home > koncert > Seasplash festival no.15 @ Fort Punta Christo, Štinjan 20-23/07/2017

kontakt | search |

Seasplash festival no.15 @ Fort Punta Christo, Štinjan 20-23/07/2017

Prošlo je 5 godina od mog zadnjeg posjeta ovom festivalu. Neke stvari su se promijenile, neke su ostale, no u svakom slučaju sve je manje-više kako treba biti pa mislim da je nepotrebno spominjati kako se neki stage unutar iste lokacije okrenuo na drugu stranu ili slično. No 5 godina je puno u razvijanju nečega kao što je festival i neminovno je da promjena ima i one su se uglavnom odnosile na raspored bitnih punktova i proširenje kampa, no to sve isto tako nije previše utjecalo na samo bivanje tamo. Inače škicam Seasplash zadnjih godina i puno izvođača koje sam htio vidjeti sam propustio iz jednostavnog razloga, a taj je da imamo more festivala i ponekad je teško odabrati koji posjetiti. No ipak, ove je godine uz ostala sjajna imena prevagnulo ono legendarnog Mad Professorora koji je, na ne samo moju žalost, otkazao nastup zbog poprilično bizarnog razloga. Odnosno kako smo doznali kasnije, piloti na letu s kojim se Professor trebao doteturati prekoračili su satnicu provedenu u zraku i nisu više smjeli poletjeti. Pošto je Professor dolazio izgleda u zadnji tren, nije ostalo ništa drugo nego otkazati njegov nastup i prilagoditi satnicu zadnjeg dana novo nastaloj situaciji. I kako bi ovo bio neki intro teksta, spomenut ću samo kako je nemoguće sve popratiti, te si stoga nismo radili nikakve presinge ili ciljeve. Došli smo uživati u dobroj glazbi i prekrasnoj prirodi.

No da još jednom krenem od početka. Već bezbroj puta spominjana, tvrđava Punta Christo u Štinjanu kameno je zdanje kojem je u nazad 15-tak godina data nova prilika za život u obliku festivala koji se tamo održavaju, a to su Dimensions, Outlook, Slurp! i Seasplash festival. Nekad veoma pomno zamišljena i neprijateljima gotovo sasvim ne pristupačna, te smještena na poluotoku, bila je najveća i najjača topnička utvrda ovakve vrste za vrijeme vladavine Austro-Ugarske monarhije na ovim prostorima. No međutim, vremena se mijenjaju pa su tako 2003-će neki prosvjetljeni raste to kamenje, stijene i borovu šumu ukrasili basevima i sounsystemima da šire dobre vibracije, a njih na ovom festivalu danas stvarno ne manjka. Preko dana imate dobar dio obale poluotoka na raspolaganju, možete chillati do mile volje a čak ni štrumfovi nisu aktivni mimo festivalske lokacije, no o njima ipak spremam posebni tekst ponukan raznim situacijama i događajima.
[ zaljubljeni kamperi ]

zaljubljeni kamperi   © mario m.

Inače, tvrđava je dovoljno velika da unutar zidina smjesti svu potrenu infrastrukturu fesivala pa se van zidina mora izaći samo u slučaju odlaska do kampa ili plaže tako da se preko dana uopće nismo kretali po festivalskom prostoru jer more ima jače magnete od zvučnika pa nas je konstantno držalo na par metara od sebe, u hladu nekog bora. No navečer kad bi struja potekla svim tim soundsystemima, njihove silnice po zalasku Sunca ipak bi prevladale i svi bismo se ponovno skupili i razbacali po stejđevima kojih je na raznim lokacijama unutar tvrđave bilo više 4+1 nego 5. Inače, sveukupno ih je bilo 6, no jedan od njih bio je i Beachsplash stage na plaži koji je radio samo preko dana, a ovaj +1 (Akisplash) je u biti samo predvorje, odnosno srce tvrđave iz kojeg se moglo dalje do bilo koje druge pozornice a to su redom, Mainsplash, Dubsplash, Soundsplash i nadaleko poznati Elektrosplash. Kažem nadaleko poznati jer to je ona mala okrugla ''rupa'' u kamenu u kojoj se pošteno partija usred stiskavca, a ako upišete ime bilo kojeg od ovih festivala, nemoguće je da ne vidite barem jednu sliku sa tog stejđa.
[ Akisplash odnosno predvorje ostalih stejđeva, inače gužvovito no ovo je slikano u nedjelju ]

