Prošlog je vikenda ekipa iz Grey Rooma opet složila veliku punk veselicu. Drugi je to bio put da se tamo održava event naziva "Dvodnevna punk fešta", a mislim da govorim u ime svih koji su mu prisustvovali (a i mnogih koji nisu , vjerojatno) kad izrazim nadu da će uslijediti još barem pokoje izdanje. Prvim su danom vladali melodični i himnični pop punk tonovi od strane Mašinka, Pičke Vrište i One Step Away-a, a u subotu je zato u zraku bilo manje šilterica a više tregera, manje ljubavi a više pive i manje kose a više obrijanih glava (pleonazam, znam). Pogađate, bio je to dan rezerviran poglavito za ojčinu i srodne joj izričaje.

Iako sam u nekom od prošlih izvještaja spomenuo kako neću više komentirati kad je koji gig počeo budući da to nije nešto puno važno, uvijek je fora istaknuti kako u Greyu prvi bend redovno počne iza ponoći. To je dosta dobra pozicija za taj bend jer se izbjegne ona "prerano je, ne idem unutra ma tko god da svira" politika u glavama ljudi kojima je alkoholizacija i ćaskanje ispred kluba na listi prioriteta ispred žive muzike. Da ne teoretiziram puno, napisat ću vam sad da su to bili Skinbajtersi, taj prvi bend. Inače se u životu uvijek iznenadim i zaprepastim brzinom protočnosti vremena, ali iznimka u tom pravilu se događa kad trebam procijeniti koliko je neki bend star. Tako bih na primjer za Skinbajterse rekao da su već prilično "ustaljen" faktor na gradskoj sceni neko vrijeme, a kad ono ispada da im je prvi gig bio prije samo devet mjeseci. Realno gledajući, to je jako malo vremena i valja im odati priznanje na tome što su u tako kratkom roku uspjeli oformiti bazu fanova, uraditi hrpu pjesama, izdati prvi demo i stvoriti si "ime". Da ne pričam pizdarije nego da je to sve zbilja tako, to se moglo primjetiti i ovom prilikom, jerbo im je Grey bio prilično popunjen. U međuvremenu otkad sam ih zadnji put gledao, i momak na bas gitari je pokleknuo pred mašinom za šišanje (i neka je!), tako da su sad pravi mali ćelavci, kako i priliči benu takva imena. Iako biste po svemu navedenom mogli zaključiti da praše čistokrvnu ojčinu, ne trčite pred rudo! Ima tu oi! i ska (po novom) elemenata, ali njihov je stil zasad bliži klasičnom školskom punk rocku. Kad kažem "zasad", to zbilja i mislim, jer je sasvim jasno da tu ima puno mjesta za istraživanje i napredak. Sva sreća pa imaju vremena na bacanje - nisam siguran, ali lako moguće da članovi benda nisu ni punoljetni. Nećemo se lagati, pati im glazba od ponekih "dječjih bolesti" (copy/paste aranžmani, povremeno infantilni stihovi...), ali uzevši u obzir kontekst, neupitno je da su vrlo perspektivni. Solidan dio naših punk bendova ionako tu fazu nikad ne preraste, tako da samo opušteno. Mislim, jedno je sigurno - ako ih usporedimo s nekim drugim gradskim bendovima sličnog staža i godišta (G.A.D., Akromatopsija), jasno je kao Jasna Zlokić da Skinbajtersi pokazuju puno veći potencijal. Od ostalih servisnih informacija izdvajam da ne znam koliko su dugo svirali, zbilja ne znam koje su im točno sve stvari bile na setlisti i ne sjećam se najbolje kakva je bila atmosfera.

Uslijedio je SpokOi!. Već mi je pomalo neugodno pisati o njima, ispast će da sam se zaljubio u bubnjara pa ih zato forsiram ili takvo što. Iskreno, ne smatram da imam dovoljno širok asortiman riječi u vokabularu kako bih vam predočio koliko su stvarno jebeni i koliko ih imam potrebu hvaliti. Čekaj, idem guglati "opskurne pohvalne riječi". Jesam, nije pomoglo. A ništa, morat ću onda pokušati iščeprkati nešto pokudnoga, što mi preostaje? Evo, recimo da nas ovaj put nisu uspjeli baš zapaliti do razine kao u Attacku s Cirozom ili u Vintageu s Todorima. Bit će da je to zato što su oni dečki kojima je dosta važno da zvuk bude na razini (kako bi se mogle razaznati sve gitarističke finese, a i da se vokal ne mora baš manijakalno naprezati), a to je u Greyu ipak teže postići nego drugdje. Dobro, gotovo s polu-pokudama. Gledajte, ovo je najbolji Oi! koji trenutno imamo na prostoru Ex-Yu. Svaka čast Šanku i Cirozi, ali sve je jasnije da polako dolazi vrijeme da se preda štafeta novim bajama. Jednostavno, SpokOi! kao da je uzeo po jednu najbolju osobinu od svakog Oi! benda kojeg su ikad slušali i spojili to u tako moćan i kvalitetan miks da se lagano ježim čim pomislim na njih. Mislim da ni oni sami ni publika još nisu svjesni koliko je to u biti dobro. Znaš ono, sumnjivo ti bude, pitaš se je li moguće, ostaneš zatečen. No, kako godine budu prolazile a albumi i koncerti se redali, svima će postati jasno, garantiram. Za 5 će godina SpokOi! puniti Tvornicu, to si zapišite.

