesetak minuta nisu odsvirali ništa (ili gotovo ništa) od svojih autorskih stvari koje su uradili kroz godine, već su se držali Djanga i još ponekog standarda, ali možda je još upitnije kad ću se ja to prestati pitati. Radi se prosto o tome da nikad u životu svih ovih godina nisam, barem koliko se sjećam, pisao izvještaj o cover bendu, a sad eto ne da ga pišem, nego ih još i hvalim na sva zvona. Propao sam. Feedback je bio korektan, ništa više od toga. Neke tri pripite žene su odlučile glasno podijeliti apsolutno svaku informaciju koju su ikad imale jedna s drugom, pritom se krasno zabavljajući nauštrb ostalih dragih građana i glazbe, a javljala se svako toliko i neka mikrofonija (ili neko drugo zujanje, otkud ja znam) koje je mrvu kvarilo poslovično odličan Saxov sound. Oridano GJ Band je već duže vrijeme u Zagrebu prepoznat kao vruća roba, stvarno sviraju svugdje i uvijek. Ne sumnjam da će i za vrijeme adventa opet svirati svaka dva dana uzduž trgova i parkova, tako da su navikli jamačno oni na ta žuborenja, nije ih puno briga.
[ Oridano Gypsy Jazz Band ]

Oridano Gypsy Jazz Band   © Zoe Šarlija

[ Oridano Gypsy Jazz Band ]

Oridano Gypsy Jazz Band   © Zoe Šarlija

Obavili su svoju misiju održavanja drevnog plamena živim , sjeli u auto, pustili si malo Djanga za dušu jer dugo nisu, i otišli kućama. I ja bih bio uradio isto, ali nemam auto, niti uopće ikakav uređaj s kojeg bih vani mogao slušati glazbu, a i živim na 10 minuta pješice od Saxa, tako da nisam.

ujak stanley // 28/10/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*