Akisplash odnosno predvorje ostalih stejđeva, inače gužvovito no ovo je slikano u nedjelju   © mario m.

Prvi dan uglavnom smo proveli vraćajući energiju potrošenu na pedaliranje od Rijeke pa smo relativno brzo i zaspali, no ipak ne toliko brzo da ne bi upili zvukove više pankerske nego reggae/dub večeri gdje su Fakofbolan i Citizen Fish dobili najbolje termine. Inače, program se konstantno preklapa na svim pozornicama tako da se mora paziti da se ne fula neki željeni nastup. Nas su prvenstveno zanimale live svirke pa smo na ostale stejđeve odlazili uglavnom samo kad na Mainsplashu nije bilo programa, ili nakon što bi on završio. Jer na ostalima, a posebno na Dubsplashu, basevi su drmali i do 7-8 ujutro i osobno sam se mimo Mainsplasha najradije nalazio tamo. 3 velika handmade soundystema u kamenoj kapsuli zvučala su maestralno a provajdali su ih Digitron sound system, Warrior Charge sound system i Seasplash sound system. Naravno, nisu sva tri radila istovremeno, no svaki od njih već i vizualno dobro dočarava što pravi sound system znači, a vibracije koje su sposobni proizvesti posebna su priča. Ležeći bilo gdje na poluotoku, ako ništa drugo, tokom tonskih se već moglo osjetiti i čuti te opake baseve. A Mainsplash stage je posebna priča. Sound je bio toliko moćan da prvu večer jedva da sam skupio hrabrosti stati metar ispred njega, a tad mi je i vidno polje već počelo vibrirati. Na početku i na trenutke ozbiljno sam se zapitao ne pretjeruju li ipak s tolikom količinom basa, no taj dio tehnikalija ostavljam nekom drugom na raspravu. Jer ipak, ako negdje postoji mjesto za opake niske vibracije, to je onda zasigurno reggae/dub festival poput ovog.
[ Bamwise ]

Bamwise   © mario m.

Drugog dana na Mainsplasu terapijska družina brojčano pojačana za duplo, zaključila je kako su najupečatljivije nastupe imali domaći Bamwise i legendarni otočani Vibronics sa Conscious Soundom. Dobro znani Paprika Korps izgledali su nam pomalo kao da se nisu dobro naspavali, i sad, možda je bio problem i do nas, no tad smo došli do zaključka da je sam Mainsplash stage za gotovo pola izvođača ispao prevelik u usporedbi na količinu publike koja je bivala na njemu za vrijeme njihovih nastupa. Prije 5 godina, na 10-tom izdanju sjećam se da sam se na neke nastupe morao progurati da bih li se dočepao prvih redova, no ovdje toga nije bilo gotovo niti na jednom koncertu. Nije da kukam, i s jedne strane za publiku koja pleše u postotku od gotovo 100% to nikako nije loše, no s druge strane kad je izvođač u pitanju to može biti dvosjekli mač. Ako ih rasplešu, vjerojatno će ispasti odlično, no ako takvu rijetku publiku ne uspiju rasplestati, moglo bi biti pogubno za nastup. Srećom takav nastup se nije desio, a jedan od razloga praznijih live nastupa (koji su se desili tu i tamo) bile su ostale lokacije u tvrđavi koje su u isto vrijeme znale biti krcate.
[ Vibronics meet Conscious Sound ]

Vibronics meet Conscious Sound   © mario m.

