Otvorena je jubilarna VRE iliti Velika Rock Eksplozija, jedna od najznačajnijih hrvatskih rock manifestacija koja je ovaj puta doživjela počasni rođendan - deseti po redu, a to nimalo nije mala stvar s obzirom da je rock pa čak i u mainstreamu zadobio teške udarce pretvorivši se u komercijalnu spačku kad klinci misle da je Thompson - alternativa.
Na ovom veoma lijepom, umjetnički dizajniranom programu poput otmjenih kružoka Andy Warhola u New Yorku, primjerice, okupilo se meni dobro znano društvo koje gravitira još od prije prve Explozije, a i ljubitelji rocka koji nije mainstream, onaj klasični, radiofoničan u stilu Valjka, Kazališta ili Gibonnija. VRE je oduvijek bio alternativni pogled u mainstream, iskonski hrvatski presjek onoga što se najbolje uradilo unazad godinu dana, onoga što vrije ispod poklopca, a nikako da izađe na površinu. VRE je katalizator naših rock duša koje iskreno rade rock and roll u kojekakvim oblicima, a ovom prilikom je svečanost upotpunio nastup karlovačkog benda EOT koji su nastupili u akustičnoj varijanti i između ostalog, izveli su 3 nove pjesme s nadolazećeg albuma koji bi, po mojoj subjektivnoj procjeni, mogao biti 'pravi mrak'.
Ako mislite da je na ovom nekonvencionalnom otvaranju bilo nekih šminkerskih kerefeka, niste u pravu. Nakon polusatne svirke Karlovčana, okupljenima su se obratili Siniša Bizović, zna se, pokretač VRE (i vlasnik Spona, etikete koja svako malo iznenadi s odilčnim albumima) i jedan od naših najelokventnijih glazbenih kritičara - Hrvoje Horvat koji je s par izabranih riječi uveličao ovaj jubilej. Obično novinari - izvjestitelji prenose taj 'bilateralni' komad, no ja nisam takav tip novinara jer volim duh i srce koje se nalaze iza riječi. Njegova 'spika' nije bila programirana i unaprijed smišljavana, Hrvoje je u jednom dahu rekao što misli o VRE i ostao dosljedan svome radu i životu, bez ikakve napuhanosti ili prgave bahatosti, a onda smo si svi mi okupljeni popili pivu i rakiju koja je bila besplatna, što je u ovoj našoj metropoli nemoguće pronaći.
No, prava senzacija je bila kad se sasvim neočekivano pojavio jedan dečko kojeg nikad prije nisam vidio - DOMAGOJ MODRUŠAN i odvalio s akustičnom gitarom 3-4 autorske pjesme na koje, nažalost nitko nije obratio veću pažnju osim mene. Ali tako to biva. O Domagoju će sigurno biti mnogo riječi iz mojeg rakursa koji ne spada u opseg VRE, ali nema veze. Super smo se svi družili, zamisli, u 11 sati prije podne cugali smo pivo u zagrebačkoj galeriji na Ilici, pa kaj to nije ekstremno veliki doseg rock kulture koja komercijalno propada?
Domagoj Modrušan © Horvi
horvi // 30/09/2017