Mislim, a moguće je da krivo mislim, da je onaj Tragedy u Močvari u biti bio najposjećeniji gig u organizaciji Doomtown Recordsa ikad. Puna Čvara je bila, čoeče. I nije uopće mirisalo na klasični Doomtown gig, kako po izboru bendova, tako i po profilu i brojnosti publike. Eto, kao što su naši fudbaleri nakon srebra odmah morali igrati onu neku ligu nacija, kao što će Vojko V nakon sutrašnjeg Doma sportova preksutra imati gig u Samoboru u Bunkeru, tako je i na Doomtown došao red da se iz blještavih svjetala reflektora krcate glamurozne Močvare povuče nazad u mračne i pljesnive odaje stare Klaonjare. Doduše, nije to sad više toliko zapušteno i opskurno kao što je bilo proljetos - uguzio se tamo onaj neki planinarski klub ili što već, i odlučili su očito biti vrlo fini, pa je sve čisto, osvijetljeno, asfaltirano, pristojno, ne treba se više šuljati kroz šikare nego se može kolima kroz glavni ulaz, i tako. Čekamo još fiskalizaciju i posjetu sanitarne inspekcije i dakako obavezni nadzor nad provedbom propisa iz područja zaštite od požara i eksploziva na građevinama i prostorima, pa da smo mirni…

U svakom slučajčiću, meni do te Klaonice iz Španskog treba manje nego što bi mi trebalo do Koprivnice, ali ne puno. Jedan bus i četiri tramvaja, jebeš to, idući put idem stopom. Konačno sam se dovukao oko 22, U.B.T. još nije bio krenuo, hvala. Ispred poznati ljudi s poznatim facama pričaju poznate priče, osim što je bila jedna cura što je rekla kazala da joj je ovo prvi punk koncert u životu jer ju je cimerica dovukla, ali da će doći opet jer da su ovi pankeri fakat zgodni. Kolege, čestitke. Taj U.B.T. sad već par godina praši tu po ZG-u i okolici, skupilo se gigova bogami. Evo tek što je ovaj okončao, stiže vijest da sviraju u Surogatu (Medika) 8.11. opet s talijanima Kobrom i Ienom, pa ćemo ići i na to, šta sad. Ma kakvi, neće se ić, taj dan su Slackersi u Puli, alo! Osim što je stvarno degutantno puno punk svirki ove jeseni, da se primijetiti da je i prilična invazija Talijana, pa će dobro doći U.B.T. da to anulira s malo Skandinavije. Jer to je doista neka najočiglednija paralela za njihov sirovo prljavo mahnito žestok hc punk, Skandinavija osamdesetih, pa onda još malo brže i luđe. Znate one YouTube komentare što se ostavljaju ispod pjesama Kreše Bengalke i inih u stilu "Dođe mi da bacim kuću kroz prozor, profesoru dam neopravdani i zaključam si ključeve u auto"? E, garantiram da nitko od te ekipe nije slušao U.B.T., jer onda bi vidjeli tek što im dođe i kako dođe i zašto im dođe. Nastup im je teška ofanziva u svakom smislu. Gitarist i vokal su u konstantnom muvingu i naguravanju i presavijanju, a bubnjar bi najradije razmontirao te bubnjeve, pojeo ih, probavio, i onda lupao palicama po tom govnetu da sve štrca pa nama, eto. Jebem ti boga da ti jebem ako ovo nije baš punk. Petnaestak minuta, petnaestak pjesama, od čega i neke koje će navodno ubrzo izaći na novom materijalu. Molim da se uz to izdanje prilože lijepo i tekstovi, jer ne valja gajiti iluzije da je tu moguće razumjeti iti jednu riječ, a ja bih baš htio. Publika trulež više-manje nažalost. Tu možeš ili iskopati oči najboljem prijatelju, ili stajati u mjestu. Na moje zgražanje, svi su odabrali ovo drugo.