Drugo buđenje u kampu odradili smo relativno rano, već oko 7h, a na putu do plaže zaustavljali su nas razvaljeni zombiji, koji bi izlazili iz Dubsplash grotla gdje su soundsystemi još uvijek masirali, tražeći nas gutljaj vode i besmislene upute dok su im lica znala izgledati kao da bi mogli ugristi. Ah dječurlija, a možda i britanci haha. Inače ta ekipa puno brutalnije partija nego smo mi tu sposobni. Vjerojatno se samo kod nas prikažu u punoj snazi opijanja, no na godišnjem su i boli ih kifla i sve im je jeftino unatoč tome što ih se pljačka. Kad sam već kod toga, bili smo taj da i u Štinjanu po neku klopu, i u nekoj maloj butigi doznali kako lokalni šipac navodno živi samo od tih nekoliko desetaka tisuća ljudi koji posjete festivale. A to je sve zajedno manje od mjesec dana. Hvalio se, no znali smo da laže čim zine, ali sama činjenica da nam se hvali s time da iskorištava priliku bez ikakvih moralnih dvojbi podsjetilo nas je koliko je kod nas u Kroatistanu gotovo sve na toliko levela krivo da je uopće bespotrebno o tome ovdje razglabati. I to englesko gaženje i opijanje je toliko normalnije i nevinije u takvoj situaciji da je apsolutno licemjerno na to gledati sa zgražanjem. No kako god, ima tamo u Štinjanu još neka mala Istarska trgovina koja ima sve potrebno, no ipak kapacitet im je dovoljan da se opskrbe tek lokalni mješani i najbrži festivalci. Ostalima ne preostaje potegnuti do susjednog kampa gdje su cijene veoma ''morske'' a čak i premorske, otići do Pule ili ponijeti dovoljno hrane sa sobom, jer na samom festivalskom prostoru preko dana bio je aktivan samo Beachsplash stage i mršavi rasta koji se smjestio pored tvrđave i prodavao majice i razne điđe iz svog improviziranog kombi-šatora.
Malo sam skrenuo s teme, no preko dana realno gledajući i nemaš previše razloga biti oko tvrđave tako smo se uglavnom preko dana muvali po okolnim plažama a navečer pratili svirke, a taj treći dan u subotu na kraju je nam je ispao i najzanimljiviji s obzirom da Mad Professor u nedjelju nije doletio.
[ Dubsplash stage ]

Dubsplash stage   © mario m.

Te večeri svirke na mainsplashu započeli su Brain Holidays od kojih su neki kao prava ekipa spavali u kampu sa ostatkom raje. Shodno tome, ako me sjećanje ne vara, mislim da su imali najbrojniju publiku za prvog izvođača večeri, a onda je na red došao legendarni Vin Gordon. Tip koji možda nije poznat kao ime Boba Marleyja ili The Skatelitesa, no svirao je s njima u 60-tima i 70-tima, a bome roka još i dan danas. Divno je bilo vidjeti stariju ekipu muzičara (bend koji ga je pratio bio je skupljen od glazbenika iz Jamajke i UK-a) kako guštaju u svirci i kojom vještinom vladaju. Stara škola reggaea, duba i ska glazbe podsjetila me zašto je dobro posjetiti ovakve festivale. Jer i cijela ona masa koja je bila razbacana po stejđevima sa dj-evima ne bi ondje bila bez oldskul ekipe poput Vina Gordona i sličnih. To je prava stvar.
[ Vin Gordon i ekipa ]

Vin Gordon i ekipa   © mario m.

