home > koncert > Mad Caddies @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 19/08/2015

kontakt | search |

Mad Caddies @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 19/08/2015

Volio bih pompozno započeti ovaj izvještaj riječima da je sezona glazbenih kiselih krastavaca na obalama Save gotova i da ćemo od sad pa nadalje ponovno imati slatke muke (kao, kiselo - slatko, kužiš?) da izaberemo na koji od tisuću koncerata u dnevnoj ponudi otići. No, to ne bi bila istina. Još ćemo malo pričekati. Mad Caddies o kojima vam evo baš sad počinjem pisati su bili izoliran slučaj, pomalo neobičan, čak i hrabar potez organizatora. Raditi gig usred (kišnog) kolovoza u Zagrebu je vrlo delikatno, unatoč činjenici što je bend u svjetskim okvirima dokazano ime koje je u posljednjih dvadesetak godina postalo jednim od sinonima za američku 3rd wave ska scenu. No, ono što vrijedi u ostatku zemaljske lopte, nije uvijek na snazi u nas, i ja kroz 6-7 godina vlastite veće ili manje aktivnosti na ska sceni i nisam baš upoznao puno ljudi koji slušaju Mad Caddiese.
[ Mad Caddies ]

Mad Caddies   © linda

Ipak, te nas se prohladne i mokre večeri u Vintage Industrial Baru (a gdje drugdje) okupilo negdje recimo približno cirka odokativno oko dvjesto. Što nije puno, ali nije ni sramotno malo. I taman je da se čovjek može rasplesati. Što je na Mad Caddiesima, dakako, važno. Ne tako važno kao na Bad Mannersima ili Toastersima koje samo također imali čast vidjeti ove nevjerojatno bogate ska sezone, ali i dalje važno. Gig je trebao početi u 21 i 30. Ja sam pretpostavio da to nije istina, i bio sam (kao i uvijek, ah) u pravu. Ovim putem zahvaljujem odgovornima za jednosatno kašnjenje, jer sam zbog toga stigao ispratiti Dinamov plasman u Ligu Prvaka u obližnjem kafiću. Bajdvej, nakon svih oda koje sam spjevao tom Vintageu posljednjih godinu dana, mislim da mi neće zamjeriti ako kažem da bi zbilja bilo u redu da nabave neki TV tamo. Mislim, vjerujem da je i u njihovom interesu da ljudi ipak odu na gig na dan neke ultra bitne tekme znajući da će je moći tamo pratiti jednim okom. Bilo kako bilo, Dinamo je dobio i ta je činjenica bitna za ovaj izvještaj iz jednostavnog razloga što bi mi zbog toga i najgori koncert vjerojatno bio prolazan. Nije teško pretpostaviti da mi je onda ovaj gig bio izvrstan.
[ Mad Caddies ]

Mad Caddies   © linda

Iako se nominalno, zajedno s Reel Big Fish, Less Than Jake i sličnima, svrstavaju u jedne od predvodnika te američke ska punk invazije s kraja devedesetih, ovaj je bend u međuvremenu evoluirao u nešto dosta drugačije. Da se razumijemo, ovo s "evolucijom" je moje mišljenje, neki će reći da je nazadovao (po pozicijama na top ljestvicama sigurno jest), ali ono što je sasvim očito je da se ne boje vječito širiti svoj glazbeni izričaj i to sve do razine kada vam se čini da je svaka pjesma u drugom žanru. A to je nešto što zaslužuje sve pohvale, jer nema ništa lakše nego (baš kao spomenute im kolege iz Less Than Jake) reciklirati vlastite razigrano-nervozne pjesmuljke unedogled i asimilirati se sa srednjoškolskim problemima odrastanja unatoč tome što si u četrdesetima. To prodavanje muda pod bubrege je nešto što većina ska punk bendova vrlo vješto radi i Mad Caddies se u tome svemu čine kao rijetko iskreni, zreli, normalni, pošteni ljudi koji dostojanstveno stare i usput iznova otkrivaju sami sebe u stilovima za koje onomad kao napušeni klinci vjerojatno nisu htjeli ni čuti. Sada tu ima jazza, bluesa, swinga, polke, pa čak i rijetko viđenih dixieland i ragtime elemenata. A i preostale ska stvari su nekako sve sporije i opuštenije. Jedino im punk dijelovi još nisu "omekšali". Da ne bi bilo zabune, u prosjeku se tu radi o možda još komercijalnijoj glazbi nego što je ona s kojom su započeli karijeru, ali jadan ti je onaj koji misli da u komercijali a priori nema kvalitete. Oni jednostavno odaju dojam sedmorice starih prijatelja koji su, ne zato što moraju nego zato što iskreno žele, nakon sedam godina pauze ponovno odlučili snimiti točno onakav album kakav su zamislili i otisnuti se preko mora na turneju da sviraju točno one pjesme koje im u tom trenutku padnu na pamet. Onako, čisto iz ljubavi. Moram reći i da je ta turneja dosta kratka (svega desetak svirki) i da uključuje većinom datume po Njemačkoj, tako da kapa dolje ljudima koji ovo organiziraše. Iskreno, nisam mislio da ću ikad vidjeti Mad Caddiese u Hrvatskoj. Velim, sve do nedavno im godinama nije bilo ni traga ni glasa, možda su već lagano i počeli padati u zaborav. I onda su izronili s tim prošlogodišnjim uratkom Dirty Rice koji svakim novim slušanjem čovjeka dovodi do zaključka da je to možda i najbolji njihov album uopće. Set lista je na ovom nastupu većinom bila sastavljena, potpuno logično, od stvari sa spomenutog albuma i njegovog prethodnika. Što znači da nismo vidjeli puno poganja ni divljanja (kako u publici tako ni na stejdžu), koliko je bilo laganog plesuckanja s blagim osmijesima na lišcima. I to većinom od strane žena, koje su nekako vodile glavnu riječ u parteru te večeri. A i bile su u većini, moram primjetiti.
[ Mad Caddies ]

Mad Caddies   © linda

Za klavijaturama se nalazio lik koji izgleda poput bradatog hipstera koji se puno drogira i mnogo je veseo, i on je ostavio najjači vizualni utisak. Auditivno, pobjedu odnose puhači bez kojih cijela stvar, kao i toliko često kod ovakvih bendova, ne bi bila ni upola toliko zanimljiva. Naročito je kul omaleni simpatični trombonist za kojeg sam prije (kakvog li ignoranta) uvijek mislio da je pjevač jer na njihovim slikama najčešće stoji u sredini. Poslije sam ga susreo i ćaskao s njim, ali mi nije htio pružiti ruku (dao mi je lakat) jer je rekao da si reže dlanove dok ne iskrvare pa ga rukovanje boli... Dobro... Što se tiče pjevača, on nam je jedini možda ostao malo dužan. Ne mislim pritom na vokalnu izvedbu, svoj meki baršunasti glas je bio korišten bez greške (baš kao i ozvučenje, na što nas je Vintage već navikao), nego na količinu energije koju je uložio. Iako je bio vidno dobro raspoložen, nije imao bogznakakav stage presence. No, to mu se može oprostiti iz gore već dijelom navedenih razloga - Mad Caddies su prošli sve i svašta i nemaju se više kome dokazivati. Ako se čovjeku ne skače i ne animira, onda ne skače i ne animira. I zaboli ga. Vrlo jednostavno. Utisak s kojim sam ja napustio ovaj nastup je da su Mad Caddies dobar primjer ljudi koji su uistinu poslušali onaj najizlizaniji od svih savjeta - "budi to što jesi". A jebeni su.

ujak stanley // 22/08/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*