Proteklog vikenda u St. Poltenu nadomak Beča održao se petnaesti po redu austrijski FM4 Frequency Festival. Drugi po veličini festival u Austriji svojim je jubilarnim rođendanskim slavljem i ove godine obilježio zatvaranje ljetne festivalske sezone u regiji. Festival koji se svake godine sve više okreće indie sceni, ni ovaj put nije razočarao, kako lineup-om tako i ostalom festivalskom ponudom. Poslužilo ga je i ugodno kasnokolovoško vrijeme koje je uz dobru glazbu i raspoloženu publiku dodatno naglasilo melankoličnu notu ljeta na zalasku. Zadnje kišne oblake u popodnevnim satima prvog dana festivala rastjerali su energični stari pankeri Bad Religion. Iako im ovo nije bio prvi nastup na Frequencyju, profesor Greg i njegova ekipa ovoga su puta odradili nastup na središnjoj pozornici i kao i obično, dobro zabavili publiku. Mlađahni Brooks Wackerman na bubnjevima popravlja prosjek godina u bendu no svirački mu ostatak ekipe nimalo ne zaostaje. Dobra međusobna zafrkancija na stageu i American Jesus za kraj seta označili su više nego dobar početak još jednog Frequencyja.

Lagana šetnja festivalom do druge pozornice kroz štandove veganske i azijske hrane, proširenu chill-out zonu i mnogobrojnu ponudu austrijskih nezavisnih dizajnerskih brendova bila je savršeni uvod u nastup José Gonzáleza. Miljenik indie publike i predvodnik mlađe generacije europske singer/songwriter scene, ovaj Šveđanin argentinskog porijekla s pratećim je bendom na Frequencyju stvorio pravi mali Woodstock ugođaj. Nekoliko poznatih obrada i miris nedozvoljenih supstanci u zraku bilo je dovoljno da se inače hladna austrijska publika razdragano zanjiše u ritmu Gonzálezove gitare. Nadam se da će svojim skorašnjim nastupom u Laubi simpatični José ispuniti očekivanja i zahtjevne zagrebačke publike.
Prvi festivalski "problemi" započeli su preklapanjem nastupa engleskih indie rokera alt-J i australske kantautorice Courtney Barnett. Uz savršenu produkciju, alt-J su na središnjem Space Stageu rasplesali nekoliko tisuća ljudi, no /strong>Courtney Barnett na Weekender Stageu pred svega pedesetak ljudi pokazala se puno boljim izborom. Novo lice na indie sceni, Courtney je ove godine izdala svoj prvi album i odmah nakon toga odradila nastup na Austin City Limits, obaveznoj točki karijere svakog pravog indie rockera. Jednostavne melodije, pripovjedački stav i zabavni tekstovi dio su nastupa ove simpatične cure iz susjedstva koji potpuno zaokuplja pažnju.

Prvi dan festivala obilježio je i nastup Ellie Goulding. Miljenica domaćeg airplaya na pozornici se pojavila s cijelom svitom pratećih glazbenika, no zvuk koji je dolazio s pozornice bila je nažalost samo dobra matrica.

Weekender Stage, najmanja, zatvorena pozornica na festivalu, ove je godine potvrdila svoj status skrivenog dragulja. Proteklih godina na njoj su nezaboravne nastupe odradili izvođači kao što su Marina & The Diamonds, The Drums i Deap Vally, a davne 2007. godine na inačici današnjeg Weekender Stagea nastupili su i domaći Overflow. Drugi dan ovogodišnjeg Frequencyja nedvojbeno je obilježio nastup benda The Last Internationale, upravo na omiljenom Weekenderu. Klasični rock trojac predvođen karizmatičnom basisticom i vokalisticom Delilom Paz, još je jedno novo obećavajuće ime na glazbenoj sceni. Ulogu njihovog neslužbenog glasnogovornika i zaštitnika preuzeo je Tom Morello koji je svojeg kolegu iz benda Brada Wilka nagovorio da odsvira bubnjeve na prvom albumu The Last Internationalea. Dodatno nabrijani zbog izgubljene opreme na svojim trenutnim europskim putešestvijama, Paz i dečki svojim su nastupom pomeli sve pred sobom. Vrhunac koncerta dogodio se na pjesmi "1968", revolucionarnoj himni usred koje im se na stageu pridružilo dvadesetak potpuno golih ljudi, članova njemačkog projekta NakedHeart. Energija i adrenalin The Last Internationalea izdržali su taman dovoljno dugo da jedan od najlošijih ovogodišnjih nastupa koji je uslijedio ne pokvari potpuni dojam festivala.

