Torpediranje: NON SERVIUM (Madrid) + Motus Vita Est

Došao je napokon i taj, usudio bih se reći, povijesni dan: neprikosnoveni kraljevi suvremenog europskog Oi!-a, ćelava petorka iz Mostolesa koja se odaziva na ime Non Servium sviraju u Zagrebu. Vjerujem da je mnogima gorespomenuta rečenica bila mokri san koji sanjaju godinama, ali san koji je dosad zbog različitih razloga ostao nedosanjan. Međutim, ove je nedjelje taj san konačno postao stvarnost, zahvaljujući upornom trudu ekipe iz Torpedo Syndicatea koji su se, izgleda, specijalizirali za ostvarivanje upravo takvih snova lokalne punk populacije. Tako su nakon Purgena iz Rusije prošlog vikenda u Attack zasvirali i rabijatni Španjolci.
No, prve stvari prve, nekoliko riječi o tome kako je večer počela. Nešto prije 20 h dvorište je još bilo poluprazno, u Sivoj Galeriji se, naime, prikazivao češki dokumentarac 161>88 o sukobima neo-nacističkih i antifa skupina u Češkoj. Nije da je tamo bilo previše ljudi, tek desetak zainteresiranih. U međuvremenu su Nonserviumovci imali tonsku probu u klubu pa je bilo zanimljivo načuti sve te hitove onako usput, kao da se radi tek o popratnoj pojavi. Ubrzo je počela padati i kiša, pa je nadolazeća ekipica malo pomalo počela puniti natkrivena mjesta gdje se grla mogu namakati a glave ostati suhe. Tako da je na tonskoj Motusa već bilo ljudi u klubu, usprkos onom otužnom upaljenom svjetlu koje podsjeća na fajrunt.

Ipak, Motus ubrzo započinje svoj zadatak zagrijavanja atmosfere svirajući svoj standardni set. Očekivano, na svima dobro znanim stvarima kao što su "Dobro Jutro", uvijek aktualna "Kravata", "Holandija", "Hala", "Razlike""Večeras je" ili "Grobari", dio publike je tu i tamo (više tamo nego tu) stvarao mini-mosheve i pjevao, ali većina je prilično nezainteresirano izgledala. Pogotovo se to odnosi na novije stvari s nedavnog albuma "Mašina" poput "Ljetne", "Da si malo veći", "Živim sa njima" koje, po mom skromnom mišljenju, nisu ni do koljena starim hitovima, tako da me ta nezainterseiranost ne čudi. Svaka čast Motusu na svemu što su napravili, ali ovaj posljednji album meni nikako ne sjeda. Uz to, Hogar je imao problema s mikrofonom, ali nekako se to ubrzo riješilo uz imporovizaciju. Vjerujem da bi nastup Motusa puno drugačije izgledao da su došli svi oni koji pohode takve koncerte, ali o tom za nekoliko redaka. Tako da se možda eventualno možebitno može postaviti pitanje je li Motus najbolji izbor za predgrupu Non Serviumu, ali ako se uzme u obzir određena žanrovska i generacijska sličnost, ipak mi se čini da jest.

Grobari su završili svoj posao, Hogar najavio headlinere, a kiša je prestala, pa se ekipa seli pred Attack koristeći zadnju šansu za socijalno i alkoholno nabrijavanje pred glavni čin. S prvim udarcima bas bubnja svi mahnito uletavaju unutra i uguravaju se pred stejdž. Ne znam je li to bilo namjerno ili ne, ali činjenica da se bend već nakon minute vratio u backstage zbog neispravnog mikrofona da bi zatim započeo epski glazbeni intro uz koji članovi benda jedan po jedan dolaze na stejdž (nešto slično kao Adictsi onomad u Pauku) pokazala se kao pandan kolektivnom prskanju cijele prostorije adrenalinom. Prvo su svirali "Tu Ira" na kojoj je već bilo jasno o kakvoj će ludnici biti riječ, svi su prikladno pobjesnili a nad glavama je izrasla guta šuma ruku. Zatim počinje "Civilizacion" i divlji pogo kao španjolska gripa preuzima široki pojas publike kao uvertira u sljedeći hit "El Imperio del Mal". Navodno se i sam vrag ukazaše u tom užarenom grotlu znoja i pive. "Todos al Suelo", "Ratas", "Violencia", sve hit do hita, nema prilike za predah. Ljudi se sa stejdža padaju kao iz kabla, u nekoliko se navrata i pjevač pridružuje toj pošasti. Drugi dio označava "El Espiritu del Oi", petominutni slušni orgazam koji točno pogađa svaku erOi!genu zonu bez sekunde praznog hoda. Nebitno što nitko ne zna španjolski, refren svi urliču kao da su se napili sangrie, zaklali stotinu bikova pa završili na robiji u ćeliji sa Cervantesom. "Capezas Rapadas" i "ACAB" usijavaju i najhladnije glave. "Punx and Skins" i "Escucha del Oi" pak pripremaju teren za sam vrhunac večeri. I to kakav! Na zahtjeve publike počinje epska dionica u Seguimos Siendo". Tko god je mogao se popeo na stejdž i u mikrofon pjevao "lo lo lo lo lo lolololo lololololo lo lo lo!" Razvijaju se zastave i majice, a mlazovi pive štrcaju posvuda. Djeca skrivena u tami i ljubitelji noći pozivaju svoje heroje na bis, počinje "Torpedo", završni čin ove veličantvene nedjeljne sage. Količina strasti, energije i zajedništva koja je u tih nepunih sat vremena istorpedirana iz tih nekoliko kvadratnih metara Attacka riječima je jednostavno neopisiva. Koncert je bio tako dobar da sad kad se prisjećam svega na tipkovnici mi je samo jedna ruka. Doduše, pao sam na staklo pa mi je jedna ruka sjebana, ali kužite poantu.
Nakon svega, treba se dotaknuti i relativno skupe karte koja je vjerojatno jedan od razloga zbog čega koncert nije bio maksimalno popunjen, pa su organizatori na kraju ostali par tisuća kuna u minusu. Sad, 70/90 kn je za prosječnog pohoditelja punk koncerta poprilična cifra, ali cifra koja se u ovom konkretnom slučaju čini sitnicom, ako gledamo omjer uloženog i dobivenog. Ali lako je meni pričati. Svejedno, tko je dao pare zasigurno nije požalio ni lipe.

Nadajmo se da će se koji puta ponoviti ova magija s Non Serviumom, ali u međuvremenu već ubrzo dolaze i Poison Idea i Hors Controle i Bull Brigade i Mister X pa pripremite svoje nišane za još koje torpediranje.

joks // 01/03/2016