home > koncert > REGIUS #6 @ Prilaz ex tvornici TEF, Šibenik, 29-30/07/2016

kontakt | search |

REGIUS #6 @ Prilaz ex tvornici TEF, Šibenik, 29-30/07/2016

Prateći što se na alternativnoj glazbeno-kulturnoj sceni događa posljednjih godina u Šibeniku, stječe se dojam da se ista gasi. Azimutove zvučne horizonte sapliću klerofašističke intervencije lokalne biskupije, Terraneo je u imperijalističkim pretenzijama na domaću festivalsku scenu neslavno propao, Super Uho je protjerano u Primošten, a Martinska fešta se ugasila zbog odbijanja prilagodbe na fiskalno-zampovske namete. Ipak, Regius je grabeći malim koracima preuzeo krunu nad ostacima ostataka šibenske ponude ljetnih festivala uspjevši doživjeti svoje šesto izdanje.

Uoči početka festivala teško je bilo ne uočiti mizernu količinu okupljenih ljudi, kako na poprištu zbivanja, tako i na širem području plaže ispred istog. Tako su Teški Osjećaji zainteresirali jedva 40-ak ljudi. To bi bio solidan odaziv za lokalnu kafanu u Tisnom i slična mjesta na kojima običavaju svirati, ali na prostoru za preko 1000 ljudi sve je izgledalo kao otužna scena za "Kako je propao rokenrol 2". No, bend koji po prosjeku godina i nije tako mlad je pristupio publici s dječačkim entuzijazmom te bi im vjerojatno nastup i pred punim Regiusom izgledao potpuno isto. Njihov rock/ska/pop je ljetni soundtrack za opuštanje glave o čemu govori i njihova najupečatljivija pjesma. Oni su školski, da ne kažem vrtićki primjer nepretencioznosti, ali upravo ih to čini simpatičnim, iskrenim i jezgrovitim. Rokaju u tekstovima samo laganu tematiku uz lakodohvatna rješenja u čemu im i jednostavna glazbena idejno-aranžmanska podloga pruža adekvatno pokriće. Nipošto manje važno nije pripomenuti da se pritom zabavljaju kao na maturalcu. Utoliko su ironija i zezancija još veće kad se sjetite da se bend zove Teški Osjećaji.

Taman kad sam pomislio da besplatni koncertni program "Ljeto na Martinskoj" 5 minuta brodom od Regiusa krade festivalsku publiku, na Kandžiji i Golim Ženama okupilo se i do pet puta više ljudi, što bih razumio jedinu u slučaju da se zaista radilo o ženama i još k tome golim. Ali zapravo smo dobili bend koji nam poručuje "Nema labavo" labavije nego što bi voljeli da se čini. Kandžija i Toxara iako se dosta trude animirati publiku zvjeranjem i skakanjem po bini naprosto nemaju karizmu kojom mogu parirati doajenima domaćeg rapa. Ono što ima potencijala cijelu priču dići na konkretniju razinu je prateći bend s grooveom i funky momentima koji na momente vraćaju muziku u zlatno doba crossovera 90-ih. Ali bend se puno slabije snalazi u distorziranim dionicama kojima ne uspijevaju dignuti zvuk na hardcore tenziju. Tekstualno, Kandžija i Gole Žene imaju prepovršne dijagnoze društvenih problema i humor preslabe slikovitosti i stila, a muzički presiromašne aranžmane da bi bili slavonska verzija TBF-a. S druge strane, u vokalnom delivery-ju i jačini zvuka su premekani da bi dosegli žestinu kakvom gaze Kizo & Iskaz ili pak Gipsy Mafia & The Gadje.

Disciplin A Kitschme uspijeva dovući najveću količinu ljudi prvog dana festivala. Svaka njima čast za usviranost i izdržljivost, ali meni se činilo da im je nastup trajao 20 sati. Nakon pola sata savijanja kičme na njihove disciplinirane taktove naprosto bi mi dosadili. Poželio bih malo više aranžmanske nediscipline u pogledu promjena tempa, dinamike i gustoće sviranja. Ali ravnoj crti na EKG-u nikada kraja. Ipak, ostatak ljudi je u partijanerskoj hipnozi izgledao prilično zadovoljno. Kao da im je sasvim svejedno koja pjesma je na repertoaru, već je dovoljno da ih izvodi bend za koji se po svakom ex YU gradu priča da je legendaran.

