Ratnički raspoloženi švedski power-metalci koji nam dolaze 20.XI 2010. u Tvornicu imaju šesti studijski album. Da vidimo sa čime se bore ovaj put...

Znani kao metal band koji je inspiriran ratovima, uglavnom onih iz 20. stoljeća, Sabaton je stekao europsku popularnost mimoišavši klasični leksik mitova i legendi. Osnovani 1999. u švedskom Falunu neprekidno rade kao sekstet sa frontmanom Joakim Brodenom koji povremeno svira klavijature, a izgledom ostavlja dojam hip-hop/nu-metalca. Nakon drugog i trećeg albuma "Promo Victoria" (2005) i "Attero Dominatus" (2006) klavijature definitivno preuzima Daniel Myhr ostavljajući Brodenu mjesta da se potpuno koncentrira na vokalnu i scensku ulogu. Gitarističku liniju tvore Rikard Sunden i Oskar Montelius, a za ritam sekciju su zaduženi bubnjar Daniel Mullback i basist Par Sundstrom. Premda su kroz karijeru uglavnom bili tematski fokusirani na 2. svjetski rat i neke manje ratove nakon njega (primjerice bitke za Falklandske otoke na albumu "Attero Dominatus"), znali su povremeno odlutati i u dublju prošlost (skandinavski ratovi), no nikada nisu ulazili u diskutabilne kompromise sa epskim, a često i izmišljenim fikcijama o srednjevjekovnim vitezovima, vikinzima, nemanima, zmajevima, aždajama i sličnim prispodobama kojima obiluje svijet lirske metalurgije. Njihova polazišta su na stvarnim povijesnim osnovama koje borbenim akcentom metaforiziraju i pretvaraju u romantični zabavni retro stavljajući se na stranu pozitivca kao Mirko i Slavko spram Nijemaca. Što se tiče zvuka, mnogi im zamjeraju na slatkom i melodičnom soft-metalu inspiriranim sa Manowar (Ken Kelly im je radio omot prethodnog albuma "The Art Of War"), te naglašenoj Eurovizijskoj pompoznosti s repetativnim zborskim arijama koje ponekad izazivaju podsmjeh ozbiljnijeg kruga metal audijencije, no u principu Sabaton su klasični power-metal band koji se čvrsto drži vitalnih odrednica žanra i koncentrira se isključivo na tečnost i primamljivost stila. Ovaj šesti rad "Coat Of Arms" nije niti bolji, a niti lošiji od njihovih prethodnih albuma tako da njime neće proširiti svoj krug obožavatelja. Sve je na svome mjestu - jasne melodije simfonijskih klavijatura, plastični galopirajući ritmovi bubnjeva, linearne gitarske linije s klasičnim metal solažama, mekani pop bas i prepoznatljiv Brodenov vokal koji zvuči nalik na zaboravljenu lakoglazbenu grčko-egipatsku zvijezdu Demis Roussosa. Pjesme se razlikuju po tempovima i melodijama koje su u principu jedne te iste šablonske izvedenice dinamičkih power-metal harmonija, te obiluju glasnim i himničnim zborskim refrenima koji su često razlomljeni na slogove s očitim željama ka pompoznim stadionskim ovacijama. Ljubitelji žanra ovom prilikom u potpunosti dolaze na svoje, a oni koji ipak traže nešto više, jedino se mogu zadovoljiti sa tekstualnim dijelom koji varira od vrlo dobrih priča do nekih sasvim bezveznih i besmislenih, poput "Midway" i odjavne "Metal ripper" koja je sastavljena od cijelog niza borbenih 'tribute' stihova i citata uzetih iz pjesama AC/DC, Iron Maiden, Deep Purple, Judas Priest, Metallice, Motley Crue.. U one prilično zanimljive spada naslovna "Coat of arms" koja je ponovno inspirirana grčko-talijanskim sukobom za vrijeme 2.svjetskog rata poznatim kao 'bitka kod Termopila', a opisuje hrabri obrambeni otpor Grka, zatim "Uprising" o ustanku u Waršavi za vrijeme 2 svjetskog rata, te "The final solution" o holokaustu i "Wehrmacht" o borbi protiv nacističke njemačke mašinerije.

Mada je album kompletno sastavljen od himničnih refrena s potencijalno hitoidnom borbenom pjesmaricom, on je istodobno namjenjen samo poklonicima banda i power-metal žanra koji ovdje ništa bitno nije niti dobio, a niti izgubio na svojoj teatralnosti.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/11/2010