mnogi od Vas vjerojatno znaju ili su čuli ili su već bili prijašnjih godina na pepsi sziget festivalu u Budimpešti. Za one koji ne znaju - radi se o vjerojatno najvećem multimedijalnom i multikulturalnom festivalu u Europi. Održava se na ogromnom dunavskom otoku, skoro pa u centru Budimpešte i traje tjedan dana, odnosno prvih osam dana u kolovozu za razliku od BIZZAREa ili READINGA koji traju samo 2 ili 3 dana. Brojke koje se vežu uz ovaj događaj su impozantne. Naime, ove je godine festival posjetilo 361.000 posjetilaca, koji su se mogli prepustiti savršenoj organizaciji, niskim cijenama i mnoštvu sadržaja. Na 15 tak pozornica (što na otvorenom, što u šatorima) izredalo se cca 450 izvođaća iz cijelog svijeta. Svaki koji se odlučio doći, mogao je naći nešto za sebe. Bilo je kazališta, kina, razno - raznih igara ( vodeni nogomet, paint-ball, bungee … itd) i specijaliziranih pozornica za jazz, klasiku, etno, pop i heavy-metal , uz glavni stage za one velike svjetske zvijezde, bahia stage za nadolazeće zvijezde i ogromnu new york party arenu gdje je svaku noć bio party uz najveće dj - zvijezde ( sven vath, david morales, grooverider …). Cijene ulaznica su bile cca 25 DEM po danu ili cca 100 DEM za cijeli tjedan ili 60 DEM za tri dana (koje smo mi uzeli).

E - sad, nakon što ste saznali osnovne značajke, mogu početi sa svojim opisom slijeda događaja na "Pepsi szigetu". Naša mala skupina varaždinaca, je krenula vlakom iz Varaždina preko Nagykanizse u nedjelju 05.08.2001 prema Budimpešti gdje je pepsi sziget već bio u punom jeku i gdje su prijašnjih dana, od poznatijih, već svirali BOMFUNK MCs, FUNDAMENTAL, THE KING, MAMBO KURT,
NEW MODEL ARMY, Ks CHOICE, NOIR DESIR, H-BLOCX, HIM, RUN DMC, MORCHEEBA,
HAMMERFALL, BOBAN MARKOVIĆ ORKESTAR, OMARA PORTUONDO, KHALED, IGNITE, MOONSPELL … itd.

