Prebogati subotnji zagrebački koncertni program nudio je većim dijelom povratak u prošlost. Tako su jugonostalgičari u najvećem zagrebačkom koncertnom prostoru mogli slušati Bajagu i njegove Instruktore, zaljubljenici u dance 90ih dočekali su Dr. Albana i našu Ellu, relativno recentno uz dašak dark nostalgije bilo je u Saxu uz Jonathan, a KSET je nudio povratak u lounge 80e uz finske i nizozemske izvođače. Već na ulazu u KSET, pozornica je bila uređena u nekom "terasa" stilu s biljkama i velikim suncem, a samo su falili još ligeštuli za pravi ugođaj koji nam se spremao. U večer nas je trebala uvesti Sofie Winterson, čiji recentni album "Sophia Electric" mi se učinio ugodnim za slušanje, pa sam tako nešto i očekivao od žive svirke.

Ispostavilo se da je Sofie multinstrumentalistica (gitara, bas, elektronika), a s njom su u bendu bile i cura na sintovima i bekvokalima te momak za bubnjevima. Svo troje se čine jako mladi, bili su u svijetlo plavim odijelima, a krenuli su sigurno u set, kao da su na sceni već desetljećima. Već pri prvim taktovima pjesme s kojom su otvorili, Lost Souls, oko mene se pojavio oblak sreće koji mi je donio smješak na lice i tijekom cijelog njhovog nastupa nije se micao, samo se pojačavao. Ugodna je to laganica taman za ufuravanje u štimung. Uslijedila je Time, s naglašenim sintovima i elektronskim bubnjevima, koja me malo podsjetila na China Crisis.

Daljnji tijek koncerta osjećao sam se kao da lebdim. Nisam mogao vjerovati svojim očima ni ušima. Da su se pojavili 30 i kusur godina manje, vjerojatno bi zid u mojoj sobi bio obljepljen Sofijinim plakatima, a njihove kazete bi se trošile velikom brzinom. Upravo je to muzika koju sam slušao tada, kao tinejdžer. Sofie ima predivan topli glas, a muzička podloga je preuzeta od sintetičkih bendova 80ih i oplemenjana modernijim zvukovima. U mojim sanjarenjima prenuo me glas koji je govorio da će sad odsvirati zadnju pjesmu, a meni se činilo ko da su tek počeli svirati. Ta zadnja, Military Man, ponudila je sličnost s nekim Svemirkovim uspješnicama, koji su se taman dobro uklopili sa svojim DJ-setom između bendova. Uslijedila je stanka za postavljanje instrumenata za Jaakko Eino Kalevija, a u tim trenucima shvatio sam da je ovo vjerojatno prvi puta otkad pohodim koncerte da sam nakon pregrupe dobio želju otići doma, umjesto slušati "zvijezdu" večeri. No, to ne bi bilo pristojno prema njima, pa sam im odlučio dati šansu, iako je Sofie podigla ljestvicu jako, jako visoko.

Jaakko Eino Kalevi nije nepoznat hr publici, jer je 2017. bio gost na Velvet festivalu na Krku i navodno napravio rusvaj, no ovo mu je bilo prvo gostovanje u Zagrebu. Njegov bend se također sastoji od troje članova, a tu su osim njega, koji na gitari proizvodi nadrealen zvukove i uz to se igra elektronikom, basistica Jelena (da, domaća dalmatinska cura!) te, te večeri prilično nadrkani bubnjar. Nadrkan je bio s pravom, jer mu od samog početka koncerta ništa nije štimalo u monitorima, to je sigurno utjecalo na dinamiku koncerta, vjerojatno i na sve ostale, a time i na mene. Prema nama se ti problemi nisu ni osjetili, jer je bend stvarno odlično usviran, no vjerujem da njima takve stvari ne odgovaraju. Muzika ova dva benda, iako ima dosta dodirnih točaka, pogotovo u sferi sintetičkih zvukova, Jaakko i ekipa pokušavaju isporučiti ipak malo kompleksnije zvukove, pa tu u najboljim dijelovima koncerta možem čuti zvukove kakve bi očekivali od Sylviana ili Karna, u nekim dijelovima pokušavaju s psihodeličnim gitarskim zvukovima, a ponekad su samo terasa bend stvoren za napraviti lounge atmosferu, što nikako nije loše. Iako su u početku probleme probali riješiti sa smješkom, između svake nove pjesme, pa nekiput i tijekom sviranja, smješak su zamjenjivale ljute grimase. Šteta, jer smo na taj način preko pola koncerta slušai tonsku probu, a onda je došao kraj. Srećom, kraj ovaj puta nije bio kraj, nego su se uz stvarno gromoglasnu podršku vratili na bis, a tada su bez gitare i basa, uz snimljene matrice i gomilu elektronike do kraja rasplesali pun KSET i ipak popravili dojam s početka regularnog seta.

Vjerujem da su članovi Svemirka u sličnom ritmu nastavili sa zabavom, a ja sam otišao sa "Sophia Electric" vinilom pod rukom jedva čekajući jutro da ga pustim na gramofonu.

pedja // 04/03/2019

> vidi sve fotke // see all photos