Kakva večer u Mediki! Jedna od onih nakon kojih se osjećaš kao da ti je u kičmi metla, glava te ne prestaje bolit do iduće večeri a masnice otkrivaš sa svakom novom fizičkom radnjom, ali te totalno zaboli dupe za to jer je sinoćnja večer bila vrh! Atmosferu je možda malo kvarila bljuzga koja je dvorište Medike pretvarala u zimsko plivalište, ali kako u svakoj nevolji možemo naći pozitivnu stvar, tako možemo reći da je iz tog razloga većina populacije ušla na koncert. Tim više što britanske crust punk legende Doom u Hrvatskoj nisu bile od Martinske 2011. koje se s velikom ljubavlju i nostalgijom (ne) sjećamo. Okupilo se, dakle, te večeri jedan veliki čopor ljudi iz svih krajeva Lijepe naše, čak i susjedne Slovenije, a cijeli događaj pratila je euforična, pozitivna, pijana i promrzla atmosfera. Koncert su otvorile mlade nade d-beat pank estrade Disbaja. Postoje tek nekoliko mjeseci a skupili su podosta radnog staža pod ovim imenom. Pod ovim imenom kažem jer su to momci koji prste i instrumente imaju i u drugim bendovima zagrebačke, požeške i županjske punk scene. A šta reći, ovo im je bio drugi nastup s crust/punk legendama, prvi je bio s Hellbastardom u Klaonici prije kojih mjesec dana i tad sam ih imala priliku prvi put gledati. Iako su mi se i tad već svidjeli, mislim da su tu pinkicu bolje zvučali. Attack je prostorno malo veći, došlo im je više ljudi, zvučali su nekako glasnije i jasnije, a izgledali opuštenije i istovremeno nabrijanije. Nedavno su izbacili svoj prvi demo uradak te sam se uspjela uhvatiti kako pjevušim kompozicije, a preslušala sam ih svega nekoliko puta, stoga bi se dalo zaključiti kako im stvari lako ulaze u uho, vjerojatno zato što sviraju taj izvorni d-beat punk po šabloni (bez negativnih konotacija - vjerojatno su momci i sami htjeli takav štih), dakle 3 riffa, 2 na refrenu, rasturajući bubnjevi i tekst koji se sastoji od maksimalno dvije rečenice. Što se tiče nastupa i energije, opet su (kao i u Klaonici) dali sve od sebe, najviše se to nekako vidi na bubnjaru jer lik lupa kao da sutra ne postoji, i na vokalu koji svaki put kad izgovori tekst napravi tu neku bolnu grimasu kao da mu muzika iznenada prostruji dužinom cijele kralježnice. Disbaja je mlad i perspektivan bend na kojem se vidi da se baš zabavljaju i iskreno guštaju u tome što rade. Uvijek mi je veliki užitak vidjeti takav stav na bendu kraćeg roka postojanja, a pretpostavljam da i publika dijeli isto mišljenje jer su pogo i euforija trajali tijekom cijelog dvadesetominutnog nastupa uz komentare poput ''jebeno'', ''vrh'', ''kako bolesno'' itd. Za kraj nastupa priredili su nam cover Varukersa - Another Religion, Another War te se nakon toga pokupili sa stejđa ustupivši mjesto kolegama iz Krlje. Stanka između Disbaje i Krlje potrajala je čak i duže od Disbajina nastupa. Krlju sam gledala već sigurno troznamenkasti broj puta pa ne mogu reći kako je ovaj nastup bio nešto drugačiji od ostalih. Bili su, kao i uvijek, odlično usvirani, duboki, tijekom pjesama glasni, a u pauzi između pjesama tihi i pomalo sramežljivi. Krlja je bend koji u karijeri ima nekoliko europskih turneja u svega dvije ili tri godine, a rekla bih da sad zvuče spremno za poznati češki grindcore festival Obscene Extreme. Nastup na Obsceneu je, po mojoj procjeni i ukusu, vrhunac svakog takvog benda. Pošto su se i prijavili da nastupaju na 18. izdanju tog festa u srpnju 2016. poželimo im sreću pa da ih vidimo tamo! Kad sam prije par mjeseci čula da će s Doomom svirat Fight Back ne mogu vam opisati osjećaje koji su me tad spopali. Dakle nevjerojatno, Fight Back će se ponovno okupiti za ovu specijalnu priliku i ukazat će se kao podrška Doomu! Mislim da se svakom pankeru koji ih je ikad slušao pomutio zdrav razum kad je čuo tu vijest, a čak vjerujem da ih je podosta na ovaj koncert došlo upravo zbog njih. Kako su svi članovi Fight Backa nastavili s karijerom i nakon raspada tog legendarnog benda, a odnedavna i vokalkinja Nani s bendom Hellback, nisam bila svjesna da zapravo idem na Fight Back čak ni kad su se konačno svih petero stvorili na stejđu. A oni su toliko dobro odsvirali da su mi headlineri naspram njih pali u drugi plan. Čim su, dakle, izašli na stejđ, napravili su brutalan party koji nije jenjavao sve dok nisu otišli sa stejđa. Bili su zabavni, uživljeni, smiješni, dragi, imali su prijateljsku interakciju s publikom i, što je najbitnije od svega, odsvirali su nam te hitove za koje smo mislili da ćemo zauvijek moći slušati samo na crnoj kazeti sa čupavom spodobom koja u ruci drži buzdovan. Odsvirali su većinu svoje diskografije, a koncert zatvorili neizostavnim hitom pank pankerima (kad su u pitanju požeški bendovi) te nas ostavili u odličnom raspoloženju, bez daha i u nadi da ćemo ih vidjeti barem još koji put. Pošto su Fight Back iz mene iscrpili svu energiju, snagu i želju za daljnjim gledanjem koncerata te večeri, mogu reći kako su headlineri Doom odradili tek sasvim solidan nastup. Toliko je ljudi na njima bilo da se u klubu jedva moglo disati. Pošto jedan član navodno pati od teže plućne bolesti, zamolili su nas da ne pušimo, zanima me kako bi tek bilo da su ljudi pušili. Gomila, dakle, ljudi tu je pogala, divljala stejđdajvala i gola prolijevala znoj po Attacku (makar je vani bio minus), stvorivši tako atmosferu kakva priliči takvom jednom bendu. Prošla dva puta gledala sam njihove nastupe na otvorenom pa mi se nekako čini kao da im takvo stanište bolje pristaje. Nastup im je trajao skoro više od sat vremena te su odsvirali sve bitne stvari iz diskografije (Police bastard čak i dvaput) te se dvaput vratili na bis i onda nas pozdravili do idućeg puta i otputovali u Sloveniju gdje su nastupali dan poslije. Ovaj gig je kao prvi gig sezone u Mediki bio odličan start. Ako se po jutru dan poznaje, ove će godine pank scena biti življa nego ikad. Tu velika zasluga ide i Torpedo Syndicatu jer svaki put dovedu vrhunske bendove. Iduće Torpediranje je 28. veljače kad će nastupiti španjolski oi! masteri Non Servium. A do tada ostanite pijani i slušajte pank!

lejapeja // 10/01/2016