Vjerujemo da malo tko to ne zna, ali Good Vibrations je najredovitiji zagrebački koncertni program za promicanje "alternativne" scene u drugom desetljeću 21. stoljeća, ako ne i čitavog milenija. Hoćete rock, punk, metal, rap, indie, muziku prožetu elektronikom ili nešto sasvim sedmo, GV na tjednoj ili dvotjednoj bazi nudi ljubiteljima gotovo svakog glazbenog pravca ponešto. Ove srijede program će dogurati do svoje 125. epizode, pa smo povodom tog jubileja popričali s njegovom pokretačkom jezgrom koju čine Perica Štefan i Branimir Kopecky. Za daljnjim oduživanjem uvoda nema potrebe, jer su nam dotični dali vrlo temeljite i konstruktivne odgovore vezane uz provođenje Good Vibrationsa, a iznijeli su i neka gledišta o domaćoj/regionalnoj muzičkoj sceni općenito. Good Vibrations će ove srijede dogurati do 125. epizode.Kako se u kratkim crtama može opisati povijest programa i putanja vašeg entuzijazma prema priređivanju istog?

Branimir: Entuzijazma je uvijek bilo i bit će nadam se. Realno bez njega nema ni Good Vibrationsa, tako da držite nam palčeve svi skupa (ili nemojte, hehe). Program je počeo kao ideja Perice i mene da "isfuramo" bendove i scenu koja je tada bila ipak malo više underground no što je to slučaj danas. Treba napomenuti da smo tada znali možda 10% bendova koji su u međuvremenu svirali na Good Vibrationsu tako da smo i sami mnogo otkrili u ovih četiri i kusur godine. Program je započeo u listopadu 2012. u Vip Clubu na bazi svakog drugog četvrtka, pa smo se nakon prve sezone preselili u Vintage Industrial Bar gdje program "obitava" i dan danas.

Koliko vremena dnevno trošite na GV? Koliko vas ima u timu i kako ste raspodijelili poslove?

Perica: Branimir i ja smo jezgra neka, a najbliži suradnici su nam fotograf Julien Duval i DJ Kneža koji su s nama od samih početaka. Velika pomoć u realizacijskom smislu svakako dolazi od Vintage Industrial Bara koji sve to drži na visokoj razini, od vlasnika pa do tonaca Tompe i Božaka, konobara, zaštitara - svi se trudimo da ta večer bude tip-top. Što se tiče potrošnje vremena, to je par sati vremena dnevno, u to upada i slušanje nove glazbe, istraživanja što se događa okolo, a i kao Hangtime uvijek volimo da se dobro jede i popije koje pivo pa u radno vrijeme obavezno i taj dio ubacimo, hehe. Majstori smo za bolonjeze i pljeskavice a la Franjek, da se zna.

Navikli ste zagrebačku publiku da srijedom redovitije dolazi na koncerte. Može li se reći da je srijeda zahvaljujući GV-ju postala mali vikend?

Branimir: Premda su se stvari počele kretati pozitivno u tom smjeru otkad smo došli u Vintage, iskreno mislim da u tom pogledu ipak nismo to uspjeli do kraja usadit u naviku ljudima željnima otkrivanja nove dobre glazbe. Realno, usred tjedna se oslanjamo na mlađu publiku i ne tako mnogobrojne entuzijaste "stare škole" koji pohode koncerte usred tjedna unatoč tome što će po dolasku doma u 2 u noći primjerice prematati djeci pelene pa se ustajat u 7 ujutro da bi stigli na vrijeme na svoje radno mjesto. Mislim da se svi slažemo da je mladim generacijama glazba putem interneta predostupna i da se gubi ta "glad" za upijanjem novih zvukova neposredno iz prve ruke u klubu. Često ugošćujete i slabije afirmirane bendove koji nemaju zagarantiranu prođu što je vrlo nezahvalan i riskantan pothvat. Pošto ste jedan od rijetkih zagrebačkih programa koji to rade redovito i marketinški temeljito, može li se reći da je GV postao indikator popularnosti neafirmiranih izvođača? Da li je moguće da organizatori koncerata prominentnijih imena preko Good Vibrationsa dobivaju empirijske informacije o tome na koji bend mogu u budućnosti računati, a na koji ne?

