Zašto su MADREDEUS za jedan od svojih posljednjih koncerata na svojoj oproštajnoj turneji odabrali baš ovaj zagrebački koncert, možda i neće biti jasno nekom ko se nije te večeri našao u Tvornici. Tvornica je te večeri bila nešto sasvim drugo od Tvornice kakvom je inače poznajemo. U parteru su bile postavljene stolice, svjetlo je bilo prigušeno i diskretno, a na zidovima su bila obješena ogledala radi dekora. Još se jedan detalj mogao zamijetiti na ulasku u dvoranu, a to je da nije bilo pušenja unutra iako je iznad pozornice lebdio veliki oblak dima. No, to je dio druge priče. MADREDEUS punili su i veče prostore od 700 sjedećih mjesta u Tvonici, no dogovor je bio takav i atmosfera je bila skoro pa intimna. Na turneji koju su nazvali Un Amor Infinita, što bi u prijevodu značilo "Beskrajna ljubav" svirali su pretežno pjesme s posljednja dva albuma "Un Amor Infinito" i "Faluas Do Tejo", što je bio slučaj i u Zagrebu. Jako je teško opisati riječima doživljaj njihovog koncerta što zbog specifične pojave i glasa prekrasne Terese, koja se u Zagrebu u prvom dijelu koncerta pojavila u bijeloj haljini nalik na vjenčanicu, dok je u drugom dijelu imala zagasito crvenu dugu haljinu, što zbog igre svjetla i sjene koja prati glazbu i stvara još jači doživljaj ili zbog četiri "jahača" koji sjede iza Terese i daju sve od sebe kako bi svaka ta večer bila posebna i ostala beskrajna, barem u srcima slušatelja, gledatelja i njih samih. Nakon, čak i za njihov pojam 45 minuta laganijih melodija, napravili su kratku pauzu da bi se vratili i krenuli s nešto bržim i opuštenijim setom. Izgledalo je ko da su se tek sad sve kočnice otpustile, te se i publika malo više uživila, a nakon pjesama je pao i poneki zvižduk ili ushićeni poklič. Sve to, dovelo je do dva bisa na kojima su konačno i za dušu starijim fanovima odsvirali neke od svojih najpoznatijih kao što su Oxalá, O Paraíso, O Pastor ili pak Ainda iz Wim Wendersove priče o Lisabonu. Rastanak je bio tužan. Svi smo znali da je to bilo to i da nema više. I baš ta činjenica bacila je na ovaj koncert jedno drugo svjetlo. Mi, koji smo imali privilegiju gledati MADREDEUS više od jednog puta, znamo zbog čega žalimo. Za utjehu nam ostaje obećanje organizatora da ćemo se na proljeće ponovo družiti s Tersom, ovaj put u solo izdanju i najvjerojatnije uz bossanovu umjesto uz fado.

pedja // 15/11/2006

> vidi sve fotke // see all photos