1. dan

Stigli smo u Budimpeštu negdje točno u podne i odmah podzemnom i gradskim vlakom do Obudai szigeta odakle nismo 3 dana izlazili - Budimpeštu (grad) nismo ni vidjeli -zbog prebukiranog rasporeda
i mnoštva sadržaja koji su nas tamo zatekli. Čim smo rasprostrli svoje šatore i smjestili se žurili smo do glavnog stagea gdje su već u 15.00 sati počinjali LENINGRAD COWBOYSi sa svojim showom. Treba reći da su cowboysi bili u punom sastavu (njih 9 + solo pjevači + 2 vrlo HOT go-go plesačice) i sa svom opremom (na pr. bubnjevi u traktoru). Cowboysi su naravno bili unisono odjeveni i imali su svoje prepoznatlijive frizure i cipele i gitare ( isto u obliku traktora ). Set je bio pravi za feštu - Mixali su svoje stvari sa rock standardima tipa kao što su eloise, delilah, white wedding, highway star, whole lotta love. Sve je naravno vrhunski odsvirano, otpjevano, otplesano a opet je sve izgledalo opušteno i kao totalna zezancija. Vrhunac koncerta je bio kad su istovremeno izveli BLACK NIGHT (deep purple) i KISS ( prince ). Kak je to zvučalo ? Neopisivo ! To treba čuti i vidjeti. Nakon stajanja od sat i pol na vrućini i suncu, trebalo nam je malo odmora i osvježenje. Predvečer smo malo prošetali po otoku i malo pregledali štandove sa cd-ovima, majicama, cipelama, klopom i cugom, te otišli do etno stagea odn. PANNON PRAKTIKUM WORLD STAGEa, gdje je vladala vrlo ugodna atmosfera i gdje su ljudi ležali na travi slušajući muziku iz svih krajeva svijeta, te smo i mi malo prisluhnuli sastavu GARMARNA koji su izvodili neku židovsku tradicionalnu muziku. Nakon hladne pepsi-cole ustanovili smo da smo umjesto 4 karte, nekom zabunom platili samo dvije, što je našem dobrom raspoloženju još više doprinjelo, pa smo neki veselo krenuli na koncert britanskih doom-metalaca ANATHEMA a neki su ostali kod MAINSTAGEa gledati FAITHLESS.
METAL HAMMER pozornica je bila u jednom ogromnom šatoru koji je mogao primiti cca 3000 ljudi i gdje se odvijao takodjer jedan manji festival za sebe. Vjerujem da je bilo mnogo ljudi koji su se tamo stacionirali i nisu se micali odande, jer su i tamo imali sve što su željeli. Restoran, wc-e, sanitarne čvorove, štandove s cd-ima, majicama, tatoo-studija i što je najvažnije mnogo, mnogo metal bandova.
U nedjelju su kao glavne zvijezde svirali ANATHEMA. Oni su zaista sjajan band, koji svira neku melankoličnu glazbu koja je mješavina metala, darka, pink floyda i jednog od njihovih uzora JEFF BUCKLEYa. Ne treba reći da je vladala neopisiva gužva i da su ljudi znali sve tekstove napamet i upijali svaku riječ i ton. Izvrsno su se izmjenjivali žestoki i lagani tonovi a o sviračkom umijeću (kao i kod većine metal bandova) ne trerba trošiti riječi. A - da !. prije Anatheme su svirali vrlo dobri mađari ARNYAK koji su očito pravi heroji u Mađarskoj. Malo se furaju na PARADISE LOST, sviraju i jednu njihovu obradu, ali sve u svemu OK - samo što pjevaju na mađarskom. Oni su za tu priliku snimali i spot, pa se cijelo vrijeme motao i tip s kamerom između njih.
Nakon ANATHEME krenuli smo put naših šatora, gdje smo mislili da ćemo nešto i odspavati. Međutim to je naprosto nemoguće, jer je party svaki dan do 6.00 ujutro. Naime, na glvanoj pozornici program je počinjao u 3 poslijepodne a završavao oko 11 navečer, ali nakon toga se sve seli na okolne događaje i pozornice gdje se svira do 5 ujutro, a NEW YORK PARTY ARENA počinje s programom tek u 1 poslije ponoći, tako da se na PEPSI SZIGETU zapravo spava od 6 ujutro do 2-3 poslijepodne, a ne kao mi koji smo mrtvi umorni htjeli ići spavati u pola noći.
Nakon (ne)prospavane noći probudio (?) sam se rano ujutro, izašao van iz šatora i ustanovio da mi je neko drpil tenisice. Od cca 100.000 pari obuće i drugih stvari koje su ležale pred šatorima, nekome su se baš svidjele moje "converse-ice", koje su bile godinu dana stare i nisu baš ugodno mirisale. Slijedeće godine idem u "startasicama", ako ih negdje nađem.

2.dan

Drugi dan, nakon doručka i kavice u HMV CAFEu odmarali smo i obilazili po otoku te iz pristojne daljine slušali tonsku probu GUANO APESA. Poslijepodne smo malo odgledali INCOGNITO ( crnci koji sviraju neku dosadnu mješavinu soula, funka i popa). Nakon toga smo ustanovili da je poslijepodne najugodnije provesti uz pivo u hladu ležući na travi ispred WORLD STAGEa gdje su nas zabavljali VENTS D EST - mađarski folk - jazz sastav. Nakon njih idemo do glavne pozornice gdje nas očekuje nastup EAGLE EYE CHERRYa koji me jako ugodno iznenadio svojim odličnim pop-rock mainstreamom koji mi je odlično legao u ovo kasno poslijpodne. Odlično odsvirano - profesionalni ali simpatičan nastup,a i curice su vrištale. Inače njegov gitarista promijenio je za vrijeme seta sve najljepše gitare ovog svijeta ( telecastera, rickenbackera i tzv. gallaghericu) Za kraj je odsvirao "save tonight" i u velikom stilu otišao s stagea. Poslije toga, u nekom od 50tak improviziranih restorana, uz mađarski ANIMA SOUND SYSTEM koje smo slušali izdaleka, pričekali smo GUANO APESE. Oni su izašli i među klincima je nastao pravi "ršum". Svi skaču i deru se, pa i GUANO APESi, pa je pjevačica ( navodno neka naša ) već nakon treće pjesme ( "open your eyes") ostala bez, ionako očajnog, glasa. No. dobro - vidli smo početak i žurili do WORLD STAGEa gdje su već započeli nastup VARTTINA, finski band sa četiri plavokose pjevačice i osam muzičara, koji kombiniraju jazz i rock sa finskom narodnom glazbom koja u principu liči na irsku, škotsku i englesku. Super zanimljiva kombinacija i perfektna izvedba. Možda, za mene, najbolji koncert na cjelokupnom festivalu. Nakon VARTTINAe opet se razdvajamo pa neki odlaze na BAHIA STAGE gledati francuze LES HURLEMENTS D LEO, a mi idemo opet do METAL HAMMER STAGEa gdje su svoj nastup završili OVERKILL , a trebali bi početi KISS FOREVER BAND. Već po samom imenu se da zaključiti o čemu će se raditi, ali ono što slijedi je za mene ( starog KISS - fana iz dječačkih dana) totalni povratak u prošlost.KISS FOREVER BAND su bili totalno isfurani kao KISSovci. Od odjeće, frizura, maski, gitara, kretnji, efekata (bljuvanje vatre i sl.) do glasova i glazbe. Totalno su ih skinuli i odsvirali sve favorite KISSa ( Black Diamond, Love Gun, Shock me, Firehouse) na opće oduševljenje. Nakon toga smo imali namjeru otići još do JAZZ BANANA STAGEa gdje su u 2 sata ujutro trebali svirati slovenski jazzeri LOLITA ali nismo više imali snage. Natrag do šatora i nešto bolje prospavana noć.