Perica: Sigurno da je dobar indikator i mi se jako trudimo oko PR-a i marketinga, ali s druge strane postoji masu prostora i koncerata na tjednoj razini tako da ja ne bih rekao da sad tu neki "prominentniji" beru informacije. Svi koji se bave ovim profesionalno sigurno prate što se okolo događa jer te priroda posla jednostavno tjera na to i svi na neki način "prepisujemo" jedni od drugih.

Koji je razlog da u zadnje vrijeme GV program ide rjeđe nego prije i da se pritom sve više okreće cover bendovima?

Branimir: Program ide rjeđe nego prije čisto iz dva razloga - količina drugog posla u okviru ovoga čime se bavimo i želja da ipak ostanemo svježi s programom pošto je činjenica da smo dobar dio toga kvalitetnog u Hrvatskoj i okolici već ugostili jednom ili više puta u ovih četiri i pol sezona. Što se tiče cover bendova, iskoristio bih priliku da ipak naglasim da su to tribute bendovi u našem slučaju, te ukazao na to da je na Good Vibrationsu tribute bendova uvijek bilo nekoliko po sezoni, te da je to nekad jedini način da mi kao organizatori ponešto zaradimo. Uostalom, uz tribute bend su tu uvijek barem dva autorska benda koje da pitaš bi ti sigurno rekli da im je draže svirat s tribute bendom pred 300 ili 500 ljudi gdje se možeš svidjeti velikom broju ljubitelja glazbe koji te još nisu čuli, nego da sa svojim frendovima iz "bukse" sviraš pred 50 ljudi i drugi dan na probi si pričate kako ste jebeno odsvirali peti koncert za mamu, tatu, pet frendova s faksa i sestričnu i njenog dečka koji je kupio i cd nakon svirke.

Perica: Percepcija je zajebana stvar. U aktualnoj sezoni do ove srijede kad će izaći ovaj intervju nismo imali nijedan tribute bend, ali eto, ljudi vole spočitat kao, uuu, imate i covere/tribute. Ista je priča i s Lisinskim kad je bila Nives Celzijus pa su svi skočili na noge. Kao Lisinski, uuu, tamo je sad Nives glavna pa je to sad veliki problem. Onda kad pitaš, pa dobro, kad si zadnji put bio u Lisinskom. Pa...bio sam prije 7 godina na školskom mjuziklu jer je dolazak bio obavezan. Odradi se stotinu i stotine odličnih koncerata, ali ovo se uvijek nekako prvo istakne. Tako je otprilike i to, uza sve što je Branimir već rekao.

Jedno vrijeme ste, pretpostavljam između ostalog i radi redukcije glazbenog programa, u program ubacivali panel diskusije i okrugle stolove na temu hrvatske glazbene scene. Kako su one prošle, zašto su zamrle i hoće li se vratiti u program?

Perica: Prošle su ok, ali ništa spektakularno se nije dogodilo nakon njih. Prosječna posjeta je bila 100+ ljudi što je više nego pristojno za takve manifestacije, ali s obzirom na sve druge stvari koje radimo, panelice smo stavili u hibernaciju. Do kada, ne znam, ali vidjet ćemo, ako se javi potreba, nije problem. Same po sebi iziskuju puno vremena za kvalitetnu pripremu, puno lakše nam je odraditi koncert nego kvalitetnu panelicu.

Opišite nam neki najbizarniji zahtjev koji ste dobili od nekog benda u rideru!

Branimir: Pošto na Good Vibrationsu ne ugošćujemo neka ogromna svjetska imena kao ni najveće rock zvijezde Hrvatske i "regije", morat ćeš se zadovoljit Haribo bombonima koje su tražila ugodna gospoda iz grčkog Planet Of Zeusa koja su kasnije bila toliko zahvalna na tim bombonima jer navodno velika većina organizatora taj dio ignorira, a nekad baš te sitnice obraduju ljude (hint ekipi iz KSET-a ukoliko slučajno čitaju pošto im Zeusi stižu uskoro). Isto tako ovdje je čisto ok naglasit i našu velikodušnost prilikom gostovanja Seven That Spellsa kada smo momcima samoinicijativno udijelili vodu u plastičnim čašama s kriškama limuna. Još uvijek pamte naše gostoprimstvo te večeri.

