Ksetov program već drugu godinu ima natjecateljski program demo bendova, koji će nas ove sezone pratiti svakog drugog utorka u mjesecu i tako do mjeseca svibnja, kad nas očekuje veliko finale. Zanimljivost festivala je da u finale ne ulazi najbolji bend svake večeri, već na kraju regularnog dijela, žiri odlučuje koji je bend najbolji, pa se teoretski može dogoditi da finale ugledaju bendovi koji su dijelili pozornicu iste večeri. Ovaj siječanjski početak imali smo prilike, bar po najavi, slušati malo tvrđe bendove: Moř, From Another Mother i Moskau. Večer je otvorio zagrebački trio (gitara, bas i bubanj) Moř (čita se morž), koji je ponudio svoju verziju stoner rokačine. Kako sam vidio na njihovoj Facebook stranici, postoje dvije godine, a o sebi su napisali: "Manje-više instrumentalni sastav manje-više iz Zagreba koji svira manje-više rock." Ovo manje-više bi bio možda i najbolji opis njihovog nastupa, jer su na sceni bili manje-više itekako statični, kako vizualno, tako i u prenošenju energije. Pjesme su im u najvećem obimu instrumentali, a tek ponekad ("Jesus") ulaze u vokalne dionice. Iako ih dosad nisam gledao uživo, nisam ostao nimalo impresioniran njihovom interpretacijom. Svirački je bilo u redu, ali vidi se da im na pozornici fali uigranosti. Bili su strašno fokusirani da negdje ne skiksaju, te im je glazba zbog nepotrebnog traženja sviračke perfekcije (od koje su još daleko), ubila dodir s publikom. Slušavši ih, u jednom sam trenutku zatvorio oči i mjesto da me pogodi brutalni zvuk, dobio sam kamilicu. Zvučali su kao da ih slušam doma na radio prijemniku, a ne uživo. A trebalo je biti obrnuto. Moguće da je trema napravila svoje, tko će ga znati. Nakon mlakog uvoda u večer, nisam znao što očekivati dalje. I tu je nekako sve sjelo na svoje. From Another Mother zagrebački su trio koji je ponudio dobar miks mathematike, Fugazija, Big Blacka, Stevea Albinija i Mars Volte. Ono što ih, osim sviračke kvalitete, krasi je i originalan nastup, u kojem je frontman (zaboravih mu ime) pokazao sve ono što dobar frontman treba pokazati. A ovaj uz to što pjeva, svira i gitaru (na kojoj pokazuje zavidno umijeće), ponekad i na jednoj nozi, valja se po podu i sjajno animira publiku koju je zamolio i da popuni prve redove. Jedan dio vokalnih dionica je, uz pjevača, odradio i bubnjar, a u jednoj od pjesama, koja je zvučala kao brojalica, svo troje su se izmjenjivali na vokalima. Publika je neposrednost koja primarno dolazi od frontmena, prihvatila s oduševljenjem i već nakon prve pjesme KSET i From Another Mother su kliknuli. Ovu večer iskoristili su i za snimanje spota, a sa sobom su ponijeli i veliku plahtu (čitaj: zastavu) na koju je frontmen tražio da se potpišemo i tako ostavimo i svoj mali trag. Jedino je zamolio da budemo kreativniji od crtanja piša, jer tog imaju i previše. Obzirom da je sve i glazbeno skroz funkcioniralo, njihov zabavan i snažan nastup me totalno kupio. Moskau, koji je od svih večerašnjih bendova najpoznatiji, su vjerujem mnogi najviše iščekivali. U samim najavama koncerta mogla se dobiti informacija da će Moskau za ovu priliku zvučati malo drugačije. I jesu, ali ne na način koji bi me impresionirao. U slučaju da ste dobro upoznati s drugom pločom Nicka Cavea (The Firstborn Is Dead (1985)), ono što sam čuo u večerašnjem nastupu preslika je te ploče. Ali u sve to bilo je uneseno premalo vlastite slobode, jer kad bend uživo ne unese ništa svoje, a ima dobre uzore, to nikako ne može izići na dobro. Nisam ni pristaša obrada koje su večeras bile na njihovom repertoaru, jer nastup na demo festivalu smatram prilikom da bend najbolje pokaže autorsku kreativnost. A obrade u kojima nisu ubacili nešto svoje teško me mogu impresionirati. Probali su još malo pojačati nastup, pa su u jednoj pjesmi kao gošću imali vokalisticu, koja je nastupila samo uz pratnju bubnjara, koji je tom prilikom umjesto bubnjeva svirao električnu gitaru napravljenu od komada daske. Tko je gledao uvod u film "It might get loud", zna o čem' se radi, a iako je ova pojava mnoge u KSET-u impresionarala, osobno sam ostao malo hladan. Mene se najviše dojmio njihov glavni vokalist, koji u svojoj interpretaciji ima snagu da vas uvjeri da to što radi pada na plodno tlo. Pjevač je na nastupu preko oka imao crvenu maramu, te sam mislio da je to dio njihova performansa, ali poslije sam saznao da ga je pivski čep pogodio u oko. Nadam se da mu je do danas oko ok. Inače, njegova vokalna suradnja s gitaristom/klavijaturistom bila je također jako dobro pogođena, glasovi su im se jako dobro slagali. Iako je u publici bilo komentara, da im je nastup Moskaua nešto najbolje što su čuli u zadnjih par godina, njihov nastup mi je bio poprilično ravan, ponajviše zbog spomenutog nedostatka glazbene kreativnosti. Više me zanima kako će im se glazba s vremenom razvijati, te hoće li uspjeti ubaciti nešto svoje u dovoljnoj mjeri da izokrenu uzore. Ovo je bilo samo dobro, a iako je sviračkom kvalitetom sve na mjestu, fali žlica onog pravog začina.

Prvi Čuješ?! u novoj sezoni ponudio je i nešto novo, a to je rani početak koncerta u 21h. Iako mnogi organizatori klubova ne žele ni čuti za tako rani početak koncerata, Ugo Stegnjaić, organizator ovog programa, pokazao je da to može sjajno funkcionirati. Već u devet, na nastupu prvog benda, KSET je bio više nego ugodno popunjen, a tako je ostalo do kraja koncerta. Nadam se da će se i neki drugi koncertni promotori ugledati na ovaj hvalevrijedan potez.

jura // 15/01/2016