Hvalevrijedna reakcija na rasprodani koncert u Malom pogonu Tvornice, rezultirala je i popunjenim Attackom, samo par dana kasnije. Činjenica je da su Pridjevi postali "hajp", donijela je i neke negativne stvari sa sobom.

Ne volim javno komentirati publiku, isto kako se i nogometaši i njihovi treneri suzdržavaju komentirati suđenje nakon utakmice. No, ovaj puta je publika prevršila svaku mjeru. Ne sva. Samo ona od trećeg reda nadalje. Obično se do 6-7 reda ispred pozornice može uredno pratiti svaki koncert. No, spomenuti hajp učinio je da se u Attacku našlo i onih koji nikako tamo ne pripadaju, a velika većina ih te večeri kročila tamo tri puta. Prvi, zadnji i nikad više. Barem se nadam. Jer, ovako sam umjesto slušanja Nininog i Ivaninog vokala, čuo sve što nisam htio znati o popodnevnom šopingu kokoši iza mene, o neuspješnom upucavanju pijanog debila nezainteresiranoj pankerici... Udaljio sam se tri koraka dalje, no i tamo me dočekao ugodni razgovor trojice "upućenih" u kojim bendovima sviraju članovi Pridjeva. Bilo je tu svega. Samo Majke i Hladno pivo se nije spominjalo. Da ne pričam o imenima pjevačica.

Ipak, uspio sam se "probiti" kroz te glasove oko mene i pokušati čuti što se zbiva na pozornici. Na početku ni tamo nije bilo bolje. Tijekom dugogodišnjeg praćenja muzike i bavljenja muzikom, još uvijek nisam uspio prokljuviti kako tonac ne uspije zapamtiti gdje mu moraju gumbići stajati da bi se čuli vokali, koji su u ovom slučaju, znate i sami, jako bitni za pjesmu. Ne zapamti si ni kako pojačati gitaru, kako smanjiti zvuk bubnjeva. I onda se prve tri pjesme traži. A kad se pronađe, onda se oni koji žele mogu uključiti u psihodelično putovanje koje nude Pridjevi. Nekima za to trebaju supstancije koje se motaju, nekima koje se gutaju, a nekima je dosta samo zažmiriti.

Dino i ekipa u ovoj postavi funkcioniraju savršeno. Ne kao bend sklepan od raznoraznih pridošlica, nego kao da se znaju od osnovnjaka. Cure se svojim vokalima nadopunjuju da ne može bolje, a to sve onda čini atmosferu, čak i u ovakvim uvjetima, misterioznom i hipnotičkom.

Naravno, odsvirali su cijeli album. Za to im je trebalo sat vremena, iako inače album traje pola sata. Imajući to na umu, znajte da si je Dino ponekad dao malo oduška, pa psihodelizirao gitaru do iznemoglosti, dok je na bisu, gdje su ponovili Kantarion i Ako je, otpjevao drugo nabrojanu. Bome je i bis trajao skoro pola sata. Sve u svemu, ponavljam već poznato. Pridjevi su spremni za veće prostore od Male Tvornice ili Attacka. To su dokazali napunivši Močvaru, a vrijeme će pokazati da li će do tamo i doći. Nadam se da hoće.

pedja // 11/12/2015