Iako se pričalo da je Hangtime Agency po ostvarenim organizacijskim ambicijama nadrasla Schmeck Daddy-ja i zaključala ga u podrum, prošle subote su se ipak uortačili ne bi li plasirali narodu potencijalni tulum godine. Za lokaciju je odabran podrumski klub (valjda zato da se Schmeck Daddy ne šokira ako ga prenaglo puste u nadzemlje) u centru grada poznatiji pod nazivom Sax, koji u novu koncertnu godinu kreće nešto intenzivnijim tempom održavanja programa. Tako će već krajem ovoga tjedna ugostiti beogradske rap velikane Bad Copy koje smo navikli gledati na puno većim pozornicama. No, o tom potom, da vidimo prvo što se događalo ove subote.

Za početak nije zgorega napomenuti da je zahvaljujući gostovanju Kuzme & Shake Zulu, sve češćih splitskih gostiju zagrebačkih pozornica, klub rasprodan. Kako bi svi pušteni ljudi stali u prostor, došlo je do potrebe da se stolovi i stolice skinu s popisa ugostiteljskog inventara čime se zona plesnog podija uvelike proširila. Također, pred binu je postavljena i ograda u visini nemogućnosti da ju prosječni parkour amater pređe lazy vaultom. Općenito je redarstvo kluba provodilo mjere sigurnosti kao da je posrijedi opsadno stanje, a to ne pamtim kao prizor svojstven za pitomi klub poput Saxa. S onu stranu "zaštitne" ograde Univerzitas je stao oko 23h. To je bend kojeg posjetioci prošlogodišnjeg Tabor Film Festivala pamte kao atrakciju koja je promijenila pravila igre među ondašnjom do tada relativno kultiviranom publikom pred Sunset Stageom. Tada su svojom šaljivom i pomaknutom interpretacijom electro popa uspjeli mnoge ljude baciti u urnebesni delirij zbog kojega bi im valjalo na zidić dotične taborske bine prikucati spomen ploču za poseban doprinos festivalu. Ali ispada da je njihov tadašnji trijumf nadvio nad bend svojevrsno prokletstvo, jer je postavio letvicu očekivanja na visinu čije nadmašivanje spada u prvorazredni izazov. Njihov nastup u Saxu je također bio zabavan i komičan, ali nije izazvao ni približno toliko smijeha i muvinga kao na Taboru. Pripisali mi to gužvi koja nije ostavljala puno prostora za plesanje ili okolnosti da publika nije bila u ljetno-festivalskom điru, ostaje činjenica da publika i bend nisu postigli zadovoljavajuću razinu uzajamne kemije. Barem ne ako ju mjerimo aršinom TFF-a. Osim toga, nastup se razlikovao i po formalnosti da je bend pripremio i izmijenio nekoliko različitih bubnjara pokušavajući odglumiti da su ih sve spontano upecali iz publike. Sve je to bilo simpatično i u njihovom điru zajebancije, ali i dalje ćemo za njihov novi vrhunac morati sačekati ljeto kada će reprizirati nastup na Taboru. Nadajmo se da će im tada magični splet okolnosti opet šašavo spojiti pjesmu s nebom zalazećeg sunca, pa da nećemo morati gajiti nostalgiju prema TFF-u 2016. uz konstataciju "eh, to su bili dani". Pomalo čudi činjenica da se organizator odlučio Kuzmu & Shaku Zulu smjestiti u skučeni prostor Saxa imajući u vidu da su nakon Tvorničkog koncerta prije četiri mjeseca ovi nenadmašivi doktori puknuća pokazali da u Zagrebu mogu napuniti Veliki pogon s pregradom prije tribina. Možda su ove godine oborili rekord posjećenosti Saxa, ali malo je to za njihove nanovo probuđene potencijale. Naši omiljeni (a bogami i jedini) italo disco rap reggae partijaneri održali su standardno dobar nastup gdje su se orili samo hitovi (a njihova diskografija se 80% i sastoji od hitova!), raja ih je zdušno pjevala od riječi do riječi, ali falilo je svih onih uobičajenih popratnih sadržaja koji čine da se njihove fešte dugo pamte. Nastupe K&SZ poput onih u SC-u ili klubu Klub pamtimo po tulumima gdje se penjemo na binu, otimamo Shaki mikrofon iz šake, nosimo ga na ramenima, izvodimo stage diving, crowd surfamo, zalijevamo se pivama i pravimo ostale ludorije kao da učestvujemo u najvećoj pank štali. Općenito, pamtimo ih po prisnom novu atmosfere gdje ti je svaki random lik kojeg zagrliš i otpjevaš s njim neki refren odmah prijatelj, po bliskosti publike i izvođača gdje se s Kuzmom i Shakom Zulu osjećamo kao da smo jedni od njih, kao dio njihove puknute ekipe s kojom smo ljetos sjedili na istom zidiću i pili iz istih flaša Pipi i rakiju. Ovdje takvu atmosferu nije priječila velika gužva koliko otuđujuća ograda pred binom (otužno je u malom prostoru biti bačen u stadionske uvjete "sigurnosti"), a bogami i publika mirnijeg tipa koja nije gorila od želje da uđe u dimenziju partycipacije izvan granica konvencionalne pristojnosti. Također, hajpanje koncerta obećanjem da će K&SZ izvesti "nabrijani set" se pokazalo suvišnim, jer nisu bili ništa više nabrijani nego što im je običaj. Obje večerašnje grupe izvođača imaju dovoljno visok party potencijal da bi u nekim sretnijim okolnostima garantirale provod desetljeća (kakvima će se i neki njihovi odvojeni koncerti uskoro smatrati). Ova večer nažalost neće ostati u sjećanju kao takva, iako je miljama daleko od nečega što bi mogli okarakterizirati kao promašaj. Ali to svakako, dakako, nikako, nipošto i ni pod koju cijenu nije razlog da dignemo ruke od Kuzme i Univerzitasa i ne pođemo ih skupa s nogama dići u zrak na neki od njihovih idućih koncertnih pohoda. Čak im se i dalje izuzetno radujemo.

ognjen bašić // 20/03/2017