3 dan.

... je počeo uobićajenim doručkom, kavicom u HMV CAFEu i šetnjom po otoku. Sjedeći u jednom od brojnih kafića blizu glavne pozornice čekali smo tonske probe PLACEBA i ASHa. Odigrali smo nekoliko partija bele ali Placebo i Ash nismo dočekali jer umjesto njih su tonsku probu odradili njihovi roadiji. Nema veze - obavili smo neki sitni šoping, ručak i išli do glavne pozornice čekati nastup irskih pop- rock - punk heroja ASH. Kratko rečeno - ASH su rasturili snagom, energijom i žestinom. Od savršenih pop pjesmica sa prštećim gitarama do noiseičnih eskapada. Malo su imali problema nakon druge pjesme kad se SG od gitaristice totalno rasštimal i tu su dvije pjesme malo zaribali (među njima i "Goldfinger"), ali kasnije je sve sjelo na svoje mjesto, Za kraj jedna obrada WEEZERa, skakanje u publiku i kraj. Inače pravu pomutnju u publici i vrištanje curica izazvali su Brian i Stefan iz PLACEBA koji su se za vrijeme nastupa ASHa pojavili u backstageu i sudeći po njihovim reakcijama dobro se zabavljali. Uglavnom ASH su svima bili totalno COOL. I ovima u moshpitu i onima u backstageu. Nakon ASHa se idemo opet malo odmoriti do WORLD STAGEa uz TARAF DE HAIDOUKS - rumunjske i mađarske cigane. Bilo ih je na pozornici 10 tak i napravili su totalnu feštu. I onda - svi na PLACEBO - najveće zvijezde ovogodišnjeg PEPSI-SZIGETA kojima je pripala čast zatvaranja osmodnevnog festivala. PLACEBO su izveli svoj standardni set. Svirali su sve hitove od "Slave to the Wage" do " Without You Im Nothing" i bili skoro pa fenomenalni. Zašto skoro ?. Zato što je Stefan (inače u crvenoj mini haljini) u previše pjesama prepustio bas gitaru nekom roadieu i svirao gitaru i to na nekoliko pjesama (primjerice "evry you and evry me") nije zvučalo dobro, odn. zvučalo je šuplje. Na kraju su agitirali za homoseksualnu kulturu i svirali "all apologies" od NIRVANE s refrenom "evryone is gay", što meni osobno baš i nije bila špica. Ako baš hoćeš biti peder - budi peder, ali nemoj druge daviti s tim. Inače je to bio protest PLACEBA protiv gradonačelnikove zabrane promicanja homoseksualne kulture na PEPSI SZIGETu. Slijedi nam povratak u šator i spavanje, jer ujutro je rano polazak.

EPILOGUE

I tako - to bi bilo to. Sve je bilo fenomenalno. Od organizacije, vremena, cijena, bandova, atmosfere, ekipe - sve je bilo super. Nakon malo spavanja rano smo ujutro napustili otok, puni lijepih utisaka, sjeli u vlak i krenuli natrag put Varaždina, postajući sve više svjesni kako smo mi u Hrvatskoj daleko od Europe i svijeta, ali fala bogu, ne dovoljno daleko da ne bi mogli otići u Mađarsku ili Austriju pogledati neki dobar band.
Vidimo se slijedeće godine, bez obzira na program, ponovo na PEPSI SZIGETu. Pozdrav svim ISLANDERIMA, stanovnicima PEPSI SZIGET REPUBLIKE !!!

le figuar de kranque // 10/09/2001