Tek što je započela nova koncertna sezona, a jesen je nasilno stigla u grad. Lišće pada svuda oko nas, mačke su navukle svoje deblje kapute, a prohladni tonovi post-punka su stigli u Attack. Kako ovo nije osnovnoškolski sastavak na temu "Jesen u mom gradu" ni meteorološka reportaža, nego pokušaj muzičkog izvještaja, fokusirajmo se radije na potonju činjenicu. Dakle, u Attacku su ovog četvrtka svirali austrijski Red Gaze i njemački Cult Values, bez domaće podrške. Ova austro-germanska invazija tajmirana je na nesreću baš kad i nastup Pentagrama u Vintageu, što je vjerojatno jedan od faktora skromnijeg odaziva publike. Nije da se inače na ovakvim koncertima traži stolica više, ali brojka od cca 25 ljudi na koncertu je mala brojka bilo koji koncert (premda, doduše, sasvim zadovoljavajuća za pristojan školski razred sa zadatkom pisanja uratka na temu "Jesen u mom gradu"), a pogotovo za koncert bendova ove razine kvalitete i zrelosti. Ali, opet, ovo je koncertni izvještaj a ne licitiranje brojkama pa recimo nešto i o samim nastupima kad smo već tu.

Red Gaze su momci i cura iz Graza i Beča sa vrlo sramežljivom online prisutnošću i dosad ne-internacionalnim koncertnim iskustvom. Ovo im je, naime, prvi nastup izvan "fakin Austrije", jer je riječ o novom projektu i nemaju još snimljeni materijal. Uglavnom, radi se o nešto manje agresivnoj verziji post punka u kojoj prevladava jumpy ritam sekcija iza koje se migolje bravure na gitari povremeno izobličene efektima na pedali. Vokal neraspoznatljivo uzvikuje tekstove, a u rijetkim ali trenucima vrijednim spomena glavnom se vokalu pridružuje i basistica u ritmičnom singalonganju. Nastup je bio kratka što ne čudi s obzirom na to da je riječ o novom bendu s malo vlastitog materijala. Odsvirali su negdje cirka oko 5-6 pjesama, s tim da je predzadnja bila obrada od Crisisa, Alienation koju su pristojno obradili na svoj način, samo s dosta nesigurnim back vokalom. Njihov zvuk varira od indie rocka s nježnijim tonovima do esencijalnog hladnog post punka. Još jedna stvar koju bih spomenuo je transformacija pjevačevog glasa iz vikanja liriksa kad pjeva očekivanog intenziteta u nježan i boležljiv glasić u pauzama među pjesmama kada se sramežljivo zahvaljivao na podršci i dimnim efektima. Kad smo kod sramežljivosti, čini mi se da se u Attacku događaju misteriozne stvari. Stvari koje nalikuju na neki lokalni kulturno-specifični sindrom kao što je amok samo suprotnog predznaka. Kako drugačije objasniti tu zaglušujuću tišinu između pjesama kada bend ne svira. Tu i tamo se donedavno mogao čuti koji komentar upućen bendu, riječi podrške ili dobacivanje, sada samo tišina. Sklon sam teoriji da se radi jednostavno o prenosivom introvertiranošću i nesklonosti privlačenju pažnje, potpomognutima, moguće je, učestalošću koncertnih događanja, ali stvar ostaje otvorena za daljnje interpretacije.

Cult Values su odmah na početku pokušali navesti publiku na približavanje stejdžu, a kada su odsvirali minutu materijala sa sumnjivom razinom ozbiljnosti, izgledno je postalo da se radilo o kraju tonske probe ili je bar tako trebalo izgledati. Pjevač je proveo kratku anketu o tome što publika kaže na to na što je odgovor bio zvuk zrikavaca. Trenutak poslije počeo je pravi nastup s Rat music, proj stvari s njihovog LP-ja koja vrlo uspješno mami slušatelja na još. Njihov se zvuk može opisati kao baš onako odmjeren spoj hardcore punka i post punka s taman toliko, u nedostatku boljeg izraza, sofisticiranosti da se agresivnost i brzina ne stope s ostalim izdancima hardcore punk stabla. Ovi Berlinčani znaju točno što rade i to se itekako čuje. S osjetno većom karizmom od svojih prethodnika i suputnika. Kada bih i h morao usporediti, nekako mi se nameću Sickoidsi samo s manje tvrdoće i distorzije a malo više pitkosti i zaraznosti. Uklapaju se sasvim u toj nekoj zoni između hardcore punka i post punka koja se u posljednje vrijeme širi i sve više naseljava. Cult Values su na pola puta od jednog do drugog. Brzina, energičnost i agresivnost ostaju na razini hardcorea, što se i na ovom nastupu vidjelo, ali gitara umjesto metaliziranja ili frajerskih solaža kmbinira neuravnoteženost i nestabilnost sa surferskim živčanim napadajima koje podsjeća na Night Birdse. Neočekivani obrati u strukturi pjesama, tekstovi sa samoprijezirom, otuđenjem i neuhvatljivim osjećajem frustracije, pamtljive i atmosferične bas dionice te tempa koji varira od brzog do umjerenog samo su neki od odlika Cult Valuesa. Potpuno je zasluženi hype koji ih prati po online podrumima i kanalizacijama, jer je bend jednostavno odličan. Set lista koju su odsvirali mi se činila kao kopija popisa pjesama s LP-a ali možda se varam. Nije prošlo pola sata kad su se pokupili sa stejdža ostavljajući dojam u zraku da bi to bio jedan puno pamtljiviji koncert samo da je bilo više ljudi i da je publika bila malo opuštenija. Ovako ostaje samo činjenica da smo tog četvrtka vidjeli jedan dobar i jedan jebeno dobar bend uživo. Nadajmo se da će opet koji put svratiti u Zagreb.

joks // 08/10/2016