Perica: Jest, na Nikaču za Spellse smo se baš isprsili, mislim da si je i Brle koji je bio tonac iscjedio malo za limunadu tad, a svi znamo koliko ja volim limun i da je to baš žrtva onako dosta velika. Moji favoriti su ipak jedni mladi pankeri koji su nas zamolili ako mi kao Good Vibrations možemo napisati ispričnicu da ujutro ne moraju u školu. Veliki pozdrav i mom prijatelju Geriju iz Narednika Lobanje koji me uvijek obraduje pokojim zahtjevom.

Jeste li ikad posumnjali da neki manje afirmirani bend laže o nemogućnosti svog dolaska u predviđeno vrijeme (npr. izmišlja da bubnjar radi drugu smjenu i ne može doći u 21:30 na nastup ili da se gitarist vraća s puta u Zagreb tek u ponoć i sl.) kako bi se u satnici ugurao u bolji termin?

Perica: Ponekad cijelu noć ne mogu od sumnje zaspati. Šalim se, nemam pojma, možda to netko radi, ali nekako nastojimo da bude fer prema svima iako sigurno nekad zna biti nezadovoljnih, samo što onda preferiramo da nam se kaže odmah ako postoji problem. Ima ekipe koja voli svirati prva da može kasnije lumpovat, a čini mi se da ima i ekipe koja voli brijati da ima puno fanova, ali kad sviraju prvi se eto oni ne pojave, pa je onda to zbog toga.

Je li vas je koji bend ikada zajebao i ponašao se nekorektno ili pak vas optužio za isto? Ako da, na koji način?

Branimir: Pa bilo je nekoliko situacija, ali je to više-manje uvijek ostalo na razini interne komunikacije i sve je na kraju izglađeno pa smo s nekima smo čak na kraju postali bolji frendovi nego prije tog malog incidenta. Normalno je da na bazi preko 300 bendova s nekim nekad moraš imat neki mali problem, ali kao što rekoh…ljudi smo, dogovorimo se. Na temelju spomenutih nesporazuma smo izradili i famozni word dokument "Dogovor oko nastupa" s točkama u kojima piše što mi bendu dajemo, što očekujemo itd., kojeg više-manje svi bendovi koji rade s nama znaju, tako da smo sad nesporazume bilo kakve vrste sveli na minimum minimuma.

Perica: Sve piše u dokumentu, samo ga treba pročitati, hehe. S vremenom i solidnom količinom koncerata nekako naučiš kako iskomunicirati takve stvari i realno s preko 90% bendova imamo samo dobra iskustva.

Kakva je veza između Good Vibrations i Hangtime Agencije?

Perica: Branimir i ja već nekih 5 godina radimo skupa i onda smo se igrom slučaja nekako skompali s Lukom, basistom Mahatme koju smo furali na predstavljanje Good Vibrationsa u Engleskoj. Luka je vrlo intrigantan tip s nevjerojatno puno energije i znanja pa budući da je malo stariji od nas je uz sve navedeno donio i jednu drugačiju perspektivu i iskustvo što je Branimiru i meni više nego dobrodošlo. Good Vibrations je projekt Hangtime Agencije, kao što je i najveća regionalna top lista Muzika Je Zvonko Radost, Schmeck Daddy i naš trenutno najveći projekt Tabor Film Festival kojeg radimo u suradnji sa zabočkom udrugom GOKUL. Zašto je pored GV-ja pokrenut program Schmeck Daddy i što se s njim dogodilo? Primjetno je da se više ne održava, barem ne pod tim imenom.