Dok je na nastupima Skinbajtersa i SpokOi!-ja koliko-toliko bjesnila uobičajena pank štala, Gavrilu Principu je pola Grey-ja pobjeglo van kao da im se ukazao sam ubojica Franje Ferdinanda. Na podiju je ostalo prostora za podignuti nekoliko šatora. Poneki su sramežljivo sebi u bradu pojili pokoji refrenčić, no većina je mirno stajala i kurtoazno pratila svirku. To je pomalo misteriozno na prvu, budući da se radi o bendu s dugim stažem koji je već par puta gostovao u Zagrebu. Kako vas ne bismo ostavili zbunjenima, evo nekoliko mogućih razloga što im je publika uskratila pažnju i mobilnost:
1) Oi! pankeri u pravilu nisu mnogo zainteresirani za ovakvav tip punk rocka na tragu Antitodora.
2) G.P. su iz Smedereva i nemaju direktan pristup bazi fanova kao ostali večerašnji bendovi sa zagrebačkom adresom.
3) Nisu poput Šank?!-a neko regionalno poznato ime da okupljaju fanove van matične države ili grada.
4) Ne navijaju za Dinamo. Iako su napetosti na navijačkoj bazi daleko blaže nego prije 15-ak godina i dalje ne isključujem mogućnost tihog bojkota od strane pojedinaca. Iako nema razloga zašto bi zločesti plavi fanovi Šank?!-a bili nacionalno isključivi kad se i sam Šank?! gnuša takvih retardiranih spika.
Svejedno, članovi benda se nisu dali smesti činjenicom da im je atmosfera kao da otvaraju koncert u preranom terminu pred alkoholno nezagrijanom šačicom ljudi. Svirku su odradili kvalitetno i u dobrom raspoloženju.

Kako svaka prava večer završava uz Šank, tako je i ova. Već sigurno tri godine ima da je Šankova reputacija i popularnost prebacila prostore tipa Grey Room, tako da je ovo bila prilično raritetna pojava. Ima biti da je to zato što članovi benda i sami vole zalaziti u tu špajzu, pa su na prijateljskoj bazi odrokali gig. To o tim "prijateljskim bazama", "jedinstvu" i "pobratimstvu" između bendova, publike i, nedajbože, organizatora su najčešće glupe floskule i isprazna preseravanja, ali majke mi u Grey Roomu zbilja jest takva neka vibra. Čarobna stvar je taj nedostatak pozornice, iz sociološkog aspekta nemalo fascinantna. Svatko tad ima priliku uhvatiti se mikrofona i biti zvijezda na par sekundi, a jednako tako i svaki član benda u svakom trenutku može završiti u rulji ako mu je po volji. Još kad tu situaciju začinimo činjenicama da je 4 ujutro, svi su mrtvi pijani, i jako je vruće i zagušljivo, onda vam je otprilike jasno kakvim ekstazama to tamo zna rezultirati. Da vas ne lažem, moj je dojam da ovaj put to opisano ekstatično stanje ipak nije dosegnuto. Bilo je tu komešanja i ludovanja, padanja po podu i dizanja na ramena, urlanja i skakanja, a bogme je i bend dao sve od sebe, ali i dalje je nijansu bolje bilo npr. na nedavnoj brucošijadi FER-a. Iskreno, koliko god ja njih volio, dojam je da Šankeri možda ipak malo previše sviraju, nije lako uvijek se iznova nabrijati do kraja na iste stvari svaka dva mjeseca. U biti, to je više moj problem nego njihov - nitko me ne sili da im idem na sve gigove. Dojam je da je set bio nešto kraći nego inače, ali nisu preskočili ništa što nisu smjeli. To jest, jesu - bis. Ali opraštamo im, lijepo su nam tri put rekli da ga neće biti. A mi smo ionako svi skupa otpjevali Crni oblak i Zagreb gori uglas, dođe ti kao bis. Stvar koju u zadnje vrijeme nikako da čujem a smatram je njihovom ponajboljom, to je Nemamo sreće. Tako da eto, apeliram i ovom prilikom da je se sjete ubrzo. Moram dodati i da za Šankovu budućnost nema straha, jer dojam je da je na svakom novom gigu nova porcija novih klinaca. Očito je da je među mladom kvart-Dinamo-školsko-pljuga-pivica-kladionica-šora-zajebancija ekipom postalo pod normalno da se sluša Šank, i to je prilično kul stvar ako mene pitate.

Večer je okončana prilično bezuspješnim pokušajima provaljivanja na svadbu u Westin i očajavanjem jer nas u Attack neće pustiti bez karte a već je 5. Eto, dobro je bilo.

ujak stanley // 10/12/2015

PS: O koncertu benda Gavrilo Princip pisao uvaženi kolega Ognjen Bašić