home > koncert > Otrovna Kristina @ Tvornica Kulture, Zagreb, 10/10/2015

kontakt | search |

Otrovna Kristina @ Tvornica Kulture, Zagreb, 10/10/2015

Ne znam točno kad je to bilo ali čini mi se prije otprilike 6-7 mjeseci. Nabasao sam tad na Last.fm (u međuvremenu je ta društvena mreža potpuno iskasapljena, uništena) event koji mi je ukazao na to da u Tvornici u mjesecu listopadu svira nekakav bend naziva Otrovna Kristina. Nigdje na internetu nisam uspio pronaći nikakve podatke o toj grupi ni njenim članovima, stilu glazbe, čak ni pjesama nije bilo uopće...svašta... Postojala je samo nerealno velika količina facebook attendova za svirku jednog nevidljivog benda, i to je bilo sve. "Zanimljivo", pomislio sam tad zaintrigirano i odmah se upisao u google sheets tablicu za izvještavanje s tog koncerta.
[ otrovna kristina ]

otrovna kristina   © ogi

U međuvremenu su, naravno, na površinu ipak isplivale neke činjenice. Otrovna Kristina je novi projekt Nike Potočnjaka, poznatog prije svega iz popularnog psihodeličnog rock benda Seven That Spells, Tigrove masti, kao i side projecta Jastreb. Osim toga, prije koji tjedan se pojavio i album koji je razjasnio o čemu se tu radi - blago modernizirana i malo stonerizirana verzija domaćeg hard rocka sedamdesetih. No, veo tajnovitosti oko ovog benda je i dalje postojao. Nije nigdje bilo nikakvih intervjua niti promocije, cijeli koncept dizajna ploče i plakata je misteriozan i čudnovat, facebook objave su im vrlo šture i kratke, na službenoj im stranici nema ničega osim linka za download albuma. Očito je da to nije slučajno, već je smisleni izbor članova benda koji se ispostavio uspješnim jer je, eto, na prvom nastupu u njihovoj karijeri, mali pogon Tvornice bio pun! To je zbilja fascinantan podatak, takvo što sam do sad doživio samo na Pridjevima u Močvari. No, očito ime Nike Potočnjaka dovoljno visoko kotira u gradskim rock krugovima da se oko ove autistične škvadre stvorio priličan hajp. Svog su se distanciranog stava držali i te večeri u malom pogonu kada su pod jednim te istim plavičastim osvijetljenjem odsvirali cijeli self titled album bez da su izgovorili iti jednu jedinu riječ. Znači ni "dobra večer" ni "hvala, doviđenja", aposlutno ništa. To je neobično samo po sebi, još puno više ako znamo da je Niko otprije poznat kao brbljavac. No, nije to loša taktika - svaki friški proizvod se mora po nečemu istaknuti da bi bio primjećen na tržištu. Oni su odabrali biti tajnoviti momci koji šute na koncertima i tko sam ja da im zbog toga sudim. U ovom dijelu teksta bi vjerojatno bilo zgodno da napišem kako ionako nije važno što nisu ništa govorili, kad je njihova glazba sve rekla umjesto njih.
[ otrovna kristina ]

otrovna kristina   © ogi

Samo, nije. Po mom skromnom mišljenju, zbilja nije. Idem pokušati pojasniti zašto i kako. Dakle, sviračkim i tehničkim aspektima se nema što prigovoriti. Sve je to glasno, žestoko i znalački odsvirano. Što se tiče pjevanja, možda frontmen i bubnjar ne moraju baš cijelo vrijeme derati isključivo unisono, ali ni to nije nešto na što se može gledati kao na posebno veliku zamjerku. Ono pak zbog čega je meni na ovom koncertu bilo jako dosadno i zbog čega sam u blagoj nevjerici gledao svu tu bradatu gospodu (zaista, gig s rekordnom količinom dugih, lijepih, njegovanih brada) kako zadovoljno kima glavama je naprosto činjenica (možda i nije baš toliko činjenična činjenica, ali u mojim očima jest) da je bend zakasnio s ovakvom svirkom nekih četrdeset godina. Svaka čast za pun mali pogon, ali ja i dalje prosto ne mogu vjerovati da bi u 2015. godini netko ovo za ozbiljno mogao slušati. Znači, ima muzike koja je dostojanstveno ostarila i oduprla se zubu vremena. Ima masu takve muzike, zbilja. Ali sinonim za glazbu koja zastarjela, demode i iz današnje perspektive potpuno nebitna, to su bendovi poput Teške industrije, YU grupe ili Atomskog skloništa. Da se razumijemo, cijenim uratke svih tih bendova i svojevremeno su to bila ključna izdanja u bivšoj nam državi, ali poznajete li zbilja ikoga mlađeg od pedeset pet godina tko to i danas sluša a da nije iz sprdnje? Ja ne. I potpuno mi je jasno zašto se ta muzika nalazi u najvišim ladicama glazbenog arhiva ovih prostora, dostupnim samo onima koji su je i doživjeli iz prve ruke.
[ otrovna kristina ]