Branimir: Schmeck Daddy je zapravo bila prvotna ideja Perice i mene u smislu onoga što je danas Hangtime Agency. Pojavio se čisto kao potreba da evente koje radimo mimo Good Vibrationsa ne miješamo s GV-om. To nije bio znači nekakav organizirani klupski program već kanal kroz koji smo radili jedno vrijeme stvari mimo GV-a dok se nije pojavio Hangtime koji je sad sve to što je nekad mladi i perspektivni SD mogao postati. Sad ga držimo zaključanog u podrumu, ostavljamo neku hranu tu i tamo, pa ga možda nekad pustimo s nekom novom vizijom opet među ljude. Nikad ne znaš.

Perica: Pravda za Schmeck Daddyja!

Zašto se danas neki bendovi probiju, a neki ne bez obzira na realnu (ne)kvalitetu i (ne)originalnost? Koja je muzika danas u trendu? Postoje li neki muzički pravci koji bolje prolaze od drugih ili sve ovisi o marketingu i PR-u?

Perica: Ne postoji čarobni štapić, jebiga. Rad, rad, rad i dakako malo sreće. Često se amaterskim pristupom žele postići profesionalni rezultati, a to baš i ne ide. Ako želiš uspjeti u glazbi, moraš ju i živjeti 100%. Kažem ja mudrac koji nisam glazbenik, hehe. Ne može ti tri, četiri stvari biti ispred na dnevnoj razini, a onda kao eto, institucije ne valjaju, mediji nas ne prate, ljudi ne kuže našu glazbu, cajke su krive za sve, bla bla, a recimo problem ti je ili ispod časti najaviti svoj koncert na fan pageu. Što se tiče marketinga i PR-a, to je svakako bitno, ali tu priču možeš prodati jednom ili dva puta, ako priča ne valja i ako su koncerti koji su ipak sama srž glazbe kvalitativno ispod razine PR-a, balon se ispuše vrlo brzo. Popularni pravci se mijenjaju u nekim ciklusima od 3-4 godine i sumnjam da sad netko ide osnovati bend jer je to sad u điru. Čini mi se da je trenutno rock malo u padu iako ima puno bendova dok se elektronika jako diže i ono što mi je posebno drago da je underground hip hop u finom uzletu.

Koja je generalna dijagnoza regionalne alternativne scene? Možemo li uopće više govoriti o podjeli scene na alternativnu i mainstream ili samo o bendovima s puno i malo publike?

Branimir: Pa dijagnoza je zapravo mantra koju ponavljamo već dugo, pa nemoj zamjerit ako je ponovim još jednom - scena buja, bendova je više no ikada, a u toj masi definitivno ima i pravih dragulja koji se ne bi osramotili ni u kojem klubu ili festivalu u Europi i svijetu. Što se tiče podjela, to što si naveo je prilično "škakljivo" pitanje, ali ajmo se suziti i reći da u našem slučaju što se Good Vibrationsa tiče, mi unutar alternativne scene dijelimo kasnije bendove na one s malo i one s puno publike. Naravno jako cijenimo i autorstvo i sve što ide skupa s tim, ali smo zbog same komercijalne isplativosti primorani razmišljati i na taj nepopularniji način. Ovo "alternativno" povezujem s navedenom misijom programa da približi neafirmirane, a zanimljive bendove publici, ili ako hoćeš, da stvorimo bendovima s malo publike malo više publike. Zapravo pitanje je i što zapravo znači "puno publike"? Za naše potrebe u vidu ovog programa "puno publike" ima recimo Debeli Precjednik koji po meni usred tjedna može garantirat barem 300-tinjak ljudi u Vintageu. Drugi dan prijepodne možeš prošetat glavnim zagrebačkim trgom i pitati ljude znaju li za Debelog Precjednika i mislim da će nažalost maksimalno 20% ljudi znati o čemu se tu radi. Poznavajući tebe, vjerujem da bi oko ovoga mogli razviti pravu diskusiju, pa je možda najbolje da stanem ovdje pošto nam je svima u interesu da intervju što prije izađe.

Perica: Riječ "alternativa" je općenito odvratno izlizana, pa i zloupotrebljavana. Najčešće se svede samo na vizualni identitet jer eto netko je alternativan, obuko je marte i zaogrnuo se crnim mantilom ili ima tri tetovaže, a način života i pogledi na isti sve samo ne alternativni.