Uslijedio je Kawasaki 3P. Količina ljudi na njima nije mnogo pala, a i pogo je na mahove dosezao vrlo pristojne razmjere i izljeve montipajtonovskih emocija. Ova dobrovoljno blesava nakupina zagrebačkih ska/pank fakina ne može dosaditi čak unatoč tome što u razmacima između albuma od skoro dvije prijestupne godine svira maltene uvijek isti koncert. Nevjerojatno je kako za razliku od Let 3 još uvijek nisu postali karikature samih sebe. Možda stoga što je to bend koji najviše od svih iole popularnih u državi sam sebe ne shvaća nimalo ozbiljno i zato im publika sve oprašta. A tu je i podosta svevremenskih pjesama koje su postale domaći klasici po slušaonama gdje se ne skupljaju nužno njihovi zagriženi fanovi. Pored toga, s godinama ne gube šus i entuzijazam već dozrijevaju poput dobrog vina, iako izgledaju kao da više od pola života piju ono loše.

Na grupi Chui festivalska ekipa se desetkovala tako da ih je pratio jednak broj ljudi kao i Teške Osjećaje. Svojim hipnotičkim ambijentom koji spaja elektroničko i organsko, uspjeli su dovesti preostali dio ekipe u stadij da ih se pored muzike koja dopire s bine ne tiče vanjski svijet i njegovi jeftini prozaični problemi. To je stadij kakav sam priželjkivao na njihovom koncertu u Vintageu. Ali jasno je da je stanje kolektivnog uma na ljetnom festivalu pred jutro kvalitativno drugačije od kužerskog piknika sredinom tjedna prije zadnjeg dnevnog tramvaja. Jedina je šteta što u tom transu nije bilo 350 ljudi kao u Vintageu, nego samo najupornije noćne ptice.

Prvi bend drugog dana je Mnogi Drugi. Kad biste ovaj akustični rock pop septet ogolili na bubanj i bas mogli biste zaplesati, ali ostali instrumenti i vokalno-lirička naracija vas vuku u sjetno, na mahove i pomalo tugaljivo raspoloženje. Momenti povišene afekcije ne prelaze granice pristojnosti za nedjeljnim obiteljskim ručkom. Neće vas uspavati, ali ni prodrmati. Tekstovi neće izazvati hvatanje za glavu od banalnosti, niti vas natjerati da se duboko zamislite. Ako vam odgovara lebdeća konstelacija iz koje se nećete dići do euforije niti baciti u depresiju, onda je ovaj bend stvoren za vas. Uz Mnoge Druge je tako lebdjelo dvadesetak njihovih drugova poredanih u dvije vrste i frontman nije imao izbora nego da se u pauzama među pjesmama obraća isključivo njima te im posvećuje pjesme. Slično kao na koncertu u Tvornici ispred Drvoreda, samo što su im ovdje prijatelji bili okruženi sa znatno manje znatiželjnika sa strane.

Nisam vjerovao da ću to ikada reći, ali Sassja se ovim nastupom upisala među jedna od najvećih iznenađenja festivala. Pred najmanje duplo većim brojem ljudi nego što su ih Kandžija i ekipa imali dan prije, ova Tuzlanka je pokazala pozavidnu razinu vladanja binom, pokretljivost i izuzetno raspoloženje. Također, ovdje su se kroz jasno ozvučenje čuli i svi aspekti njezinog tehničkog napretka koji su u Domu sportova bili zagušeni katastrofalnim zvukom. Doduše, trebalo joj je oko pet pjesama da pridobije ljude na sudjelovanje, ali kad je jednom u tome uspjela, nije im dala da ostanu ravnodušni. U jednom trenutku je naredila DJ-u da prekine matricu. Ali ovog puta ne radi toga što je zbog pogrešnog uleta htjela pjesmu vrtiti ispočetka, nego kako bi rekla par riječi o svom životu, između ostaloga i to kako mrzi svoje roditelje. I to onako pravo iskreno, bez ikakvog furanja na opaku bičarku. Ne pamtim kada sam zadnji put na koncertu doživio ovako spontani izljev iskrenosti koji bi umjesto "daj ne smaraj!" izazvao "wow, svaka čast!" efekt. Radi svega toga, njena meni tradicionalno odbojna boja glasa na ovom koncertu postala je podnošljiva.

