Kada pripremaš najveći koncert u karijeri, treba se potruditi da svima taj koncert ostane u memoriji još dugo dugo vremena. No, na koji način to napraviti u današnje vrijeme, kad se sve već zna, sve je poznato i moguća su samo ponavljanja ili varijacije na temu, to je već druga stvar. Onaj kome uspije tako nešto, sigurno ostaje zauvijek (ili barem dulje od ostalih) obilježen. Slične brige imao je Kanđžija spremajući se za koncert u Tvornici. Nakon hvalospjeva za album "Nema labavo", drugo nije preostalo. No, u ovome slučaju nije bilo dovoljno imati odlične Gole žene iza sebe, niti kvaliteta pjesama nije bila dovoljna. Trebalo je ono nešto.

Pumpali su svaki tjedan s novim spotom, čime su svakako zainteresirali jedan dio neodlučne populacije; iskakali su iz svih medija, ali što su ostavili za sam koncert ostala je tajna do samog kraja. Odnosno do koji dan prije, kad je objavljena predgrupa pod nazivom Tamburaši Slavonske gangsta Krvi ili TSK, s kolopletom reperskih uspješnica na tamburaški način. Dosad smo imali primjer da su tamburaši otvorili za Pagea i Planta, ali na rap/hip hop koncertu, mislim da to nije bio slučaj. Pa eto, imali smo se nadati zanimljivom početku. I bi tako. Tamburaški peterac izveo je par hiphop/rap standarda na tamburaški način, a tu su se između ostalih našli i Hrvatski velikani pojačani Generalom Woom i Coolieva Gangsta's Paradise. Očekivala se veća pauza, kako je to običaj, između predgrupe i zvijezda večeri, no vidna i slušna osjetila prebačena su nam kratko na dva video zida u dvorani, na kojima se prikazivao film u kojem se Kanđžija i Toxara "love" po Zagrebu kako bi stigli na vrijeme na koncert. Dok je naša pažnja bila zaokupljena filmom, Gole žene su se gotovo neopazice dovukli na pozornicu, te krenuli sa svirkom. U tom trenutku se auto na filmu zaustavio ispred Tvornice, Kanđžija i Toxara ostavili su ga sa sva četiri žmigavca upaljena, te kroz stepenice uletjeli taman na "Ljubav. Vjera. Domovina. Novac. Anica Kovač."… Vrlo efektno i simpatično. Već na drugoj pjesmi - Nema labavo, cijela dvorana je bila s njima u zraku, i rukama i nogama. Vidno raspoloženi Kanđžija i Gole žene, tijekom dvosatnog nastupa proveli su nas kroz cijeli novi album, ali i podsjetili na neke starije uspješnice. Mnoge od njih dobile su novo ruho, jer dosad nisu prošle kroz "total makeover" Golih žena, a neki od hajlajta večeri su bile izvedbe Koktela od rakije, na koju se nastavila najbolja te večeri Kruva, masti, paprike, koju su par puta ponavljali iz sredine kako bi se uskladili s publikom. Na Pištolj nije došao Bare, ali ga je Kanđžija dostojno zamijenio. Donji Miholjac je trajao i trajao, kao da se nikome nije dalo zaustaviti trenutak u kojem tisuću grla pjeva "Donji Miholjac, mjesto gdje se okreće novac, svako je otac, Donji Miholjac, tu gdje svaka cesta je nova, to grad je snova, Donji Miholjac, oljac, oljaaaac". Naravno, pjevalo se i repalo i na drugim pjesmama, a neprekidne riječi zahvale glavnih aktera dale su do znanja da možda i nisu očekivali ovakvu atmosferu. Svakako najjači dio koncerta dogodio se nakon "trisa" Donji Miholjac, Ja se zovem i Bicikl, koji su skoro srušili dvoranu. Tada je svoje impresije sa snimanja spota u Parizu, podijelio sam Kanđžija, i to opet filmski. Za to vrijeme, cijeli je bend obukao odijela te su se trijumfalno vratili odsvirati Đuru, Zečju Šapu, Pit I Jest I Pit, dok je jedan od najstarijih hitova Jelena, dobio novi text, u skladu s gospodarsko političkom situacijom u Hrvata. A išao je ovako "Jelena ne budi dužna Sto sto maraka Sto sto maraka Vrati mi sto maraka"… Nije ostala zakinuta ni suradnja s MC Bvanom, pa smo od Bvandžije čuli i dio uspješnice Hipster sa sela, koji je bio integriran u Ja se zovem. A tek oduševljenje kad sam shvatio da onaj "titititititititititititi", pomalo iritirajući, a tako dobar zvuk na Ja se zovem, proizvodi gitarista, a ne neki stroj... Bilo je tu i gostiju. Živih i filmskih. No, sorry, nisam baš "doma" s domaćim reperima, pa niti ne znam tko je sve prodefilirao tvorničkom pozornicom. I tako bi se uz svaku od odsviranih pjesama mogla naći neka zgodna anegdotica, i upravo su to stvari koje dijele običan koncert od posebnog. A upravo je ovaj koncert bio poseban i za bend i za sve u publici, što je u uvodu Kanđžija i najavio. Prepričavat će se ovo još godinama. S koljena na koljeno. S roditelja na djecu. S djece na unuke i tako dok ne postane legenda.

pedja // 14/03/2016

> vidi sve fotke // see all photos