Svirao je i Parnepar, i to nakon poduže pauze za vrijeme koje em nisu znali gdje im je član, em nešto neki kabel, nemam pojma. Taj Parnepar isto svira puno, kao što to i inače rade bendovi u kojima glavnu riječ vodi gosn. Jura Pura. Znači svako malo po Zagrebu, pa po okolici, pa neke turnejice po inostranstvu, ovo-ono. To je vrlo pohvalno, svaka čast. Čak bih išao toliko daleko da kažem da ništa drugo ni nema smisla, jer što će ti točno bend ako nisi svako malo na cesti s njim? Pare nikakve ionako tu nitko nikad neće obrnut, pa hajde onda bar da malo svijeta vidimo, jel' tako? Tako je. Ovo im je dakle bio možda i trideset i peti kounsert u ovih godinu dana što postoje, pa je kao takav zavrijedio da bude oplemenjen nekim novitetima. To što su angažirali popularnog Viktora (Besni Pacov, Drotpad, i još neke pizdarije) na drugoj gitari više i nije neka novost, ali su zato bogami po prvi puta angažirali i sintisajzer. I jedan i drugi angažman su zavrijedili najviše ocjene. Parnepar je ionako bend kojem dodatno filanje zvuka novim pizdarijicama može samo pomoći u namjeri da nam se prikažu u tom svom hermetičnom, zbunjujućem, izvitoperenom svjetlu. Reći će netko da nema ništa lakše nego se igrati velikih baja pa naslagati šumu naizgled nasumičnih stihova i instrumentalnih slijepih ulica, to može svaka budala. Ipak, ispod tog gornjeg sloja paučine, magle i smoga u obliku krajnje nepredvidljivih i čudnih rješenja, leži upravo ono zbog čega je poveznica sa Šarlom i dalje točna i neizbježna, a to su prave pravcate pjesme koje iz nekog ne do kraja shvatljivog razloga u biti ipak mogu ući u uho i slušati se pod normalno dok se voziš biciklom po Bundeku. Iako im je kazeta s osam pjesama već neko vrijeme vani, gospoda iz Doomtowna su odlučila objaviti ju na svom labelu, pa je u tom smislu ovo bila i svojevrsna promocija. Zvučali su jebeno, iako je atmosfera bila cijela nekako malo grčevita iz nekog razloga cijelu večer, tako da ovo vjerojatno neće pamtiti kao onaj gig kad su baš ubili. Kao što U.B.T. zvuči još švedskije od Mob 47, tako i ovi zvuče još jugoslavenskije nego Urbana Gerila i Bezobrazno zeleno, baš su skroz skroz skužili o čemu se tu radi.

Headlineri su bili likovi što nose ime Idiota Civilizzato. To je bend sa poznatog Static Shock labela koji se otisnuo na prvu europsku turneju, pa je red bio da dumtaundžije ugoste. Dečki iz benda su od kojekuda, ali pjeva se na talijanskom, a baza je u Berlinu. Izgleda da su se Useless Eaters, barem u onom obliku u kojem smo ih onomad gledali u Zagrebu, raspali, jer u suprotnom bi valjda onaj njihov Seth još uvijek izdavao po 8 ploča godišnje s njima u San Franciscu, a ne tu samozatajno svirao bas ovim Idiotima držeći se kao da nema pojma ni o čemu. Nije jedini, i bubnjar i gitarist su vrlo nenametljivi i krhki dečki, tako da su se fino uklopili u jednu poprilično anemičnu sliku u publici te noći. Tek je pjevač pokušavao prenijeti nam nekog naboja, i ja bih mu na tome čestitao. Znam da je bila srijeda i to sve skupa, ali i dalje smatram da je na ovom bendu totalno mogao i trebao izbiti onaj pravi kuršlus ala na Lumpyju ili PMS 84, a ne da se svi prave blesavi i drže kao neki sofisticirani kužeri. Ajde bato, vidiš da se pegla oldskul dobri stari hardcore punk, nema tu puno filozofije. E, ali mislim da znam do čega je bilo. Nije bilo Jože na gigu pa nije imao tko snimiti i fotkati. Što ću ulazit u šutku kad me nema tko ni uslikat, a još možda i gležanj uganem? Zašto da ja sad tu crowdsurfam ako poslije to neću moći ni na cover staviti? Tako da da, razumljivo. Joža je kriv. Na stranu dakle atmosfera, Idiota Civilizzato su meni bili izvrsni. Negazione, Declino, 5 Braccio, ta škola rokenrola. Ljutito, prgavo, divlje, ono baš pucanje šavova na rukama od previše šamaranja. U jednom momentu je pukao bio i šav na žici bas gitare, pa je nastao tajac. "Što sad?", upitaše se mnogi. To je mislim bio prijelomni trenutak, da je tu frontmen znao malo nas opustiti i razvedriti nekom bilo kakvom zanimljivom spikom, možda bi intenzitet djelovanja tih zadnjih 5-6 stvari skočio, malo bismo se bondali. Ali ispostavilo se da je liku dosta neugodno i da ne zna ipak što bi nam rekao, pa je to rezultiralo postupnim odumiranjem i onih zadnjih tragova zanosa, a čini mi se čak i (što je prilično skandalozno) blagim osipanjem publike. Koja ionako nije bila nešto ludo brojna, možda 40-50 ljudi.

Ispada kad čovjek malo to pogleda da su bendovi svi odreda bili do jaja, to neka se zna. Gig u cijelosti neće ući u anale, ali to smo si sami tako složili.

ujak stanley // 12/10/2018