Očekivano, popunjenost Regiusa na Elementalu bilježi vrhunac. Atmosfera je bila izuzetno pozitivna. Do te mjere da smo ponegdje dizali ruke u zrak i mi koji smo digli ruke od grupe nakon prva dva albuma. Bend je bio usviran kao i obično, frontmanica i vjerni joj wingman su bili standardno raspoloženi i čini se da je to konstanta koja ih obilježava na svakom koncertu. Ne postoji koncert Elementala na kojem ćete primijetiti pad morala unutar grupe. Sve je to uvijek jako profi, a s druge strane ne djeluje nimalo preko kurca odrađeno. Jedino što je ovoga puta koncert trajao izuzetno dugo. Čak mi je djelovao dulje nego
koncert karijere u Domu sportova. Time su pokazali da se teška srca odvajaju od bine u Šibeniku, ali su isto tako malo udavili.

M.O.R.T. mi spada u rijetke bendove koje češće viđam po koncertima nego što sam ih ikada slušao kod kuće. Prvo sam ih slušao studijski i nisu mi bili ništa posebno, a onda otišao na živi nastup i uvjerio se da rasturaju. I sada se pomalo bojim da mi studijska snimka ne pokvari lijepe uspomene s njihovih živih nastupa. A ti nastupi su uvijek puni sinergične razmjene entuzijazma između izvođača i publike. A i muzika im savršeno balansira između brzog i sporog, laganog i žestokog. Njih niti iscrpljenost neće spriječiti da se daju maksimalno u nastup što publika respektira i ponaša se prema jednakom obrascu.

I dok su Teški Osjećaji otvorili festival, teški osječani su dobili čast da ga zatvore. Radi se o grupi Pullover koja Cro-dance hitove 90-ih i Yugo limunada pop 80-ih provlači kroz pank/metal aranžmane stvarajući tako od njih muziku za pogo. Njihov nastup je popraćen solidnom količinom plesne euforije i uvjerljivo najvećim razmjerima singalonganja repertoara na cijelom festivalu. Znanje hitova koje smatramo treš muzikom najbesramnije dolazi do izražaja kad se svi masovno iznapijaju. Zato je stavljanje Pullovera u predjutarnje doba idealan termin za raspašoj.

Zbog malenog broja ljudi u kampu Regius nije imao ugođaj pravog festivala gdje se druženje osim navečer na koncertu odvija i tokom cijelog dana. Osim toga, kamp je bio relativno distanciran od bine bivajući bližim cajka lunaparku te tako nije organski bio stopljen s festivalom. Unatoč tome, količina dobrog raspoloženja koncentrirana tokom večernjih i noćnih sati nije ostavljala prostora za razočaranje. Nema sumnje da se vidimo opet nagodinu.

ognjen bašić // 02/08/2016

Share    

> koncert [last wanz]

cover: CHRIS ECKMAN + Ana Kravanja & Samo Kutin @ Močvara, Zagreb, 26/05/2020

CHRIS ECKMAN + Ana Kravanja & Samo Kutin @ Močvara, Zagreb, 26/05/2020

| 27/05/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: EINSTÜRZENDE NEUBAUTEN, 15.IV 2008., Pogon Jedinstvo, Zagreb

EINSTÜRZENDE NEUBAUTEN, 15.IV 2008., Pogon Jedinstvo, Zagreb

| 21/05/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Krv u stolici @ KSET, Zagreb, 05/03/2020

Krv u stolici @ KSET, Zagreb, 05/03/2020

| 09/03/2020 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Suffocation, Belphegor, Hate, Carnifliate @ Močvara, 07/03/2020

Suffocation, Belphegor, Hate, Carnifliate @ Močvara, 07/03/2020

| 09/03/2020 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Playground Hustle @ KSET, 28/02/2020

Playground Hustle @ KSET, 28/02/2020

| 04/03/2020 | jan vržina |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*