Kakav je život organizatora GV-ja? Ima li od toga kruha?

Perica: Kruha ima, ali ne nužno svaki dan, hehe. Ako želiš sigurnost, uredan san i bioritam, onda ovo nije posao za tebe. Često stvari na van izgledaju puno ljepše nego su iznutra, npr. pun klub, ti prodaš 350 karata, svima veselja i fešta, a tebi treba 450 za pokrivanje. Svi sretni, jedino si ga ti posaugao, ali takav je posao, čeličiš karakter. Pa 'ko voli nek' izvoli. Svejedno, u ovom poslu ima puno gušta pa te to nekako drži i kad nije sve bajno. Bitno je da i da imaš neku podršku, prije svega od obitelji i prijatelja koji su tu kad ne teku med i mlijeko.

Zašto mnogi organizatori krenu u posao i onda brzo odustanu? Da li zato što im je kratkoročni financijski interes ("zgrni lovu i bježi!") važniji od građenja dugoročno stabilnih odnosa s bendovima i publikom?


Branimir: Osobno sam dobio dojam na nekoj klupskoj urbanoj razini da češće bude slučaj da netko s velikim entuzijazmom uđe u to misleći da je to više zafrkancija i druženje nego posao. Onda taj entuzijast uloži svoje novce u bendove koji su njemu odlični, super se izgušta i napije na svom eventu i onda otrijezni kad vidi koliki minus je "uprihodovao" da bi bio kul pred frendovima (koje je naravno sve stavio na popis). Nakon (ne)prospavane noći shvati da je ipak jeftinije se zabaviti da samo kupi kartu za koncert omiljenog benda i uživa bez stresa. Naravno, postoji masa drugačijih priča, ali mislim da je na ovom "groundlevelu" i u niši u kojoj se i mi krećemo ovo najčešći model poslovanja.

Koji je vaš savjet ljudima koji se žele početi baviti organizacijom koncerata i svim pripadajućim reklamnim aktivnostima?

Branimir: Razmišljajte na način što vaša ciljana skupina ljudi želi i voli, a ne što vi osobno volite. Razdvojite prijateljstvo i posao, jer ako nešto ne postavite na "strictly business" način s bilo kim, to poslije bude najčešće u slučaju neuspjelog eventa glavni izvor problema. Promocija je jako bitna na svakoj razini evenata i ne smije se zanemariti. Danas su barem svi na internetu i postoji hrpa besplatnih alata kako ljudima ukazati na ono što radite. Prije svega budite pošteni.

Nemam pojma o košarci, ali ljubitelji iste su mi sugerirali da priupitam Pericu: kako Sonicsi stoje ove godine i imaju li šanse za playoff?

Perica: Upotrebit ću poznati Targetov citat o prometnim znakovima: "FAK JO". Sonicsi već jako dugo ne postoje, a to je jedini klub zbog kojeg sam se ko klinac budio u 5 ujutro da vidim kako igraju na poluvremenu, hehe. Nadam se da će se vratiti u Seattle što prije.

Za kraj želimo saznati koja je svrha limuna i gdje je ovog tjedna na akciji?

Perica: Limun je dobar. Pijte ga. Malo metim meda i kurkume, to mi je sad recept kao. Za akciju ne znam ovaj tjedan, ali već sigurno neka dva mjeseca dobri ljudi šalju u inbox i na zid gdje su akcije pa ih molim da nastave i dalje. JOŠ UVIJEK IMA DOBRIH LJUDI, hehe.

***

Čuli ste, naučite se. I svakako ne propustite ove srijede u Vintageu proslaviti 125. epizodu širenja Dobrih Vibracija uz ostalih 500+ ljudi gdje će vas animirati Broken Ideas, švedski Cheops' Cave i Arctic Monkeys tribute bend Stereo Deficit. Predbilježbe za event primamo ovdje:
https://www.facebook.com/events/540613112794549/

ognjen bašić // 22/11/2016