Mnogi se sjećaju Skavillea kao jednog divnog ljetnog festivala na moru kojeg je pohodila brojna raja iz zemlje i svijeta, uživajući dva ili tri dana u bendovima, kampiranju, suncu i kupanju te se vraćajući kući sa stotine zabavnih i urnebesnih uspomena, nebuloznih anegdota, listom novih kontakata u mobitelima i svime što se tradicionalno veže uz svečanosti slavlja života poznatijih pod imenom ljetni festivali. Nakon 7 godina slave prošavši Krk, Rijeku i Šibenik, festival se 2014. vratio u rodne Križevce. Potom se počelo pričati da "to više nije to" te prognoziralo da bi svaki idući mogao biti zadnji. Međutim, ni nakon 11 godina Skaville se nije predao, iako je ovogodišnje izdanje režirano po scenariju "ajmo spasiti što se spasiti da". Tako je program sveden na opseg s kojim je 2007. i počeo: tri benda unutar jedne večeri. Čak je i radi neizvjesnih vremenskih prilika i za ljeto ne tako toplog vremena premješten s otvorene lokacije u Klub Kulture.

2009. se jedva čekalo dočepati se Krka, biti među prvima u uvali Voz kako bi se ulovio najbolji hlad za postaviti šator i onda se pijuckajući vino i svirajući gitaru u kampu (onom komotnijem na kvarno podignutom ispred festivalskog checkpointa) uživalo u prizoru kako ljudi pristižu. S obzirom na to, otužna je scena bila u 21h pred Klubom Kulture sjediti na trotoaru s pivom u ruci i gledati kako ljudi nekim svojim poslom samo prolaze pored kluba. Unutar istog su tada bukvalno bili samo bendovi i osoblje. Tijekom večeri se mic po mic uspjelo nakupiti nekakvih 80 ljudi, što nije baš bio razlog za PPP (piši propast priredbe), ali dovoljno malo da se ovaj događaj proglasi ostacima ostataka Skavillea.

Zanimljivo je i da bendovi iz Italije, Katalonije i Nizozemske nisu bili na turneji već su došli isključivo na Skaville. To je potegnulo pitanje financijske isplativosti događaja, ali ako je suditi po budžetu koji je dodijeljen za realizaciju projekta Inkubator u čijem se sklopu između ostalog održavao i festival, u 910.000 kuna (http://prigorski.hr/krizevcima-predstavljen-inkubator-nezavisnu-kulturu-mlade/) se našlo novaca i za bendove.

Talijani podosta netalijanskog imena Empatee Du Weiss otvaraju koncert instrumentalnim ska jazzom. Različitost u odnosu na ostale bendove proizlazila je ponajviše iz ovog jazz segmenta. Radi njega brass sekcija nije bila ograničena na repetitivne generičke melodije, već se odlikovala zanimljivim polifonim međuigrama svih puhača, bilo preko klasičnih unca-unca peglaona, bilo kroz sporije lounge chill-out pasaže "čudnovatih" harmi. Muzika je kao takva publici više pogodovala za koncentrirano slušanje, nego za ples.

Uslijedili su Katalonci Deskarats. Kod ovakve vrste ska muzike imam problem što više melodije dolazi iz trube, nego od vokala koji niti ne pjeva, niti ne priča, a najviše od svega ne repa, nego sve kao nešto baulja između toga, a opet ništa ne izgura do kraja. Ipak, muzika je dovoljno plesna i vesela da bi u nekoj opuštenijoj open air festivalskoj atmosferi polučila solidan muving. U Klubu Kulture je ples bio tek u povojima, iako je festival već ugazio u kasniju uru.

Nizozemski The Invisibles su svirali sporije i melodičnije. Radi se o cover bendu (klikni ovdje za detalje: http://www.theinvisibles.eu/bio-musicians/). Nisam prepoznao koga obrađuju, pa vam ne mogu reći jesu li pjesme osakaćene, tek vjerno presvirane, unaprijeđene ili zanimljivo reinterpretirane u odnosu na originale. Meni su zvučali i scenski djelovali kao da uopće nisu cover bend. Svirali su pjesme kao da su njihove, bez onog odsutnog pogleda i distanciranosti spram publike kakvu možete nanjušiti kod mnogih gažerskih bendova. Ovakav bend bi na nekoj masovnoj ljetnoj ska svetkovini trebao među ruljom posijati ozbiljnu količinu ljubavi te izazvati halucinaciju bivanja na Jamajki u doba kada su pioniri žanra zvonko udahnjivali novu dušu otoku. U ovim komornim i maltene jesenskim uvjetima dobili smo solidnu količinu razdraganosti, ponešto plesa i nekoliko puta pozvali bend na bis. Teško je reći je li moglo u datim okolnostima ispasti bolje od toga.

Tri ska benda različitih subžanrovskih predznaka zadovoljavajuća su ponuda za ska koncert, ali ne i za nešto što se naziva festivalom. Možda bi bolje bilo napraviti pauzu od X godina, pa se eventualno pripremiti za ponovno postavljanje Skaville Festa na noge, nego nazivati koncert festivalom čisto da se održi privid njegovog kontinuiteta.

ognjen bašić // 13/09/2017