otrovna kristina   © ogi

Dečkima iz Otrovne Kristine očito nije, jer odlučili su se za reciklažu točno tog zvuka. Uz dašak stonera i metala, ali to je više-manje to. Tako da je sve to zvučalo vrlo dosadno i jedva sam čekao da završi. A obožavam ići na koncerte i gotovo nikad ne poželim da sam negdje drugdje dok jedan traje. Sad sam poželio, nažalost. Kažem, ne želim pritom umanjivati znanje i prezentaciju momaka, jednostavno se u žanru kojeg su odabrali svirati već odavno nema ništa novo za reći. Zato su ga svi i prestali svirati. Ono što su oni možda mogli napraviti je malo ubrzati stvar pa nam barem omogućiti da zaplešemo ili pokušati tekstovima izići iz okvira očekivanog pa nas (me) barem na taj način spasiti od dosade. Nisu uradili nijedno - pjesme su mahom trome a lirika je jednako nemaštovita i klasična kao i muzika, te više manje ne govori ni o čemu vrijednom spomena. A često je i neoprostivo banalna, gotovo do granice parodije (npr. Pita). Čudi me to, jer Seven That Spells nikako nije bend kojem nedostaje mašte, dapače. No, možda i ne treba povlačiti nikakve paralele između ta dva benda kad je očito da imaju potpuno različite koncepte i obraćaju se različitoj publici. U biti, živio sam u uvjerenju da ciljana publika za bend poput Otrovne Kristine i ne postoji, očito sam se malo prevario. Doduše, pitanje je jesam li. Kao što sam već napisao, hajp oko ovog benda se stvorio puno prije nego što je itko od nas točno znao kako će to na kraju zvučati - ostaje za vidjeti kako će to funkcionirati u sljedećim mjesecima i godinama. Kritike su zasad mahom pozitivne, ali takve su u našim medijima u 95 posto slučajeva (pogotovo kad se radi o renomiranoj faci poput Potočnjaka) tako da to ne znači puno. Nije da kurim frku, ali indikativnija je možda već pozamašna količina dislikeova i negativnih komentara na YouTubeu ispod njihovih pjesama.

Ovaj tekst nije napisan sa zlom namjerom niti je djelo jalnog malog piskarala koje želi omalovažavati gradniozan uspjeh ovog mladog benda. Svaka njima čast na impresivnom broju ljudi za prvi koncert i svu im sreću želim, a ja ću ih ubuduće zaobilaziti kao što bih učinio i sa svakim drugim otrovnim bićem.

ujak stanley // 13/10/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: PERO DEFFORMERO @ KSET, 13/01/2018

PERO DEFFORMERO @ KSET, 13/01/2018

| 14/01/2018 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Cinkuši @ Močvara, Zagreb, 29/12/2017

Cinkuši @ Močvara, Zagreb, 29/12/2017

| 03/01/2018 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Direktori, Mister No @ Klub Fest, Zemun, 29/12/2017

Direktori, Mister No @ Klub Fest, Zemun, 29/12/2017

| 31/12/2017 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Punk druženje, dan II: Aktivna propaganda, Faak Am see, Đornata, Kriva Istina @ Akc Attack, Zagreb 28/12/2017

Punk druženje, dan II: Aktivna propaganda, Faak Am see, Đornata, Kriva Istina @ Akc Attack, Zagreb 28/12/2017

| 30/12/2017 | lejapeja |

>> opširnije


cover: Killo Killo Banda @ Klub Fest, Zemun, 28/12/2017

Killo Killo Banda @ Klub Fest, Zemun, 28/12/2017

| 29/12/2017 | jan vržina |

>> opširnije


> chek us aut!
> moja terapija
Glas naroda 2017

> login

emajl pazzword autologin?

> lost pazzword?

> wanna dzojn?


> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*