Nakon njih pogledali smo i kompletan nastup također britanskih legendi Culture Shock. Ska-punkera iz 80-tih koji su se nakon par godina raspali da bi se ponovno okupili pred nekih 5 i od tad ponovno briju. A nabrijani su borci za ljudska prava. U principu vegetarijanci su i bore se za svačiji život a ponajprije su protiv bilo kakvog tlačenja. I kad vidiš takve mršave i u licima već pomalo stare face kako iz njih frca energija pogonjena buntom protiv nepravde, zapitaš se kako je svejedno moguće da se nama desila ovakva država. U svakom slučaju stjenovita plaža nalazi se svega par min hoda od tvrđave pa smo tamo znali otići razbistriti misli uz zvjezdano nebo i zvuk valova, tek toliko za promjenu. A blizu se nalazi i piramida koja navodno svoju energiju emitira i do 50m u krug, i ako ništa drugo, preko dana fakat izgleda super u tom ambijentu pored mora. Inače nije u sklopu festivala, no nepobitno je da je upravo ta lokacija izvan same tvrđave također jedan bitan faktor samog doživljaja kompletne ponude i priče samog festivala. To je jednostavno čarobno mjesto.
[ magično mjesto i piramida ]

magično mjesto i piramida   © mario m.

I onda na red dolazi zadnji dan. Sve je krenulo regularnim tokom. Buđenje, kava/klopa, plaža, i tako još barem jednom kroz dan, i onda spremni na zadnju večer tek iza 21h doznajemo da Mad Professor nije niti poletio! NEEEEE!!??!? I tako nakon prvih par minuta s brdom pitanja i sumnji; pa kako, zašto, smišljanja mogućih riješenja i svega što nam je tada prolazilo kroz glavu, pomirili smo se s time da ga nećemo vidjeti i otišli provjeriti situaciju na ostalim stejđevima. No međutim, nedjelja je oko 23h još uvijek izgledala poprilično otužno, čemu je pretpostavljam i dobrim dijelom kumovao i otkazani nastup, pa su Waitapu koji su u pomaknutom terminu predstavljali svoj novi album Hortus na početku svirali pred svega šačicom ljudi, no kasnije se srećom taj broj povećao i na nekih 200tinjak. U sličnoj situaciji bili su i Illbilly Hitec, dok smo se za vrijeme Pitch Black-a pa skroz do spavanja muvali po o(p)stalim lokacijama.
[ Waitapu ]

Waitapu   © mario m.

U jednom momentu našli smo se van same tvrđave i skužili da štrumpfovi vani iz dosade tipkaju po mobitelima jer u to vrijeme unutra nije bila dovoljna gužva pa bi ovi izgledali prejadno tako solo tražeći nekog tko pali pljugu ne bi li probali napuniti proračun, a ne bi se čudio i vlastiti đep. Zamisli ti te isprane i zatupljene mozgove, no bilo ih je. A čini mi se da je ostalo tek pokoje dobro čuvano mjesto (mislim na festivale) koje je cijepljeno od takvih isprogramiranih spodoba koje netko pošalje tamo da naplaćuje kazne za paljenje pljuge. OMFG.

Na kraju, čini mi se da je Seasplash dosta pojednostavio stvari i iskoristio već ponuđene prirodne resurse i donešenu tehničku opremu kao dodatni sadržaj za bivanje tamo.
Pa ako ti se ne sviđa boraviti u hladu pored mora i bezbrižno se brčkati, moglo se se prijaviti na razne radionice koje su uključivale uvid u razne poslove koji se festivala tiču direktno ili indirektno, i ako ti je tamo bilo dosadno, bolje nađi neku drugu zanimaciju. A ako ti pak ne paše ovakva manja verzija festivala posvećena bass kulturi, onda fino fulaš Seasplash i odeš na Outlook. A kad malo bolje razmislim, i ja bi najradije tamo. No ovo je festival taman po mjeri. Da je previše ljudi na tom malom prostoru, izgubila bi se čar koju Seasplash još uvijek ima, a nadam se da će tako i ostati.

mario m. // 03/08/2017

> vidi sve fotke // see all photos


PS: Isprika svima koji su u ovom tekstu u krivom kontekstu spomenuti, onima koji nisu spmenuti a trebali su biti, isto kao i onima koji jesu, a nisu trebali biti :) I hvala onima koji su ukazali na greške. Peace and Love <3
Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*