Kako mi je skroz teško napisati objektivan osvrt na večer spomenutu u naslovu, ispičat ću Vam priču o svojoj prvoj i jedinoj dosadašnjoj ulozi suca na jednom festivalu… Kod tri prijavljena sudionika, bilo je potrebno pripaziti na vokalnu izvedbu, prateći bend, umjetnički dojam i repertoar koji su izvodili te večeri.

Već pri prvom kriteriju bio sam suočen s problemom kako postaviti školovan glas TS nasuprot glasovima glumica, "wannabe" pjevačica JB i VA. I dok JB ima iza sebe koliko toliko respektabilnu pjevačku povijest, VA svoj hrapav, kabaretski i prilično sexy glas, koji joj je u filmovima donio samo dobro, neloše koristi i pri pjevanju, no tu i tamo se dogodi poneki "izlet u nepoznato", što ne zvuči dobro, uopće. Taj nedostatak VA nadoknađuje nečim drugim, umjetničkim dojmom. Stoga je poredak u prvoj kategoriji: TS, JB, VA.

Uz JB, se unatoč najavljenom kvartetu pojavio kvintet (klavir, kontrabas, gitara, bubnjevi i perkusije, truba) koji je svoj dio posla odradio preškolski i prestatično, stoga je ovaj dio večeri zvučao presterilno i prestudijski. Uz TS svirali su Luistania Ensemble, koji čine gudački kvartet, pojačan kontrabasistom/klaviristom (simpatični inglišmen Duncan), te čovjekom koji je odsvirao perkusije. Klasične zvečke, nožni zvečci, svakakve šuškalice, te udaraljke svakakvih oblika, veličina i zvukova, ovaj je portugalac znalački koristio. Besprijekornim ali dinamičnim nastupom dali su TS odličnu glazbenu podlogu, a nisu zadavili ni kad su ostali sami na pozornici. Prateći bend VA koji se sastojao se od 3 kubanca, 1 brazilca i 1 španjolca bio je vrlo drag i simpatičan, unatoč činjenici što je jedini brazilac na ovoj večeri posvećenoj brazilskoj glazbi bio oronuli hevimetalac iz Sao Paola, koji me fizički podsjetio na lik iz "Policijske akademije" (onaj koji je prvo bio kriminalac, pa je poslije prešao među policajce). Ipak, preveliki minus dobili su dvanaestminutnim davežom u pauzi za presvlačenje VA, prilikom kojeg je 83% prisutnih u dvorani zaspalo. Poredak u ovoj kategoriji isti je kao i u prvoj: TS, JB, VA.

victoria abril   © pedja

Problem kod glumica, koje žele biti pjevačice, je da se one nemogu riješiti svog pretjeranog glumatanja ni prilikom pjevanja. Ponekad to ispaden dobro, ponekad ne. Ponekad je to simpatično, ponekad prilično odbojno. Što se tiče TS, njeno držanje na pozornici je graciozno i dostojanstveno kao i muzika koja ju prati i skoro nimalo nije promijenjeno u odnosu na nastup s matičnim bendom. Žiti je udgo vijećao da li odjeću treba ubaciti u ovu kategoriju ili joj dodijeliti novu, al zaključeno je da je to sve dio umjetničkog dojma, a u tom slučaju poredak ove kategorije je: VA, TS, JB.

Kako je ovo bila tematska večer, veselio sam se interpretaciji TS nečeg drugačijeg od njenog standardnog repertoara. Ipak, to se nije dogodilo u toj mjeri u kojoj sam ja očekivao. Ugodno iznenađenje bila je spoznaja da je TS odustala od reciklaže nečeg skroz poznatog, te je odlučila ovu večer sebi nazvati "La Serena" (Morska sirena) i otpjevati nekoliko prikladno pripremljenih pjesama iz nekoliko zamalja uz Atlantik, kao što su Portugal, Mexico ili Angola. Prekrasno! No, zato smo očekivano reciklirano reciklirani materijal dobili od JB i VA. Jedan u klasičnijoj, a drugi u malo ležernijoj varijanti, dok su se u nekim dijelovima programa čak uspjele preklopiti s istim pjesmama. Ipak, najbolnija točka cijele priče, bila je kad su zajednički iskasapile Bart Howardovu Fly Me to the Moon. Prema toj verziji, Lunar ft. Zhel verzija zvuči ko dječja pjesmica. Poredak posljednje discipline bio je: TS, VA, JB.

U priči kao ova, totalni, neprikosnoveni i zasluženi "pobjednik" bila bi TS, dok bi VA tek za dlaku izbjegla posljednju poziciju. U stvarnosti, Victoria Abril, "almodovarova muza", pametnom odlukom organizatora što mu je donijelo (nadam se) punu blagajnu, bila je veća meta za novinare i publiku od samozatajne Terese Salguiero, pa je potpuno nezasluženo ponijela epitet zvijezde večeri. No, jedno joj se treba priznati. Treba biti ili hrabar ili lud, ili oboje, pa se nakon Terese popeti na pozornicu i pjevati!

pedja // 26/02/2007