Na velikom festivalu kao što je Frequency nemoguće je potpuno se posvetiti svim izvođačima koje biste eventualno željeli vidjeti i čuti. Nastupi odgledani u hodu ove godine bili su oni indie rockera iz Liverpoola The wombats, kanadskih Simple Plan i američkih pop pankera New Found Glory. Vrhunac drugog dana festivala trebao je uslijediti ukazanjem benda sličnog žanra, miljenika MTV generacije devedesetih, The Offspring. Festivalski prostor ispred Green stagea, drugog po veličini na festivalu, bio je premalen za sve nestrpljive fanove Offspringa: niti jedan izvođač u tri dana festivala nije okupio toliki broj ljudi na istoj pozornici. Velika gužva iznenadila je i sami bend, a loš zvuk i još lošija svirka na sreću su nadglasani gromoglasnim pjevanjem publike hitova s albuma Americana i nezaobilaznog Self Esteem. Frequency Festival svojim programom iz godine u godinu nastoji zadovoljiti publiku raznolikog glazbenog ukusa, no lineup ovogodišnjeg zadnjeg festivalskog dana nadmašio je sva očekivanja i donio je publici neobičan miks glazbenika i žanrova. Na glavnoj pozornici očekivano je najviše pažnje privukao njemački DJ Fritz Kalkbrenner čiji je nastup bio samo uvod u potpuni kaos ispred Space Stagea nakon što se na njemu ukazao američki reper Kendrick Lamar. Lamarova dosadašnja suradnja s njegovim uzorima i bogovima američkog hip hopa kao što su Dr. Dre i Snoop Dogg, ali i s miljenicom američke mainstream publike Taylor Swift, dovoljan su dokaz da je ovaj mladić iz Kalifornije trenutno vruća roba na glazbenom tržištu.

Zapaženi nastupi na Weekender Stageu zadnjeg dana festivala bili su oni britanskih bendova We Are The Ocean i Lonely The Brave, kao i njihovih sunarodnjaka Enter Shikari na Green Stageu. No teško se bilo potpuno koncentrirati na bilo koji od ovih nastupa u iščekivanju neokrunjenih kraljeva indie rock scene, benda Interpol. Interpol su trenutno na europskoj turneji na kojoj promoviraju svoj peti album El Pintor, a već su i dobro poznato ime na pozornicama Frequency Festivala. Sreća u nesreći kod preklapanja nastupa headlinera na festivalima je činjenica da je bend poput Interpola moguće gledati iz prvih redova, pred svega nekoliko stotina ljudi. Slična situacija dogodila se i na prošlogodišnjem Nova Rocku kada se publika na nastupu Soundgardena zadnje večeri festivala brojala u promilima. Za prave fanove to je velika sreća, osobito kad ni ta malobrojna publika ne pokazuje veliki interes za nastup pa se nađete u situaciji da gotovo sami komunicirate s idolom iz mladosti Chrisom Cornellom ili s najvećim pjesnikom današnjice Paulom Banksom. Veliki (ljudi) bendovi imuni su na nezainteresiranost i malobrojnost publike pa su i njujorški štreberi Paul Banks i Daniel Kessler s ostatkom benda odradili savršeni nastup. Dečki su, neočekivano, s novog albuma odsvirali tek najavne singlove, a ostatak setliste činila je većina pjesama s drugog albuma Antics, nekoliko "hitova" s Our Love to Admire te Obstacle 1 i PDA s prvog albuma. Samozatajni a opet potpuno otvoreni, mračni a istodobno puni životne energije, Interpol su bend koji se mijenja ali ostaje isti, baš onakav kakav treba biti. Na ovogodišnjem izdanju Frequency Festivala nastupili su još i The Chemical Brothers, Linkin Park i The Prodigy, no pokraj sve sile novijih, manjih i zanimljivijih bendova tko bi još htio pisati (i čitati) o megalomanskim produkcijama i nizanju jednih te istih izlizanih hitova?

Dunja

terapija // 28/08/2015

> vidi sve fotke // see all photos